srijeda, 17. kolovoza 2016.

Niste vi za ovo 2: Kakva je budućnost BiH

Nedavno sam objavio tekst pod nazivom "BiH: Vi niste za ovo", na koji sam pobrao solidan broj shareova, ali bojim se da nisam bio dovoljno jasan sa poentom teksta, pa se nadam da ću sad biti malo više razumljiv. Ja sam svjestan, za razliku od mnogih, da BiH NE MOŽE opstati kao država i što prije to shvatite bit će vam lakše. Da bi narod na ovim prostorima, retardiran kakav jeste, imao budućnost bar jednu nijansu svijetliju od crne BiH se mora raspasti!

Jebi ga Međunarodna zajednice, pokušali ste...

Krenimo redom:

Nedavno sam malo istraživao klasik srpske književnosti, djelo Petra II Petrovića Njegoša "Gorski vijenac". Ukratno, priča koju ovo djelo obrađuje je takozvana "istraga poturica", tokom koje su Crnogorci poklali i pokrstili domaće muslimansko stanovništvo. Eh sad, djelo ko djelo ne bi bilo problem da nije bilo dio lektire koja se obrađivala širom Jugoslavije. Gorski vijenac je nakon nekoliko stotina godina SANU-u i Radovanu Karadžiću poslužio kao ideja vodilja za istrebljenje muslimana u Bosni, jer su u tom djelu muslimani "guba", "kuga", "smrad", "đavo", "vrag", "nekrst", "domaće zlo"...

30 seconds into klanje muslimana and chill and he gives you that look
Gorski vijenac je neka vrsta objašnjenja kako je zajednički život dvije religije na ovim prostorima nemoguć (samo da se zna sve religije na svijetu su zlo!) i kako je etničko čišćenje ustvari nešto "najnormalnije". Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu jednom od svjedoka je glavna tužiteljica Catrina Gustafsson čitala odlomke iz te knjige jer se Karadžić "često pozivao na taj spjev".

Eh, što je danas bitan Gorski vijenac? Bitan je zato što njegova ideja živa i danas među radikalnim Srbima, kojih je, da se ne lažemo, zabrinjavajuće velik broj.

Vidite, u umrloj Jugoslaviji muslimani su čuvali Njegoševa djela na policama, jer, bože, to je klasika, totalno nesvjesni šta ta knjiga ustvari predstavlja. Tako da ste s jedne strane imali dio Jugoslovena koji su odrastali na junačkim epovima...

"Аkо vоliš carstvu zеmaljskоmе,
sеdlaј kоnjе, pritеži kоlanе!
Vitеzоvi, sabljе pripasuјtе,
pa u Turkе јuriš učinitе:
sva ćе turska izginuti vојska!..."
("Propast carstva srpskoga", Vuk Karadžić, 1845.)

... a s druge strane dio kojem je to sve bilo "Partija zna najbolje" lektira.

Možda se danas to čini prenapuhano, ali Srebrenica će u nekoj daljoj budućnosti biti bošnjački Gorski vijenac. Znam, sad mi svi psujete sve po spisku, ali pliz, pay attention: Srebrenica će biti opomena Bošnjacima da nema života sa Srbima!

"Kako da spava srebrenička majka?
Čim sklopi oči, eto rata na vrata, eto one sekunde
U kojoj je vidjela kako se, pod četničkim nožem,
Rastavila, od vlastitog tijela, glava njenog sina!"

(Pjesma o Srebrenici, Abdulah Sidran)

Bosanski muslimani su prešli puni krug od predratne naivnosti do sadašnjeg inata. "Ne dozvolite da vlah vlada Srebrenicom", rekao je nedavno reis Husein ef. Kavazović. Glavni među muslimanima se kasnije branio da je pod "vlah" mislio na sve koji ne priznaju zločine, ali budimo realni, i djeca znaju na šta se misli kad se u Bosni kaže "vlah". I fakat, kako da nana koja je izgubila sve muško što je imala u porodici pogleda komšiju koji je za to zaslužan kako se lagano šetka Srebrenicom?

Bošnjaci neće nikad zaboraviti Srebrenicu, isto kako Srbi nisu zaboravili "istragu poturica". A da neće nikad zaboraviti dovoljno govori slogan koji svake godine obilježi masovni ukop u Srebrenici: "Da se ne zaboravi i da se nikad nikom ne ponovi".

Da BiH opstane kao država postoje dva uslova: a) priznati sve zločine, b) nikako ne pričati o tome!

