Ono, klasično dječje hvalisanje "ja sam s Trga, tamo se bode u venu", "ja sam s Grbavice, tamo se bode nožem"... je sa ex izbjeglicama dovedeno na novi level jer nikako niste mogli provjeriti da li je istina to što vam pričaju.
Naravno da niko od njih nije ni prismrdio ženskom polnom organu ni na metar, a kako su bili prisiljeni pobjeći iz svojih sela nisu više mogli vidjeti ni kravlju pizdu.
Neki od njih su nakon nekog vremena zaboravili šta su pričali, dok su ostali nastavili lagati tokom cijelog školovanja.
Elem da ne dužim s uvodom :) Tema ovog posta su patološki lažovi: kako i zašto, tako da ću se držati nje.
Sjećam se da sam danima razmišljao zašto bi jedan debil (ne znam kako ga drugačije nazvati) izmislio priču da su mu ubili brata u Njemačkoj i usput izmislio i brata. Mi smo se raja okupili da ga utješimo, čak smo doveli starijeg lika, koji je fakat ostao bez brata, da priča s njim. Zašto je to uradio? Šta je htio postići? Šta da je lik bez brata saznao za to, da li bi ga ubio šakama?
Tad sam se prvi put susreo sa ozbiljnim slučajem patološkog lažova.
Likovi koji su bili državni prvaci (iako nisu registrovani ni u jednom klubu), imali rođaka mafijaša (iako njegovo ime ne postoji u Googleu) cugali sa slavnim ličnostima, imali roditelje metalce (iako im u kući zatekneš kutiju punu kaseta narodnjaka)... do onih ekstremnijih gdje su maloljetni ležali po zatvorima, bivali/bivale silovane, opljačkani, prebijeni (i isti dan sjedili na pivi kao da se ništa nije desilo), neki su bivali oteti (pa se ne sjećaju ničega jer su im oči bile vezane i naravno opet bili na pivi ko da se ništa nije desilo, ništa policija, ništa hitna). Neke su istjerali iz kuće (ali su se opet javljali roditeljima).
Da bi objasnili njihovo ponašanje moramo se vratiti u pizdu materinu daleko, do prvog pretka kojem je laž koristila. Kada odrastate u okruženju gdje je poželjno lagati da bi dobili što želite, laž se upisuje u genetski kod kao poželjan perk, još ako nemate osudu društva - beton... vaš potomak ima potencijal da postane patološki.
Ono što je zajedničko za patološke je manjak savjesti. Ipak je laganje težak posao: valja smisliti priču da ima smisla, i još važnije - zapamtiti je za ubuduće. Kako se ti ljudi osjećaju kada kažu tako nešto, da li im je krivo što su rekli laž, da li im je krivo što fakat nisu uradili to o čemu pričaju? Vjerovatno ne osjećaju ništa, jer je i patološko laganje oblik psihopatije, u kojem cilj bira sredstva.
Patološki lažovi su većinom bezazleni, jedan moj jaran je morao imati sve bolje od ostalih, tako da je jedini u raji imao grafičku od 9 mb. Drugom je stari gledao Iron Maiden na Hajdučkoj česmi pred 100.00 ljudi, iako sam ubijeđen da jadan čovjek nije čuo ni za Divlje Jagode, a kamo li za Maidene :D :D Ali šta je s onima koji za sobom vuku uragan?
Zato ubuduće... logika, logika i logika :D Ako se nešto ne uklapa - vjerovatno nije ni istinito. Kad vam sljedeći put dođe neko sa "upravo su me prebili, opljačkali, silovali...", a ne nalazi se u MUP-u, prebijte ga/je vi, da mu/joj priča ne propadne bezze :)
Nema komentara:
Objavi komentar