Balkanizacija: Da li će Dado Polumenta i MC Stojan ujediniti Jugoslaviju

Sjećam se srednje škole i kako smo se svi čoporativno ložili na Seku Aleksić. Jebi ga, išli smo u seljačku školu i htjeli-ne htjeli nametnut nam je ideal ženske ljepote kroz cece, jelene, xenije... ali da ne dužim (Seka je beton i dan danas da se razumijemo), sjećam se njenog hita koji je prije tih desetak godina odzvanjao štalama u Maloj aleji opštine Ilidža, čiji je tekst išao nešto kao „kako se veseeli na Balkanuuu...“.

Jest' da sam bio napaljeni klinjo sa pubertetskim brčićima, ali i tad mi nije moglo ne biti čudno kako se termin „Balkan“ odjednom počinje upotrebljavati da se opiše nešto što se do prije desetak godina zvalo „Jugoslavija“. To je bio neki početak „Turbo folk balkanizacije“.

Sami počeci Seke Aleksić su kvlt ko prva dva Darkthronea

 A onda su počeli...

Dado Polumentol je pjevao sa naakim „rapperima“ (koji su to koliko i Mile Kurčić) „Od Beograda do budvanske rivijere, Preševo, Tetovo, Sarajevo, Zagreb, ovo je Balkan, pravimo pare...“ U ovoj povraćotini od pjesme izvođači su se potrudili da se uližu baš svima, pa su spomenuli i Preševo zbog većinskog albanskog stanovništva. 

MC Stojad „Na koži Balkan istetoviran, u srcu majka rođena, vuče me nostalgija, naši ljudi i muzika...“. Prvo: nek ovaj vo prestane koristiti prefiks „MC“, jer mu očigledno niko nije objasnio šta to znači, drugo: ovog majmuna 1983. godišta nema vući kakva nostalgija, jer se sjeća zajedničkog života ko papa Franjo pičke. Idemo dalje i ugaziti u sljedeće govno sa basovima „Svaki dan, čim otvorim oči, put me zove i ja moram poći, menjam trake od Beograda do Linza, Austrija, Nemačka, moj Balkan i Švica...“ Sad je već u gastarbajterskim vodama. U ovoj bi se trebao pronaći možda neki kamiondžija - rodno mesto Leskovac, ali bitno je naglasiti da je naš MC „svetski čovek“ k'o Žika i da je očito padao iz geografije čim iz Austrije mora proći Balkan da bi došao do „Švice“.

Milana Sranković „Balkan, Balkan, Balkan, ovo je Balkan, come on, hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on...“ Srbijanski Justin Bieber inače ima toooliki vokabular, na kojem bi mu pozavidio i Groot.

In Vivo „Ma nema Švajcarska ni Australija, ono što imamo draga ti i ja, to srce Balkansko i more Jadransko, svima ću pričati da moje leto si...“ Gdje, retardi, nađoste Švajcarsku i Australiju u istoj rečenici (što su svi opsjednuti Švajcarskom u pizdu materinu). Očigledno glavni likovi u pjesmi uživaju u sitnim zadovoljstvima (kao što bi bilo npr gledanje Želje umjesto Lige prvaka) čim ih ne zanima život u jednoj od najnaprednijih evropskih zemalja. Pretpostavljam da se u pjesmi Srbijanac zaljubio u Crnogorku ili Hrvaticu, čim spominju Jadran, da se spominju planine i zelen vjerovatno bi se radilo o nekoj kršnoj Bosanki.

Predstavnica beogradskih lezbejki i aktivna feministkinja, Milana

Aca Brukas „Nocas porušiću sve, da ne uvenem k'o cvet, kao Balkan krv mi vri, baš sam gladan ljubavi...“ Opa Aco, da li ja to osjetim neki osvrt na ratove? Da li se u tebi upravo dešava rat leukocita, trombocita i eritrocita? Nadam se da će uskoro potpsati primirje, mnogim bi sarajevskim metalcima bilo žao da umreš, ipak si ti „rocker u duši“.

