Naše sestre feministkinje

"Da, ja sam književni tip, pročitala sam sve od Tolstojevskog, a znam i strane jezike, naročito hrvatski... a primljena sam, e hvaala, vidimo se večeras kod vas"

Sjećam se bila je svirka u Domu mladih, svirao je neki HC, a baš tih dana se održavalo svjetsko prvenstvo u fudbalu. Pošto je unutra bilo zagušljivo level: sauna, izašao sam u hol i pravo ostao gledati tekmu, koja se prikazivala na platou Skenderije.

Nakon nekoliko kornera došla je ona. Onako oskudnije obučena, sa sisama na "izvol'te", sjela je pored mene i počela je neka šuplja priča o fudbalu.

Sestre mi, nije prošlo pet minuta iznad nas se stvorilo bar sedam likova, koji su odjednom svi osjetili potrebu da budu baš na tom mjestu i ubace se u razgovor. Znači, nisam mogao vjerovati šta gledam: sjedim ispred prozora i gledam cijelu rukometnu ekipu, kako se ko stršljeni okupljaju oko nje, svaki "zabavan" na svoj način, svaki spreman da je ubode.

I šta'š drugo već skloniti se, njoj je bilo beton, ego zakucao na 100/100, dok joj je seven up iznad glave.

"Čuj jesam li bio sinoć na Mucha Luchi, pa mi tamo janje okretali dok je Sinan pjevao Grbavicu"

Jednom je jedan haver doveo kolegicu s faxa na tradicionalno mušku kafu. Odjednom se priča o World of Tanks, Star Warsu, ko je jači alien ili predator... pretvorila u random, nepovezano, lupanje gluposti sa jedinim ciljem: ko će bolje zadiviti ženku.

Isto tako dolazi koka kod nas u teretanu, mislim da se nije ni presvukla, a već je dobila protein shake besplatno, svaku spravu objašnjenu, kao i program ishrane.

Istina je bolnija za ženski nego za muški rod: koke nemaju problema sa objektivizacijom.

Jebi ga, tako je. Nije džaba Đuro, još davno, davno rekao, u svojoj interpretaciji Hasanaginice: "Dobra koka i od roda dobra, dobru koku prose sa svih strana...".

Evo pitanje za sve muškarce koji će, nadam se, ovo pročitati: Koliko puta vam je neka ženska poslala piće? Nek me pljune u gornju nepcu onaj čiji broj pređe tri.

"Kako je on samo swadak, posebno njegova jaja koja se vuku po podu"

Bila je 2012. godina i spletom okolnosti i pogrešnih odluka ostao sam bez kinte. Kako mi je posao trebao ASAP kupovao sam oglase i tražio bilo šta što mogu s ove dvije ruke raditi. Imao sam šta vidjeti: "potrebna konobarica, hostesa, promoterka, recepcionarka, njegovateljica, radnica u prodavnici, radnica u butiku..." a ti Keno, ho'š bauštel ili ćeš u Vrnjačku Banju na obuku za prodavača osiguranja.

Od svih poslova na kojima sam radio u zadnjih 10-ak godina, bar na pola su mi nadređene bile žene. Nemam ništa protiv fakat, sve su to žene koje su većinom zaslužile svoja mjesta, s nekima je bilo uživancija raditi, dok je s nekima bio living hell. Ali dobro, takav je život.

Zato nemojte mi pričati kako vas je malo na rukovodećim pozicijama. U politici ne možete doći do izražaja iz prostog razloga što ste u seljačkim strankama u kojima je strogi patrijarhat. Pa jebem mu život, jedne Aleksandra Pandurević i Željka Cvijanović su najbolji primjer kako žena može imati zajebanu poziciju u društvu. O Kolindi Grabar-Kitarović da ne govorim!

"Deutsche Soldaten! Damit tretet ihr in einen harten und verantwortungsschweren Kampf ein!"

Feministkinje moooraju skontati da korijen njihovog problema nismo mi muškarci, već da se nalazi u njihovim redovima - ženskim osobama koje dobijaju free stuff i pozicije samo zato što plijene poglede. Kako bih se ja osjećao da drugi lik dobije posao, eto zato što trepće okicama i smije se kad i ne konta fol, iako ja imam dva puta bolje kvalifikacije, pa stare mi, došlo bi mi glavu da mu odšarafim.

Feministkinje ne kontaju da smo im mi ustvari najveći prijatelji koje imaju - samo mi znamo kako se boriti kroz život, kako kroz granje i trnje do napretka. Jer su odabrale liniju većeg otpora, pošteno pa nek ide dokle ide. Sestra napaćena, koja ne bira posao da ima svoj dinar, je moja sestra.

"Žensko level: Brat naš!"

Eh sad, ne mogu da spomenem feministkinje, a da se ne dohvatim teme nasilja nad ženama. Razumijem sve. Jeste, žene proživljavaju fizičko nasilje mnogo više nego muškarci i to je činjenica. Ali haverice, nekim tamo marševima, plesovima, protestima NEĆETE postići ništa! Boli kita kamiondžiju iz Tarčina za vaše evente, on će svoju ženu namarisati u svakom slučaju i to će trajati i trajati. Ako hoćete rezultate - motivišite žene na borbu ba.

O onim Femenkama, što se gole skidaju i skrnave bogomolje da ne govorim, koji kontra efekat uzročnici u PM. Eno brate Krav Maga - najbolja ženska vještina za samoodbranu :D Otvorite besplatne kurseve i za mjesec-dva ćete imati žene kojima niko ne smije ništa.

"Šta želimo? - Da pokažemo sisee! - A zašto - Da muškarci ne gledaju žene kao seksualne objekteee!"

Sjećam se jedne svoje bivše djevojke, koja je govorila kako smo svi (zajedno sa mnom :D ) takvi i takvi, kako silujemo, zlostavljamo, omalovažavamo... Koja se htjela tući sa mnom kad sam govorio o razlikama između muškaraca i žena (ponavljam: jednako smo dobri, ali u različitim stvarima). I danas mogu zamisliti takve kako zvocaju svojim momcima, zaručnicima i muževima pognutih glava, kako su krivi za sva zla muškog roda, a oni gledaju u pod.

Problem feministkinja je što se OBRAĆAJU POGREŠNOJ RAJI! Mi ba sa imalo mozga vrlo dobro znamo šta se dešava i bar se trudimo da svoje majke, sestre, djevojke, drugarice (ovim redoslijedom :) ) tretiramo kao malo vode na dlanu. Fino, haverice, kod onog kamiondžije iz Tarčina, pa njemu reci šta imaš.

"Da draga, i ja sam krivac što je Meho juče razbio Šemsu, pa ne mora biti pušenja večeras, štaviše, ne mora biti ni seksa, mogu li ti samo lizati lakat?"