nedjelja, 13. ožujka 2016.

Psihologija mase


Ako želite razumjeti ljude, upalite Animal Planet
Sjećam se februara prošle godine i čuvenih demonstracija, kad je gorio grad. Tad sam kao novinar trčao s kamerom s jedne strane na drugu, izbjegavajući kamenje, što zbog sebe, što zbog kamere vrijedne jednog mog plućnog krila. Gledao sam masu kako pali kiosk i ženu koja plače, jer joj je to vjerovatno bio jedini izvor primanja. Druga skupina je iz drugog pokrala cigarete i polupala ga. Rulja, velikom većinom ranih dvadesetih godina lomila je semafore, prometne znakove, a neke sam lično čuo kako se dogovaraju da polupaju BBI.





Tad sam se najbolje uvjerio šta znači i kolika je snaga psihologije mase.
Psihologija mase se najbolje da posmatrati na fudbalskim utakmicama (neće na košarkašim, tamo je fina raja). Sjećam se bio sam dosta mlađi i raja je pjevala "jug je naša sveta strana, po islamu odabrana". Onako, ponesen masom, počeo sam i ja isto uzvikivati, čisto da budemo glasniji... dok se nije upalila lampica: "wait a minute ba, ne mislim ja tako", pomislio sam . "Kakav jug i islam, pa misli li iko na Srbe i Hrvate koji stoje s nama na tribni", prolazilo mi je kroz glavu.
Negativna, a nekad i pozitivna, energija se prenosi od osobe do osobe. Što znači da je potrebno pet ljudi da "zarazi" 50. Tih 50 će energiju prenijeti na ostalih 1000 i eto grupne hipnoze i nereda kataklizmičkih razmjera. 
Kada je nastradao pokojni Denis Mrnjavac, raja je napravila proteste pred Vladom KS. Protesti su bili mirni, sve dok prvi mangup nije bacio kamen. Jedna po jedna otpadale su cigle sa zgrade, dok je gomila aplauzom nagrađivala svaki "pogodak". Masa je tad izašla da bi iskazala nezadovoljstvo svojom sigurnošću, koje, realno, i nema. Posjeta Vučića Srebrenici je bila mirna dok, takođe, nije doletio prvi kamen, koji je godišnjicu pretvorio u Vučićevu žrtvu.




Pošto je masi treba krivac, ovaj put to je bila zgrada. Da se neko obratio masi bio bi izviždan, jer je nosi inercija koja se neće zaustaviti, jer masa ne sluša. Koliko puta su oficijelni spikeri na stadionima pozivali na smirivanje strasti, pa bivali izviždani, a policija svojom intervencijom samo pogoršala stvari?
Neki, malo stariji, članovi Hordi Zla su mi se kleli da se pokojni Vedran Puljić mogao majci vratiti živ i zdrav, samo da je raja stala na kočnicu i mirno se povukla iz Širokog Brijega. Otprilike se svima priča svela na isto "ma ne možeš, jarane, ti to kontrolisati".
Ono što je zanimljivo kod ljudi u velikim grupama je manjak razumnog donošenja odluka, koji je izraženiji što je grupa veća. U takvim situacijama ljudi postaju životinje i slijede većinu, koja je prije toga slijedila nekoliko individua. Nošeni emocijama, često i strahom, ljudi gase kognitivne procese, te uključuju samo one vezane za održanje života, što je u ovom slučaju slijeđenje gomile.






Davne 1985. godine igralo se finale tadašnjeg Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa, a žrijebom je preodređeno da se utakmica igra u Briselu, na stadionu Heysel. Ono što će se desiti postat će poznato kao najveća tragedija u istoriji fudbala. Liverpoolovi navijači su bili smješteni do navijača Juventusa i, kao što to samo Englezi znaju, napali su Italijane, koji su većinom došli da mirno gledaju meč. Juventusovci su, pred naletom Engleza, napravili stampedo, te, kako su svi nagrnuli na vanjski zid, nasmrt zgazili više desetina svojih pripadnika.
Da se u toj situaciji dalo racionalno donijeti odluku, to bi bilo da ostanu gdje jesu i brane se od navijača Liverpoola, te tako sačuvaju mnogobrojne živote.




Zadnji takav slučaj desio se prije nekoliko dana na Hadždžu, kada je u stampedu, tokom "gađanja Šejtana", život izgubilo preko 700 ljudi. 
Tu je skoro nemoguće zaustaviti masu od milion ljudi da gaze jedni preko drugih, ali su vlasti Saudijske Arabije te koje su dužne uvesti mjere sigurnosti, da se takve stvari ne dešavaju.
Psihologija mase se mijenja kroz vrijeme i prostor. Nekad su ljudi u sred Evrope klicali odrubljivanju glava, danas to rade u Saudijskoj Arabiji. Sjetimo se trga Tahrir i javnog grupnog silovanja, linčovanju Muamera Gaddafija... Mase se prostorno razlikuju po brutalnosti, ali jedna stvar je konstanta - nekontrolisanost.


 
Pametniji ljudi znaju potencijal i snagu koju masa ima, te znaju to upregnuti u svoje potrebe. Uzmite za primjer "Arapsko proljeće" i uništenje svih zemalja koje su predstavljale prepreku dominaciji Izraela.
Da Arapi, vi ste sjebali sami sebe, deal with it!
Kako pet ljudi može povesti masu od pedeset, tako njih petorica istu toliku gomilu mogu i otjerati. Veliki Sun Tsu je isticao značaj hrabrih ljudi u vojsci, i njihovu presudnu ulogu u bitkama.
Gledao sam snimke navijačkih obračuna širom Evrope, a pažnju sam najviše posvetio masovnoj tuči Manijaka i Torcide 2011. godine. Nakon pregledanih snimaka lako je bilo donijeti zaključak: dovoljno je malo hrabrih ljudi da savlada veliku većinu kukavica.
Kako su se organizovale grupice od po deset ljudi i složno kretale na više desetina protivnika, tako su ovi uslijed neorganizovanosti bježali (iako imaju potencijal da "pojedu" njih desetoricu).




Zavisno od težine situacije ljudi imaju malo vremena da donesu razumnu odluku, te se ponašaju kako bi se vjerovatno ponašale i životinje - traže najkraći put do spasa.
Postoje ljudi koji u datoj situaciji znaju donijeti ispravnu odluku - takvi ljudi se zovu vođe, komandanti, generali... Čovjek koji zna povesti masu može učiniti čuda.
Zato kad se nađete u situaciji gdje masa ima glavnu ulogu, ne budite životinje i postupite drugačije, sigurno ćete donijeti ispravnu odluku!

Nema komentara:

Objavi komentar