Generacija Z - Gomila debila ili nešto drugo

Često krenem tekst sa "neću dužiti", ovaj put me boli briga, imam puno toga da napišem, tako da, ako ti se ne da čitati duže od 10 minuta, ima TikTok videa po 10 sekundi pa opleti.

Elem, već neko vrijeme pokušavam razumjeti ovu generaciju  rođenu 1997. - 2010. Ono što treba odmah razlučiti jeste to da djeca u 90% slučajeva nisu sama kriva za svoje stanje, već mi koji smo im pripremili "teren" da postanu to što jesu (npr prvi ljudi Instagrama i TikToka imaju po 40 godina). 

U moje doba je omladina furala narodnjake (poslije i rave partije), "Rane", ratove naselja, nasilje u školi, navijačke grupe, Ćelu Bajramovića, trenerke, Golfove GTI... Da se andrstendamo, nismo mi ništa izmislli od toga, samo smo uletili u taj neki svijet koji su stvorile generacije prije nas, pogotovo ove što ih je rat sjebao.

Eh, isto tako moja generacija je pripremila teren današnjim 17-godišnjacima da postanu debili, a pod time najviše mislim na društvene mreže ofc. 

jedan je Babuka

Facebook je razvijen da bi se, prije svega, povezali ljudi koje je razdvojio život, a Instagram je svoje postojanje započeo kao platforma na kojoj je raja (hipsteri) objavljivala svoje "profi" fotke (hrane) sve sa onim odvratnim sepia filterima. I šta ste očekivali šta će se desiti kad se pubertetlije domognu tih alata?

Ako je nešto karakteristično za SVE generacije omladinaca u ranoj fazi puberteta jeste nedostatak ukusa i mjere. Pa u školama ti kažu koje lektire treba čitati, ne zato što im je neko platio reklamu, već zato što je neko zreo i upućen rekao "ovo treba svako pročitati ako misli razviti svoju ličnost i vokabular". Naravno da će djeca UVIJEK odabrati lakši način: tekstove od tri rečenice, muziku od minut i po nečega što se lako uvrti u glavu, filmove koji se mogu gledati uz telefon u rukama (s kojeg se pažnja skreće samo kad su scene akcije)... a kako se zove "umjetnost" bez forme i stila drugačije do pornografija (da, pornografija ne mora biti samo oko ćune, već je ona sve ono što izaziva "instant" podražaj). To bi bilo isto kao da u The Lord of the Rings: The Two Towers izrežemo kompletan put Frode i Družine prstena i ostavimo samo bitku za Helm's Deep i to pet minuta nje.

Instagram skoro pa bez tekstualnog sadržaja (sa nerealnim tjelesnim standardima), TikTok videi od 20 sekundi, pop pjesme bez instrumentalnih dijelova, pc igre bez priče (Fortnite, Pubg, Counter Strike) ... sve je to pornografija.

(Sad da ne serem puno oko muzičke teorije, samo ću naglasiti da je danas prosječna dužina pjesme popularne muzike 3,5 minute, s tim da su intro, outro i solaže totalno izbačene - tako da ostaje nešto više od tri minute autotuniranog vokala, nekog debilnog latino beata i refrena koji se lako pamti.)

slušajte moje pjesme ili ću se ubijem

Što je ovo sve bitno?

Pa bitno jer živimo u eri kapitalizma, gdje je bitno prodati proizvod bez obzira na posljedice koje ostaju na duži period. Nekad davno, prije mog vakta (a meni je skoro 40 godina) bendovi su slali diskografskim kućama svoje snimke, nakon čega su ih preslušavali ljudi zaposleni da se bave time, te, ako je nešto dovoljno kvalitetno, davali im zeleno svjetlo. Danas:

1. muzika se pravi za ciljnu skupinu od 15-godišnjaka (mostly ženskog spola)

2. muziku prave izdavači i producenti, i to za ljude koji su dovoljno karizmatični da bi mogli biti zvijezde. 

(Sad se vraćamo na onaj dio gdje sam pomenuo pornografiju) Mladi danas sami sebi kreiraju ukus i trend, a kako uopšte razviti ukus ako prije toga nisi ništa posebno ni čuo ni vidio? Umjesto da se radi na razvijanju senzibiliteta kod mladih, ide se na zadovoljavanje njihovih trenutnih potreba za zabavom, da bi neko, negdje zaradio koji dolar... i naravno da će djeca UVIJEK odabrati lakši način - pornografiju.  Ako nezrelima dopustimo da sami sebi biraju šta će slušati, gledati, čitati... šta drugo očekivati osim neukusa.