"Našla sam sinoć tuđe gaćice u autu!" - "Nije to moj auto"
Budimo realni, za koliko država znate da su priznala genocid a da to nije Njemačka? Rusija se nije nikad izvinila za genocid nad Čerkezima, a ni za glad u Ukrajini 1930-ih, Turska za genocid nad Armenima, Engleska za pomor Indijaca 1943. godine, Japan napismeno za 40.000 mrtvih u Nankingu, Amerikanci za genocid nad Indijancima i za atomske bombe, Katolička crkva za domoroce Južne Amerike...

Jedan je Willy Brandt, njemački kancelar, koji se 1970. godine izvinio žrtvama Holokausta. A sad zamislite da Njemačka nije bila pod rusko-savezničkom okupacijom 50 godina.

Da sumiramo: za zločine se izvinjavaju one zemlje koje moraju, a to „moranje“ je izazvano prisilom koja može biti ili vanjska (uticaj drugih zemalja) ili unutrašnja (uticaj javnosti) - kraj priče. Zašto očekivati da će Srbi priznati genocid ako ne moraju? Ko će ih natjerati? Koliko ljudi se uopšte izvinjava ako ne mora?

Ljudi se ne izvinjavaju iz više razloga a prema Psychology Today glavni su:

1) Ne žele se izviniti jer misle da im se djelo ne poklapa s karakterom. Ako se izvine za loše djelo to bi značilo da su oni loši ljudi.
2) Ne žele se izviniti jer osjećaj krivice mogu zamijeniti osjećajem sramote. U ovom slučaju da ih je sram biti dio određene nacije.
3) Ne žele se izviniti jer će to pokrenuti "lavinu", gdje će se morati izviniti za sve i prije određenog događaja
4) Ne žele se izviniti jer će tako drugu stranu osloboditi od krivice
5) Ne žele se izviniti jer je lakše biti ljut i bijesan nego prihvatiti krivicu i vjerovatno pasti u depresiju i očaj

U ljudskoj prirodi je izbjegavanje krivice radi stvaranja što više ugode - jer suočavanje s krivicom znači traumatično iskustvo. Koliko se haaških optuženika izjasnilo krivim na prvom suđenju, a koliko ih se pravilo "ludo?"

Srbi se nikad neće izviniti za ratove u BiH i Hrvatskoj jer nemaju Saveznike da im kažu "e haj' sad, izvini se za sve", kao što su to uradili Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Bošnjaci nikad neće oprostiti, jer, je l', zašto oprostiti nekome ko ti nije tražio oprost, a i jedni i drugi neće zaboraviti. I kako nakon svega toga stvarati budućnost?

A ne pričati o tome je nemoguće, komunisti su pokušali sakriti pod tepih cijeli jedan istorijat klanja na vjerskoj osnovi, ali je tepih bio pun rupa jebi ga.

"Šta je, deco, bilo prije Jugoslavije?" - "Bili su vanzemaljci, Turci i oni što vole Staljina!" - "Tako je deco!"
Hajm'o dalje...

Nešto što je obilježilo međunacionalne tenzije proteklih godinu dana je zasigurno „nacionalna grupa predmeta“. Za one koji su se kasnije uključili u program da napomenem da je slučaj „nacionalna grupa predmeta“ revolt Bošnjaka u RS-u zbog nametanja izučavanja „srpskih“ predmeta kao što su jezik i istorija. Problem ne bi bio toliki da Bošnjaci nisu uzvratili na najdebilniji mogući način – bojkotovali su nastavu. I tako bošnjačka djeca gube školske dane jer „za šta smo ratovali ako sad moramo učiti srpski jezik (iako smo pedeset godina učili srpskohrvatski i nije nam smetalo)“. Eh, povrh svega pojavi se jedini razuman frajer u toj cijeloj priči, Nenad Veličković, koji je predložio jedino razumno rješenje – „anacionalnu grupu predmeta na nivou BiH“... i sve bi bilo okej da se nije pojavio jedan mali papčić pod imenom Filip Mursel Begović, inače glavni i odgovorni urednik sedmičnika „Stav“, koji je od Nenada napravio nacionalistu. Naravno, mi koji nismo papčići i koji smo krajem devedesetih čitali Fan magazin znamo vrlo dobro ko je Veličković i koja je on intelektualna veličina. Da ne dužim, uz Begovića je stao vaskoliki bošnjački krezubi polusvijet jer „za šta smo ratovali?“

Vidite, malo je kasno za totalnu re-edukaciju „običnog“ naroda u BiH. Mislim, ko god ima pola mozga u glavi, a 90 posto „običnog“ naroda ga nema, zna da je pitanje Dodikovog referenduma o „9. januaru kao danu Republike Srpske“ nebulozno kao pitanje navijačima Želje „da li ste za da Željo bude šampion?“ U pitanju je ništa drugo do skretanje pažnje sa kriminala na nacionalno pitanje, jer se ono među debilnim narodom BiH najbolje „prima“.

