Sjećam se sjedim s djevojkom u jednoj
slastičarni na Baščaršiji (mo'š mislit, ja na Čaršiji) i havljamo naake kolače
opasne. U po frke prilaze dva cigančića i liku, koji je sjedio za stolom ispred
našeg, hop za tašnu obješenu o naslonjač. Sreća je bila u tome što je zapela o
ivicu, inače bi jadan čovjek morao ganjati malog ćevapčića do Švrakinog Sela.
Neema više praanje aauti, sad uučimo paadeži |
Poenta je u tome da je moja
djevojka tako mogla ostati bez tašne, a mene bi ganjale nevladine organizacije
za zaštitu ljudskih prava (koje btw nabijem na kurac).
Vidite, ne valja generalizovati.
Naravno da većina Cigana nisu lopovi, nit' su većina Arapa seksualni manijaci,
nit' bi vas većina Albanaca izbola nožem zbog opsovane majke... ali da li
rizikovati?
Zato...
Sigurno sam bar jednom u životu
mogao ostati bez para da nisam izbjegavao narkomane
Sigurno sam bar jednom u životu
mogao ostati bez telefona da nisam izbjegavao Cigane
Sigurno sam bar jednom u životu
mogao ostati bez razuma da nisam izbjegavao raspravu sa seljacima
Sigurno sam bar jednom u životu
spasio havericu jer smo izbjegavali mjesta s pijanim Turcima
Sigurno sam bar jednom u životu
mogao ostati upucan jer sam izbjegavao mjesta gdje se skupljaju Sandžaklije
Sigurno sam bar jednom u životu
spasio sebi glavu jer nikad nisam imao posla sa Albankama
Sigurno sam bar jednom u životu
ja spasio nekome život jer sam izbjegavao kontakt sa NVO
Sigurno sam bar jednom u životu
spasio svoju guzicu jer sam izbjegavao čopore pasa
Ugçe efendum uzduründiyar cokşum ağı yerüslan |
Riječ stereotip znači sklop
pojednostavljenih i pretjerano uopćenih, najčešće negativnih osobina koje se
pridaju svim pripadnicima neke društvene skupine. To bi bila neka ofrlja
definicija stereotipa, ali pogrešna. Stereotip nije formiranje mišljenja na
osnovu postupaka pojedinaca jednog naroda, već onih stvari koje se u određenom
narodu dešavaju češće nego u ostalim. Tako da: Fakat ćete prije izgubiti glavu
ako majku opsujete Albancu nego da to isto uradite Bosancu.
Na karakteristike jednog naroda
utiče mnogo faktora, ali su najvažniji od njih geografski položaj i prirodne
karakteristike prostora na kojem se nalazi. Zemlje južne hemisfere nisu
razvijene slabije od onih sa sjeverne zbog zavjere „zapadnih sila“. Siromaštvo
zemalja Južne Amerike i Afrike je posljedica više desetina hiljada godina mnogo
viših temperatura tokom godine nego u ostatku svijeta. U Africi na primjer
stoka ne može biti uzgajana zbog raznih insekata, prvenstveno cece muhe, a
tropske biljke nemaju ugljikohidrata za dnevnu prehranu. Bolesti haraju na toj
temperaturi, tako da su Južna Amerika i Afrika geografski prostori najizloženiji
zarazama... sve u svemu, budite sretni što niste rođeni tamo. Tako da je
logično da narodi koji žive u tropskom pojasu nisu poznati kao neki radnici, pa
će se radije poslužiti nekom drugom metodom da dođu do novca, npr. trgovinom
drogom ili krvavim dijamantima.
Sjećam se jedne anegdote sa
umjetnicima iz Mostara, kada su jednog pitali zašto je u Mostaru najviše
slikara i njegovog odgovora „A brato, šta ćeš drugo radit' na +50“. Neću reći
da su svi Hercegovci lijeni, ali zaista ko bi išta radio na +50? Isto vrijedi i
za Crnu Goru i Dalmaciju.
"Joj, ja najviše volim ljeto kad ono sunce najjače ugrije..." - "Idi se testiraj na malariju!" |
Stereotip za Bosance je da su
glupi. Da se razumijemo, IQ Bosanaca nije ništa niži u odnosu na komšije.
Njihova „glupost“ je rezultat geografskog položaja, a manifestovala se u više
od pola milenijuma tuđeg odlučivanja o njihovoj sudbini. Tako da: Bosanci nisu
glupi, samo su navikli da, od Turske do NDH, neko drugi donosi odluke za njih. Tako
da im je socijalizam bio „k'o kec na jedanaest“ – država je radila sve za njih,
drugi su donosili odluke, njihovo je bilo samo da završe školu sa „dvicom“ i
idu na posao koji ih je čekao (referent za osvježavajuće napitke npr). Danas
imaju problem sa sobom jer posao traže sami, a ni izbor lidera im baš ne ide od
ruke sada kada odlučuju o sebi.
Albanci su poznati kao veoma
žestok narod. Još od srednjeg vijeka, kada car Dušan osvaja prostor današnjeg
Kosova sa većinskim albanskim stanovništvom, do danas, kosovski Albanci vode
borbu sa neuporedivo jačom Srbijom. Da bi opstali Albanci su morali biti
„zajebani“. Zato je danas albanska mafija, sa preko 110.000 članova, jedna od
najgorih na svijetu. O žestini Albanacana najbolje govori kodeks zvani „Krvna
osveta“, kanun kodificiran u 15. vijeku. Stotinama godina imao je prednost nad
vjerskim i državnim zakonima u sjevernoj Albaniji. Prolijevanje krvi, stoji u
kanunu, može biti plaćeno jedino krvlju. Pomirenje nije nužno, a finansijska
nagodba nije prihvatljiva. Da pojednostavim: ako ubijete nekoga – vi ili neko
iz vaše porodice mora biti ubijen. S ovakvim problemima danas se suočava nešto
manje od 600 porodica.
