Prije neke tri godine javlja
mi se djevojčurak od nekih 18 godina i govori mi kako je otac istjerao
iz kuće, a majka živi sa svojim mužem i djetetom. Tad sam prvi put imao
"what the fuck" momenat, ono, kako je moguće da se takve stvari uopšte
dešavaju u pizdu materinu.
Malo poslije toga, govori mi poznanik, star oko 20-ak godina, kako su mu roditelji rastavljeni, ali žive skupa i ne pričaju godinama. Jedan curetak već godinama živi s dedom i nanom, bez kontakta s roditeljima, drugu je otac napustio kad je bila dijete, a majka i nije baš najspreminija za svoju ulogu.
Nedavno sam saznao da mi je jednog mlađeg prijatelja ostavila mama kad je bio beba, danas živi s ocem, koji se ne brine o njemu.
Prije nekoliko dana dolazi mi drug, desetak godina mlađi od mene, priča mi kako ga je otac istjerao iz kuće, a nakon toga i majka.
Na osnovu ovih primjera, čovjek ne može da se ne zapita koji kurac se dešava sa ljudima danas?! Zar majka/otac mogu napustiti svoje dijete i prepustiti ga, onako neizgrađenog, životu?!
Jebi ga, ja sam stariji, pa kontam neke stvari. Bio je rat i ljudi su se seksali čisto da smanje stres i da bar na tih pola sata zaborave na granate. Kako prezervativi nisu bili baš na listi prioriteta humanitarne pomoći, tako su se dešavale neželjene trudnoće, a pored spašavanja života i amputacija udova, doktorima je pobačaj bio na kraju pameti.
Full nespremni za to, pod najžešćim PTSP-om, ljudi su postajali roditelji, nezreli, neiživljeni, bez uslova, vjerujući u "nafaku", koju svako dijete po rođenju ima.
I zaista, godine poslije rata su bile prosperitetne. Donacije su sijevale sa svih strana, firme su profercerale, a moglo se i klopati koliko se htjelo. Raja je vjerovala u neku bolju budućnost, da će 2015. BiH biti bar k'o tadašnja Hrvatska, a Rajvosa k'o Zagreb.
Kad ono... karina. BiH nikad nije bila u većem sranju. Za posao se ljudi drže k'o bebe za majčinu sisu, nacionalisti su na vlasti 1991. style, strancima je prevelika komplikacija zajebavati se s našom administracijom da bi ulagali šuške... add injury to insult: Kinezi su nam pobjegli, a i Sirijci nas zaobilaze.
Tih ratnih godina samo su se ludi i hrabri odlučivali na potomstvo, ostalima se, jebi ga, omaklo. Roditelji današnje omladine, u svojim četrdesetim, nemaju pojma o životu - gledaju svoju djecu kao sebi ravne, a često misle samo na svoje potrebe.
Djeca (šta su drugo već djeca) u periodu od 18-20 godina su u najgoroj fazi. Nit djeca - nit odrasli, prepušteni su sami sebi da se snalaze. Takva omladina nema izbora već da traži bilo kakav posao, čisto da imaju za najosnovnije potrebe, dok ne nađu ništa bolje - a to se često i ne dešava. Konobari, spremačice, bauštelci, čistačice... primorani su raditi najmanje plaćene poslove za pišljivih desetak maraka dnevno.
Bošnjački puk će reći (ovo znam, jer sam slušao bezbroj puta) "ma sigurno nisu regularni, čim su ih izbacili na ulicu". Ono, buraz, ako je u tvom sistemu vrijednosti ispravno izbaciti VLASTITO dijete na ulicu, baci se sa te iste džamije u koju ideš.
Lako je akademskim građanima istih godina na takve gledati s visine i govoriti kako su "luzeri", "klošari", "nivo ispod"... Konobari i bauštelci nisu imali mamicu i taticu da im plati fakultet i zamoli jarana iz srednje da im zaposli dijete u pošti, a neki neće nikad steći uslove za studiranje.
Zato cijenite borce, jebem mu mater, cijenite raju koja se bori! Ako vidite da je neko pao, pomozite mu da ustane! Budite glas razuma, kad oni izgube nadu. Raspitujte se, ima uvijek neko kome treba radnik! Prestanite osjećati žalost prema, usmjerite tu energiju da im pomognete!
 |
| Poslije jebanja nema kajanja |
Malo poslije toga, govori mi poznanik, star oko 20-ak godina, kako su mu roditelji rastavljeni, ali žive skupa i ne pričaju godinama. Jedan curetak već godinama živi s dedom i nanom, bez kontakta s roditeljima, drugu je otac napustio kad je bila dijete, a majka i nije baš najspreminija za svoju ulogu.