Kao što sam već pisao Srbi BiH vide kao nametnutno zlo, a Bošnjaci kao legitimnu nasljednicu RBiH. Problem kod Bošnjaka je što su uveliko razvili kompleks žrtve. Evo za primjer De Nirova posjeta SFF-u. Haveru, odakle koji kurac da svi portali u FBiH objave „Sramota je da ovakav grad može biti napadnut“, ko ga je koji kurac pitao išta vezano za rat i ko ga je koji kurac vodio u Tunel? Bošnjaci muslimani idu na kartu „mi smo preživjeli genocid, imamo pravo da tražimo stuff“, slično onome šta su Jevreji tražili poslije WW2, samo je razlika u tome što su to jebeni Jevreji sa kompletnim Zapadom iza đale, a Bošnjaci bez ikoga. I tako će kupiti poene na račun rata, dok u RS opravdano raste bijes.

Vuk Bačanović jeste pogriješio kad je u sred Sarajeva napisao status kakav je napisao jer je mogao dobiti po pičci, ali da li se iko od dobrog naroda bošnjačkog zapitao šta je Bačanović htio reći statusom osim s onim dijelom „u srcu mom samo je jedan dom (RS)“. "Možete cijelo Sarajevo ispresjecati sa ovim grobničastim mapama RS-a, postigli ste samo da propustite sve vozove...", napisao je Vuk... i fakat je pretužno da 21 godina nakon kraja rata Bošnjaci nisu shvatili da su za stvaranje RS njihovi predstavnici odgovorni koliko i srpski.

مرحبا بكم في سراييفو
Tako da mišljenje prosječnog predstavnika Bošnjaka izgleda ovako: „Mi, Bošnjaci... genocid... reći ćemo... Srebrenica... da smo Bošnjaci... Markale... i da je naš... agresija... materinski jezik bosanski... četnici“.

Ono što želim reći jeste: Tjeranjem inata i „Srbi moraju prihvatiti činjenicu da je RS genocidna tvorevina“ pričom se neće postići ništa, jer se neće desiti NIKAD, a muslimani realno nemaju silu da ih natjeraju. Štaviše može se samo izazvati (i izazvan je) kontraefekt. Vjerujte mi da znam Srba u RS-u, koji su bili svjesni radnji za koje su odgovorni njihovi očevi, koji su sad u fazonu „e neću sad namjerno, jebite se i vi i genocid 20 godina“.

A sad da se dotaknemo teme koja razjeda oba entiteta već 21 godinu....

Da li se fakat džaba ratovalo?

Paa, i jeste i nije. Haj'mo krenuti sa pozicije Bošnjaka. Tadašnja Srpska Republika BiH 1992. je imala šest ciljeva prije početka rata, a oni su:

1. Razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice
2. Koridor između Semberije i Krajine
3. Koridor u dolini rijeke Drine
4. Uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi
5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio
6. Izlaz Srpske Republike BiH na more

Totalno razdvajanje nacionalnih zajednica nije uspjelo. S obzirom na to da je na posljednjem popisu u Republici Srpskoj od ukupnog broja stanovništva Bošnjaka 15 posto, a uz postojanje duplih škola pod istim krovom znači da je razdvajaje uspjelo djelomično.

Koridor između Semberije i Krajine značio je vojnu okupaciju i etničko čišćenje svih gradova od Brčkog preko Samca, Modriče, Dervente, Bosanskog Broda... Koliko je uspio? Velikim dijelom jeste jer su svi gradovi završili pod srpskom okupacijom, ali zbog otpora koji je Armija BiH pružala u Brčkom, opština nikad 100 posto nije pala u ruke Srba i na kraju je postala distrikt.

Bošnjaci danas drže 25 kilometara rijeke Drine od Goražda do Ustikoline, tako da brisanje granice na toj rijeci između srpskog i ostalih naroda nije uspjelo.

Granica na Uni i Neretvi takođe nije uspjela. Mostar je skoro pa u potpunosti bošnjačko-hrvatski, dok Srbi drže od Uluga do Gackog, što nije toliko značajno za ciljeve Srba.

Ako ćemo pikati srpski dio Dobrinje, onda Sarajevo jeste podijeljeno na srpski i muslimanski dio, s tim da je danas 90 posto Sarajeva u „muslimanskim“ rukama.

Izlazak RS na more? How about no. S obzirom na to da je kompletan bh. izlaz na more u rukama Hrvata, i Bošnjaci i Srbi imaju istih problema sa „domorocima“ u Neumu.

Plivajmo domaće - primajmo domaće (batine)
Vidite jednu stvar, ko kaže da je ratovao za Kljujića i Aliju je budala. Neću reći svi, ali ogromna većina ljudi u FBiH je ratovala za svoje familije, da se ne ponove Prijedor, Višegrad, Zvornik... Ja sam pola 1992. godine proveo na Grbavici, tako da iz prve ruke znam kako je biti pod srpskom okupacijom – mogu vam reći da nije uopšte fun.