Cigani su na ove prostore došli
iz Indije između 13. i 16. stoljeća. O Indiji neću puno srati, dovoljno je
vidjeti ove fotke.
Indiaaa, beautiful Indiaaa |
Cigani su nomadski narod koji je
nastankom granica ostao zarobljen na teritoriji na kojoj se zatekao. Od tada do
danas Cigani se nikad nisu u cjelosti „uklopili“ u društva u kojem žive, te u
skoro svakoj državi srednje i istočne Evrope žive skoro pa na isti način – u
bijedi i prljavštini. Uvijek na margini društva Cigani traže sve moguće načine
da prežive (osim da se školuju, to smo mi krivi, zbog diskriminacije ili šta će
još sve NVO iskopati), tako da je „lopovluk“ raširen među njima k'o gripa među
korisnicima gradskog prevoza. Pa Općina Ilijaš je 2009. godine podnijela
krivičnu prijavu protiv šest ciganskih porodica zbog uništavanja novoizgrađenih
i opremljenih stanova, u koje su preseljene iz Butmira. Mogu li ja kako dobiti
opremljen stan? Izjasnit ću se k'o Cigan, nije problem!
Sigurno je neko od vas giZmanijalaca bio na ekskurziji u Turskoj, Tunisu ili Egiptu, kakvo vam je iskustvo sa domaćima? Meni su ljudi (čitaj žene) pričali da su na plažu uspjeli otići samo jednom, jer su Arapi bili toliko nasrtljivi prema djevojkama da je iskustvo bilo sve samo ne ugodno. Pa još iz doba Juge, kad je Titaga sklapao poslove sa arapskom rajom, bilo je priča kako su šeici nudili kamile za naše žene, pa ja imam havericu u UAE koju je lik htio „kupiti“ automobilom. Prosječnom Bošnji će se to učiniti i simpatično, ali i zlatni kavez je kavez.
Najbolji primjer za odnos Bliskog
istoka prema ženama (zapadnim prije svega) je put italijanske umjetnice
poznatije kao Pippa Bacca, koja je, obučena u vjenčanicu, krenula iz Milana na
put do Jeruzalema, promovišući mir u svijetu. Njen put je završen u Turskoj,
gdje je silovana i ubijena. Zašto se to nije desilo dok je prolazila kroz
Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Bugarsku?
I na kraju dolazimo do izbjeglica iz Sirije i Afganistana. Priča mi haver neki dan kako mu je sestra izrazila želju da ide u Grčku i pomaže izbjegicama po kampovima. Rekao sam mu ako želi da mu sestrina bulja liči na rupu od granate – bujrum nek' je pošalje. Pazi sad: U Njemačkoj migranti uhapšeni u pet gradova zbog seksualnih napada, u Švici samo za Novu godinu šest žena prijavilo napade, u Austriji policija optužena za zataškivanje napada na žene, a u Švedskoj je 22 godišnja socijalna radnica Alexandra Mezher nasmrt izbodena u prihvatnom centru za migrante od strane 15-godišnjeg Somalijca. Istina je da su ostali dječaci savladali malog ubicu i predali policiji, ali opet ostaje pitanje: da li rizikovati?
"Kako se kaže 'dobar dan' na albanskom?" - "Ta qif sha none" - "Ta qif sha none!" - "E' sad... BJEEŽ'MOO!!!" |
I na kraju dolazimo do izbjeglica iz Sirije i Afganistana. Priča mi haver neki dan kako mu je sestra izrazila želju da ide u Grčku i pomaže izbjegicama po kampovima. Rekao sam mu ako želi da mu sestrina bulja liči na rupu od granate – bujrum nek' je pošalje. Pazi sad: U Njemačkoj migranti uhapšeni u pet gradova zbog seksualnih napada, u Švici samo za Novu godinu šest žena prijavilo napade, u Austriji policija optužena za zataškivanje napada na žene, a u Švedskoj je 22 godišnja socijalna radnica Alexandra Mezher nasmrt izbodena u prihvatnom centru za migrante od strane 15-godišnjeg Somalijca. Istina je da su ostali dječaci savladali malog ubicu i predali policiji, ali opet ostaje pitanje: da li rizikovati?
Uglavnom, daleko od toga da su
svi isti, ali stereotipe treba rješavati unutar zajednice iz koje dolaze. Prvi
ja ne želim „razbijati“ stereotipe, tako što ću se zaletjeti sam u sred noći u
beogradski „Karton City“ i moliti boga da izađem sa odjećom na sebi. Dokle god
se „stereotipisani“ ne potrude riješiti „etikete“, stereotipi će ostati kao
upozorenje kako postupati s njima. Bosanci moraju pokazati da nisu glupani, Sandžaklije
da vas neće upucati radi gluposti, Arapi da vas neće silovati jer ste plavuša,
Cigani da vas neće pokrasti jer mogu... a to je proces koji traje godinama, pa
i generacijama. Žao mi je samo normalnih ljudi koji ispaštaju zbog etikete.
Nema komentara:
Objavi komentar