Sad već vidim nekoga kako ovo čita i konta "joj ove budale, kakve veze ima neukus u muzici sa razvojem mladih?" Ima, ima, samo strpljenja, doći ćemo dotle.

nije pornjava sve gdje se skiči

Kad si toliko dugo i intenzivno izložen pornografiji (seksualnoj i neseksualnoj) osjetila za vizualne, auditivne, emotivne, pa i dodirne podražaje, otupe, postaneš desenzitiziran i tražiš nove načine za lučenje oksitocina i serotonina. Zato TikTok videi od po 15 sekundi, clickbait naslovi portala, igre u kojima od prve sekunde imate priliku da "ubijete" nekoga, daju instant tu dozu podražaja. Koncentracija - nula bodova, strpljivost - nula bodova. Vjerovatno bi i mi stariji bili u sličnom stanju uma da smo bili izloženi istim stvarima kao mladi danas. Danas djeca video na YouTubeu gledaju osam sekundi, možemo samo očekivati da će u budućnosti vremena biti sve manje.

Zato bi nemali broj pripadnika Z generacije preko noći da bude popularan (preko TikTok-a i YouTube-a, kako drugačije), na nekoj je vrsti lakih droga, a u seksualna iskustva se ulazi prerano, jer se više nema živaca čekati idealnu dob (18+ godina, logički i zakonski)... pa kad se naprave instant greške, traže se instant rješenja, pa su odjednom svi sa psihičkim oboljenjima (čast izuzecima), svima trebaju antidepresivi, hell, čak se i dijagnoze porede k'o da su Ju Gi Oh karte, bog te. 

I dalje mislite da ukus nema veze ni sa čim? Nema problema

Ljudi su od davnina "baždareni" tako da su im priznanja i komplimenti "hrana za dušu". Razlika između današnjice i tih nekih starih vremena je ta što ti je nekad bilo bitno dobiti priznanje starješine bilo koje vrste autoriteta, a danas se gledaju lajkovi i to u 99% slučajeva iste dobne skupine. E sad, ako su pubertetlije puštene same da sebi kreiraju ukus i trendove (pornografija, rođaci) šta drugo očekivati osim gomile idiota koji će se snimati kako lupaju glavom u zid, guraju igle u utičnice, lijepe se sekundarnim ljepilom (na TikToku of kors)... za još veću gomilu idiota koja će to lajkati jer ne znaju za bolje. Tako da danas postoji cijela jedna armija morona koji misle steći popularnost videom od 10 sekundi kako sebi briju obrve i štajaznam. Da stvar bude gora, prave se "izazovi" preko TikToka, gdje se ocjenjuje ko će biti veći kreten... a nekad stvari idu toliko daleko da završe smrću. 

sjebani plavi zmaj, ja biram tebe

Druga strana medalje je ta što se društvene mreže koriste za bullyanje istih tih budala što žele biti popularni, pa se prave posebni videi i profili za njihovo ismijavanje.

Jedan od većih problema današnje omladine jeste taj što su naviknuti da dobijaju zadovoljstvo i podražaje instant, pa ako u nečemu ne uspiju za kratko vrijeme, bilo da je to novi telefon, duži izlaz, gubitak kilaže, uspostavljanje romantične veze, itd. onda su sjebani, nesretni, mrze sami sebe, žele da se kazne, odjednom imaju "psihička oboljenja, autizme, depresije, anksioznosti, bipolarnosti, ADHD-e..." i sve se to kači po društvenim mrežama u obliku storyja i reelova. Prava je istina, nakon dužeg analiziranja više primjera, da su djeca danas jednostavno beskorisna, kako drugima - tako sebi.

Univerzitet u Trondheimu u Norveškoj je izvršio istraživanje koje je pokazalo da fizička aktivnost uveliko pomaže kako kognitivnim sposobnostima djeteta, tako u borbi protiv depresije i anksioznosti. Danas ne znam radi li iko fizičko ili su svi "physically challenged" u pizdu materinu (trening generalno izaziva lučenje testosterona, dopamina, kao i endorfine koji dođu kao neki prirodni opijat za tijelo). Moj savjet takvima je uvijek bio da urade nešto korisno taj dan, bilo šta, od usisavanja kuće, iznošenja smeća komšinici, hranjenja maca u komšiluku... i da će se osjećati bolje, jer je tijelo evolucijski prilagođeno tako da luči "fine" hormone poslije dobrog djela, jer smo tako opstali k'o vrsta, jebi ga. Uspjelo je u bar 90% slučajeva.