Bogalj Bijelić „Ovaj ludi Balkan nema mira pa nikako ne staje, kod nas svaki dan izgleda k'o vikend da je. Šta je tu razlika što niko drugi nema, balkanska truba što sa juga melodiju sprema...“ Bijeliću, Bijeliću, otkad je truba zajednički instrument za sve zemlje Balkana? Ja sve mislio harmonika, ili možda ona nije dovoljno kul za beogradske splavove, ipak je tamo najbolji dernek. Ovaj idiot misli da je dobra stvar od radnih dana praviti vikende, nije ni čudo kad mu je fanovima krajnji domet uzeti prostor pod kiriju i otvoriti klub... u kojem bi pjevao on.

Djomla Kanton Sarajevo "Ovde u zemlji dedova majka rodila, majka balkanska, balkanske pesme pevala. Balkanska kultura nula, e pa nije tako, domaćin Balkanac to radi ovako..." E čuj ovog bogalja, čuj „balkanske pesme“. Hajde Đomla, molim te, definiši mi šta su to „balkanske pjesme“. Ja se nešto ne sjećam da su nama pjevali iste pjesme kao npr djeci u Bugarskoj ili Rumuniji. Ova nakupina govana, koja mnogim izbačenim laktovima, ukrašenim tribal tetovažama, „dere“ iz audija, ozbiljno pokušava ujediniti Balkan pod nekim izmišljenim zajedničkim „pjesmama i kulturom“. Ako Bugarska i Slovenija imaju zajedničku kulturu odoh se baciti pod avion. 

Drolja Ilić "Ona sija kao dijamant, pali oko sebe sve k'o piroman, ceo Balkan je na nogama kad ona izdominira, u klubu svi je znaju, uvek ode kući pijana..." Inače izbjegavam koristiti termin „kurava“, ali ti si sestro zrela za primiti u sebe prvi sastav Želje + klupu za rezervne igrače, ako zatreba. Pazi sad, „u klubu svi je znaju, uvek ode kući pijana“, ma hajdee, hoćeš da nam kažeš da te znaju u svim balkanskim klubovima i svugdje dobijaš besplatna pića, bez handjoba iz zahvalnosti makar? Kladim se da Ćazim Osmani voli ass to mouth.

Pogledajte samo tu kompoziciju, tu utičnicu u pozadini, taj peškir za plažu, tu odvaljenu lajsnu... umjetnost, kažem vam ja

Maja Marijuana „Na Balkanu do zore žurke traju, na Balkanu i zadnje pare daju, na Balkanu za svakog ima mesta, na Balkanu je svaki dan fiesta“ Pa zar i ti generacijska spravo za jačanje podlaktica? Da, na Balkanu je svaki dan „fiesta gdje se i zadnje pare daju“, naročito ako si gazda polupropale firme, koji će tople obroke radnika metnuti pjevaljki međ' sise. Majo, Majo, čule te izbjeglice s tim „na Balkanu za svakog ima mesta“, pa napuniše granice. A da, mislila si na „onaj“ Balkan u Americi i Njemačkoj, pa što ne rekneš, prestani jadnim ljudima davati nadu gdje je nema. 

Vidite, Balkan o kojem je Štula pjevao 1981. godine, kad se moglo našmekati šta će se dešavati za desetak godina, nije se ni u prolazu sreo s ovim što nam ga gorespomenuti maloumnici serviraju danas. Štula je tih sudbonosnih osamdesetih predvidio kako će Sarajevo goriti kroz nekoliko godina, dok cece i stojani danas predviđaju kako će dići lovu iz Raiffeisen banke. 

Kako sam u jednom od prošlih tekstova pisao o fanovima turbo folk muzike i njihovom metalnom zaostalošću, kao i uživanju u najnižim tjelesnim strastima, tako će u svojim zakržljalim mozgovima, površine glatke k'o ovaj monitor u koji gledam, „popušiti“ priču i isturiti laktove kroz prozore pjevajući „ovo je Balkan, hop, hop“. 