Nedavno sam saznao da mi je jednog mlađeg prijatelja ostavila mama kad je bio beba, danas živi s ocem, koji se ne brine o njemu.
Prije nekoliko dana dolazi mi drug, desetak godina mlađi od mene, priča mi kako ga je otac istjerao iz kuće, a nakon toga i majka.
Na osnovu ovih primjera, čovjek ne može da se ne zapita koji kurac se dešava sa ljudima danas?! Zar majka/otac mogu napustiti svoje dijete i prepustiti ga, onako neizgrađenog, životu?!
 |
| "Meni je uvijek bila želja iskašljavati prašinu i dolaziti kući krvavih ruku, ništa ljepše na svijetu" |
Jebi ga, ja sam stariji, pa kontam neke stvari. Bio je rat i ljudi su se seksali čisto da smanje stres i da bar na tih pola sata zaborave na granate. Kako prezervativi nisu bili baš na listi prioriteta humanitarne pomoći, tako su se dešavale neželjene trudnoće, a pored spašavanja života i amputacija udova, doktorima je pobačaj bio na kraju pameti.
Full nespremni za to, pod najžešćim PTSP-om, ljudi su postajali roditelji, nezreli, neiživljeni, bez uslova, vjerujući u "nafaku", koju svako dijete po rođenju ima.
I zaista, godine poslije rata su bile prosperitetne. Donacije su sijevale sa svih strana, firme su profercerale, a moglo se i klopati koliko se htjelo. Raja je vjerovala u neku bolju budućnost, da će 2015. BiH biti bar k'o tadašnja Hrvatska, a Rajvosa k'o Zagreb.
 |
| "Kafić, ma to je zakon, ostaneš do 3 ujutru, poslije brojiš pazar, pa daješ iz svog džepa kad zafali, ništa ljepše na svijetu" |
Kad ono... karina. BiH nikad nije bila u većem sranju. Za posao se ljudi drže k'o bebe za majčinu sisu, nacionalisti su na vlasti 1991. style, strancima je prevelika komplikacija zajebavati se s našom administracijom da bi ulagali šuške... add injury to insult: Kinezi su nam pobjegli, a i Sirijci nas zaobilaze.
Tih ratnih godina samo su se ludi i hrabri odlučivali na potomstvo, ostalima se, jebi ga, omaklo. Roditelji današnje omladine, u svojim četrdesetim, nemaju pojma o životu - gledaju svoju djecu kao sebi ravne, a često misle samo na svoje potrebe.
Djeca (šta su drugo već djeca) u periodu od 18-20 godina su u najgoroj fazi. Nit djeca - nit odrasli, prepušteni su sami sebi da se snalaze. Takva omladina nema izbora već da traži bilo kakav posao, čisto da imaju za najosnovnije potrebe, dok ne nađu ništa bolje - a to se često i ne dešava. Konobari, spremačice, bauštelci, čistačice... primorani su raditi najmanje plaćene poslove za pišljivih desetak maraka dnevno.
 |
| "Ovo je život, spremaš, čistiš, radiš sve što ti se kaže... dobiješ petaka dnevno, ma ljepota, ko da je sve u parama" |
Bošnjački puk će reći (ovo znam, jer sam slušao bezbroj puta) "ma sigurno nisu regularni, čim su ih izbacili na ulicu". Ono, buraz, ako je u tvom sistemu vrijednosti ispravno izbaciti VLASTITO dijete na ulicu, baci se sa te iste džamije u koju ideš.
Lako je akademskim građanima istih godina na takve gledati s visine i govoriti kako su "luzeri", "klošari", "nivo ispod"... Konobari i bauštelci nisu imali mamicu i taticu da im plati fakultet i zamoli jarana iz srednje da im zaposli dijete u pošti, a neki neće nikad steći uslove za studiranje.
Zato cijenite borce, jebem mu mater, cijenite raju koja se bori! Ako vidite da je neko pao, pomozite mu da ustane! Budite glas razuma, kad oni izgube nadu. Raspitujte se, ima uvijek neko kome treba radnik! Prestanite osjećati žalost prema, usmjerite tu energiju da im pomognete!
 |
| "Što bi dobro bilo imati normalne roditelje" |
Nema komentara:
Objavi komentar