S obzirom na to da je Vojska Srpske Republike BiH (čitaj JNA) na početku rata samo u Bosni imala oko 500 tenkova, 400 transportera, 1000 topova, kao i svoju avijaciju, odbrana BiH od neuporedivo nadmoćnijeg protivnika (uz malu pomoć NATO-a, da se ne lažemo) se danas čini kao vojno čudo. O tome šta bi se desilo da rat nije zaustavljen i u ostalu „šta bi bilo kad bi bilo“ priču neću da ulazim.
Srbi s druge strane nisu uspjeli u svojim ciljevima, ali su zato dobili svoj entitet međunarodno priznat u Dejtonu, da citiram Radovana Karadžića „Dobili smo više nego što smo tražili“.

U slučaju raspada BiH opet su najveći dobitnici Hrvati, jer se budžet MMF-a ionako dijelio 2:1 u korist FBiH.

BiH sa Srbima koji žele van i Bošnjacima koji im to ne daju nema budućnost i jedino je rješenje razlaz mirnim putem. Neki u FBiH čak zagovaraju vojnu intervenciju! "Sasvim je sigurno da bi se u slučaju oružanog sukoba na teritoriji BiH OS raspale po uzoru na bivšu JNA 1992. godine, jer bi svaki vojnik otišao svom narodu i sve ovo što su radili za zajedničke OS BiH posljednjih godina ne bi imalo nikakvog smisla", rekao je prije dvije godine penzionisani general Vojske Republike Srpske Milorad Kutlešić. Da ne govorim o tome da bi u tom slučaju muslimani bili agresor, a Srbija (a boga mi i Rusija) sigurno to ne bi gledala skrštenih ruku.

Hajm'o malo vojne stragetije. Ko je čitao Sun Tsua zna da se napad ne sprovodi bez omjera bar 3:1, a pošto je izbalansiran omjer vojne tehnike u FBiH i RS novi rat bi značio još nekoliko godina rovovske pat pozicije. Federacijski dio OSBiH NEMA ni ljudstva ni tehnike za „blitzkrieg“ koji bi porazio srpski, zato se rat kao opcija može lagano zaboraviti jer se, svima koji imaju imalo mozga (a retardirani narodi u BiH ga nemaju), NE ISPLATI!!!

"Generale, šta ćemo ako se u Bosni odluče opet poklati?" - "Zato smo im i uvalili pokvarene tenkove"
Možete mi psovati sve po spisku, ali bolje se rastati nego tjerati inat još 25 godina, imati dvije škole pod jednim krovom, nazivati ulice i ustanove po ratnim zločincima, birati nelegitimne predstavnike naroda, ne dozvoljavati izučavanje jezika... Ali nije sve tako crno. I Federacija BiH i Republika Srpska imaju površinu od otprilike 25.000 kilometara kvadratnih (FBiH jedan posto više), što znači da su veće od Izraela i Slovenije, te dvije države nisu nešto pretjerano bolje sa prirodnim bogatstvima a „ubiše nogom“.

Znam svi dobri Bošnjaci će se pozivati na Dejtonski ustav i kršenje istog u slučaju referenduma, ali guess what: ne možeš biti rob ustava! Ni SAD po Ustavu Velike Britanije nisu mogle dobiti nezavisnost, ni Alžir od Francuske, ni Južni Sudan od Sudana, ni Bangladeš od Pakistana, ni Teksas od Meksika... u biti gdje god imate rat za nezavisnost otcjepljenje nije po ustavu!

Zato, kao i svakom lošem braku, Bosni i Hercegovini treba razvod, jer je bolje imati neki savez FBiH i RS, pa makar bio samo ekonomski, nego bičem udarati umirućeg konja.

Mene lično boli kita, ja ću sutra piti s rajom iz RS koja razmišlja kao ja, a ukupno nas je oko 0,5 posto u BiH, jer ovakvi ko ja su na zemlji i kontaju šta će sutra pojest, popit i poklopit, a ne da li je Gavrilo heroj ili zločinac, BOLI ME KITA! Da sam umjesto svake knjige koju sam pročitao o istoriji ovih prostora svario neku o informatici danas bi bio puno sretniji čovjek.

Srbi će imati svoj referendum o ostanku u BiH, u slučaju da ne žele živjeti s nama ko smo mi da im to ne damo? K'o što bi rekao Himzo Polovina "od nameta nema selameta".

Vidiš to dole desno, eh to me boli za konstitutivne narode BiH

Nema komentara:

Objavi komentar