Jednom je jedan kršćanski učenjak rekao "objasniti čovjeku Božji plan je ko objasniti mravu kako radi televizor". Slično nešto se dogodilo u primjeru koji sam naveo. Nekome ko vjerovatno nije ni išao u školu, kome je vjera u intervenciju više sile jedina nada, moja izjava je mogla samo isprovocirati odgovor "kako ne vjeruješ, moraš vjerovati u nešto!?"
Eh, s time se susrećemo u bar 80% rasprava sa sljedbenicima abrahamskih religija (osim sa Čengom, on je blento :D). Ljudima jednostavno nije jasno kako da neko ima toliko drskosti da misli drugačije!
Razlika između vjernika i nevjernika je u podražaju. Vjera je vođena isključivo emocijama: Kada vjerniku pokušate dokazati da nije u pravu u vezi vjere dobit ćete burnu, nekad i nasilnu reakciju. Ateizam je vođen razumom: Kada dokažete ateisti najčešće ćete dobiti "ok", neki će vam se čak i zahvaliti što ste ih naučili nešto novo.
Nije mnogo teško objasniti zašto je to tako. Vjernik najčešće odrasta među istomišljenicima, izvodi dnevne rituale, odlazi u vjerske objekte, slavi vjerske praznike. Njegov odnos sa porodicom je zasnovan na vjeri, brak sa voljenom osobom se mora ozvaničiti u bogomolji, dijete se podiže da bude vjernik... Da ne ulazim puno u psihologiju vjernika - vjernicima je religija način života, put, skup pravila bez kojih ne mogu zamisliti život.
I onda se pojavi ateista - čovjek za kojeg smatraju da ih pravi budalama, jer kako samo može negirati sve ono što određuje njihov život. Kako samo može misliti da su sve molitve, odricanja, žrtvovanja, obredi, pa čak i prolivena krv bili uzalud!?
Ko smo mi da vam govorimo kako da mislite?
Veliki "učenjaci" tvrde da je moral proizvod božanskog u čovjeku (što je možda najslabiji argument u raspravi s nama, al' neka im bude), zbog toga je postojanje organizovane religije neophodno, jer neki bez nje ne bi znali razlikovati dobro od zla. Mi želimo da su takvi ljudi ustrojeni, da se boje nečega što bi im zauvijek zatočilo dušu u paklu. Ako je to način da ne postanu beosjećajne zvjeri - neka bude tako.
Zato, ko smo mi da vam govorimo kako da mislite? Ako želite provoditi vrijeme klanjajući se nečemu svemogućem i sveprisutnom i tako biti sretni - samo naprijed! Ateizam ionako nije za svakoga. Zašto bi nekog dedu, redovnog u džamiji, pravili nevjernikom? - nema smisla!
https://www.youtube.com/watch?v=ESLhKl1OKRc
Mi ne želimo da svi budu ateisti, ko slično razmišlja naći će nas. Mi nismo drugačiji od ostalih, osim što možda malo više razmišljamo o svijetu oko nas. Ne želimo da mislite ko mi ako to sami ne želite. Niko od nas nije mason, iluminat... ili kako nas već zovu. Ne jedemo djecu, ne pravimo orgije (mada nemamo ništa protiv :D), nismo dio jevrejske zavjere, živimo po kategoričkom imperativu "čini onoliko dobra koliko bi želio da se čini tebi" i nismo toliko sretni kao vjernici - jer ne vjerujemo u nagradu za naša djela, da se sve dešava s razlogom, kao i da ćemo se sresti sa voljenima na "drugom svijetu".
Suočeni sa "a hajde, vjeruj, šta ti fali, što moraš biti drugačiji", diskriminisani smo skoro na svakom polju, jer ne plivamo nizvodno. Ne govorimo javno o ateizmu jer nas se odriču naše i ne prihvataju porodice bračnih drugova, kolege s poslova ne žele raditi s nama, ljudi nam ne vjeruju jer misle da nemamo morala... a o položaju ateista u zemljama Azije i Afrike ne smijem ni govoriti!
Zato nas prihvatite: Ne moramo pričati o vjeri, ne moramo nametati stavove jedni drugima, ali moramo raditi! Ili ne budite licemjeri pa fino prestanite koristiti stvari koje smo vam mi omogućili... a samo su u SAD 95% naučinka ateisti!
Nema komentara:
Objavi komentar