Problem je u tome što je danas kul "imati" psihičko oboljenje. Odeš na storije ove mlađe raje, rekao bi da gledaš u kartoteku Jagomira, bog te. Statistički je nemoguće da baš svi imaju anksioznost i ADHD. Sad će opet izgledati kao da serem "moja generacija protiv vaše", ali činjenica jeste da mi u tim godinama 

1. doslovno nismo znali šta je anksioznost, depresija, bipolarnost, autizam ili poremećaj pažnje (jer se nije toliko spominjalo), tako da i oni što su to imali, nisu znali da imaju, a da smo generalno znali da to sve postoji vjerovatno bi broj "oboljelih" bio veći bar 300%.

2. nismo imali kad biti neshvaćeni, anksiozni, bipolarni, pičke materine, jer je svaki dan bio borba od neimaštine, sa roditeljima, do lokalnih klošara.

"samo treba salo pretvoriti u mišiće i super"

Evo ja prvi jesam imao haj'mo reći raznih "stanja", od sivih do blackest ov the black, ali ni u jednom trenutku nije mi palo na pamet da od toga pravim sebi identitet, već sam radio na sebi dok se nisam koliko-toliko normalizovao. Bog te, danas uzmu simptome svakog moguće psihičkog poremećaja i biraju sebi koji imaju k'o da je meni u McDonaldsu:

"Intenzivna tuga - imam, samosažaljenje - imam, napadi plača - imam, nemir - imam, zabrinutost - imam, osetljivost - e ovo nemam, ranjivost - imam, razdražljivost - imam, usamljenost - imam, bezvoljnost - imam, oslabljena koncentracija - imam i poremećaj pamćenja - imam i to, znači malo sam depresivan, malo mi se jedu govna."

Kako je danas za mlade sve instant, tako sve više nema strpljenja za funkcionalne i kvalitetne romantične veze, pa se često (naročito kod djevojaka), nakon neuspjele ili neostvarene veze, preko noći mijenja seksualna orjentacija (pa i gender) i ono izjašnjavanje po društvenim mrežama "they", "them", "pan", "sapio"... Naravno, uz te gluposti osjećaju se još gore, jer tijelo reaguje i na taj način signalizira osobi da ne sere više. Mislim, sigurno da nisam jedini koji je primijetio da je broj onih što pišu da imaju pshička oboljenja, u ISTO vrijeme, ISTIM intenzitetom, rastao kao broj mladih koji se izjašnjavaju "they", "they live", "them", "them bones", "us", "cis", "fis vitez"...

I am they, them, us, him, her, you, me,

A takođe je statistički nemoguće da baš svi imaju "daddy issues" i ostale probleme u porodici. Bitch, nemate pojma kakva je bila naša generacija roditelja (a ja vašu znam, jer smo probably studirali skupa). Samo mogu reći da nemate pojma koliko ste sretni sa 40-godišnjim roditeljima (koji nisu tek došli sa sela, totalno operisani od modernog svijeta), koji kontaju sranja kroz koja prolazite i tolerišu vas. U moje doba (opet ja) ako ti je stari bio nasilan i alkoholičar, nisi pisao statuse o tome, nit si imao emo rap projekat, već ti je to bio dodatni motiv da razguliš iz kuće što prije. Kada ti je stari "Hamo bauštelac" a ne "Dino dizajner", cijeli taj koncept kao da te neko treba razumjeti, totalno ti je stran, jer si navikao na "Haj' neshvaćeni, zavrni taj šaraf i ne jedi govna".

Mladi danas ne moraju biti tough, jer će im svakako sve doći servirano. Danas su svi osjetljivi na komentare k'o bebe na prehladu. Imam osjećaj da se ta osjetljivost nekako forsira kao dio trenda, pa se slikaju kako plaču, kako se režu po rukama, dijele se pjesme Lil Peepa, diže se u nebesa Dead iz Mayhema jer se ubio (i bio "swadak"), fura se nihilizam...  Ta osjetljivost se dodatno koristi u cyber bullyingu, pa, kako već rekoh, desenzitizirana djeca prave grupe i stranice po društvenim mrežama u kojima objavljuju slike ranjivijih vršnjaka, te im se izruguju, što ostavlja strašne posljedice, a često i smrt.

Ono što mi je naročito bilo zanimljivo je Z-humor. Nekako više provala nije provala, nit je meme meme, ide se preko toga: uzme se postojeći meme, totalno se distorzira da ne liči na sebe i to je kao smiješno. Ustvari ni ne nasmiju se (jer je smijeh boomerska posla) već ironično stave "kek, lol, slay" i to je kao dovoljno za pozivitnu reakciju. A sve se to nazove "shitposting".

Da zaključimo: U instant vremenu, instant ljudi imaju instant probleme, za koje traže instant rješenja. Živi se u trenutku i sve se prilagođava ljudima (mladima) od kojih se želi uzeti novac, a mladi će, naravno, uvijek izabrati lakši način.