Fankinje Milane Sranković su došle iz Chicaga da daju podršku svojoj predstavnici

Da se razumijemo, nisu pjevaljke (kako ženske, tako i muške) glupe, iako izgledaju tako. Balkan = zajedničko tržište svih zemalja iz južnoslavenskog govornog područja. Kako to izvesti? Jednostavno, uvjeriš sve da su „Balkanci“ i prodaš im maglu. 

Pošto bi „Ex-Yu Folk“ zvučalo previše „rockerski“, a i mirisalo bi na period u kojem današnje seljačine ne bi mogle praktikovati religije kao danas (sve uz cuganje za Bajram), turbo folk mastermindovi su su sabrali dva i dva i našli rješenje – „Balkan“. Kad čovjek razmisli, potez je genijalan: Haj'mo zaboraviti da se prije 20-ak godina ovdje vodio rat i ujedinimo se u konzumiranju seljačke muzike i davanju para na istu, dok gazde klubova zadovoljno trljaju ruke od cisterni prodatog alkohola... i svima dobro. 

Šta kad se seljaci otrijezne?

Vidite, koliko god se „balkanizacija“ činila kao dobar potez, ona to nije, bar ne u rukama polupismenih seljačina ispred mikrofona. Budimo realni, ex-yu narodi (osim možda Bošnjaka, oni se ionako ni za šta ne pitaju) duboko u duši nisu nikad ni htjeli biti u Jugosaviji, zašto misliti onda da će jedan Dado Polumentol ujediniti Balkan?

Bosanci i Hercegovci protestuju protiv novog zakona o radu

Pjevačima narodne muzike je bitno samo zaraditi i tu je sva pamet. Evo uzmimo primjer Baje Malog Knindže, albumi od 1991. do 1995. nose nazive tipa „Ne dam Krajine“, ili „Stan'te paše i ustaše“... dok poslije rata odjednom ljubav postaje primarna tema tekstova i albumi počinju dobijati imena „Kockar bez sreće“ ili „Zaljubljen i mlad“. Možda je Knindža najekstremiji slučaj, ali je istovremeno i najbolji primjer kako narodu pružiti ono što u određenom vremenu želi da čuje. 

Balkanske zvjezdice bi prodale mater za pare i to je tužna istina. „Veličine“ poput Harija i Halida su prodale kožu SDA, Željko Joksimović je pjevao za SNSD, Alen Islamović za SDP, Mišo Kovač i Nina Badrić za HDZ, Severina za hrvatski SDP... isto bi uradili i Stokan, i Yadko i Bogalj Rajović. Sutra da se zapuca iste te zvijezde, koje danas pune program DM Sat-a, bi pjevale „rodoljubne“ pjesme i dizale moral po frontovima. Ispravite me ako griješim, ali navedite mi JEDNU pjesmu, bilo kog turbo folk pjevača, da nije o kurcu!

Fanovima audio septičke jame zvane DM Sat, koji su i sami govna, ne treba muzika već podražaji (isto je i sa čitaocima naslova na portalima). Danas im je podržaj napiti se i zguziti nešto, sutra će im biti opstanak njihove nacije, bitno je samo da srce lupa „dvesta na sat u krivinu“. Društveno koristan rad ne izaziva podražaj so... it ain't gonna happen.

DM Sat, ilitiga dejting sajt za hiljade balkanskih mačo muškaraca koji nemaju muda pitati koku da izađu

Zadnji ljudi koji su pokušali pomiriti Balkan bili su Milan Mladenović, Antonije Pušić Rambo Amadeus, Zoran Kostić Cane, Dušan Kojić Koja i njihova raja iz svih gradova bivše Juge. Nažalost, jugoslovenski narodi su većinom seljačine, kojima su ovi bili samo „narkomani, rokeri, propalice...“. 

Zato, hoće li Dado Polumentol ujediniti Balkan? – NE! Hoće li zaraditi od njega? – DA!