Već dugo vremena kanim se napisati tekst o najvećem metal bendu svih vremena, ali svaki put kažem sebi "neka te, smiri se, pojedi nešto slatko" i odustanem od te namjere. Uglavnom, šta reći o Metallici što se već ne zna: doslovno izmislili thrash metal (fanovi Exodusa se vjerovatno neće složiti), izdali četiri ponajbolja albuma u istoriji metal muzike, preko 125 miliona prodatih albuma širom svijeta, dobitnici devet Grammyja, svirali u Moskvi pred preko milion ljudi, svirali na jebenom Antarktiku... takođe odgovorni za aferu Napster, Load, S&M, izbacivanje Jasona Newsteda, St. Anger, Lulu i još sijaset razloga da ispizde fanove.
Svaki, ali svaki put kad ovaj bend izda nešto novo, stvori se toliki shitstorm po društvenim mrežama, da ne vidim nikoga ko bi im konkurisao na tom polju. Ali Metallica k'o Metallica nije zanimljiv fenomen koliko njeni fanovi.
Prvo, što je veoma važno, moramo razdvojiti dvije kategorije, a to su fanovi metal muzike i fanovi Metallice.
Prvo, što je veoma važno, moramo razdvojiti dvije kategorije, a to su fanovi metal muzike i fanovi Metallice.
Fanovi metala gledaju da li je album/pjesma kvalitetna i obično im bend ne predstavlja neki faktor. Pošto sam jedan od takvih, ako recimo Slayer (RIP) ne izda dobar album, slušat ću novi Legion of the Damned i riješen problem. Hoću reći da fanovi metala generalno ne sile sami sebe da im se nešto svidi, ako ne ide - ne ide, idemo dalje dati šansu nekome drugom.
Kada pomisliš na fana Metallice, na pamet ti obično padne ili klinjo od 15 godina u njihovoj majici, ili milenijalac od 40+ godina (ovi između možda i nađu nešto zanimljivije). Uglavnom, fanovi Metallice su nešto kao vjerska skupina: na svako vrijeđanje njihovog benda se gleda kao na blasfemiju, koja se mora sankcionisati, ako ništa privatnom porukom na Facebooku.
Fanovi tog benda se najbliže mogu uporediti sa fanovima Star Warsa: kad god izađe nešto novo, to je uvijek nešto najbolje na svijetu, jer ipak je to Metallica (Star Wars), kako je uopšte moguće da to faila i ko si ti da tražiš mane velikom Urlichu (Lucasu). Obično, nakon desetak godina, i fanovi se slože oko toga da taj i taj album (film) i nije baš kidao.
Više je faktora koji na to utiču (kao na sve ikad):
1. Popularno radi medija: Ako kompletan muzički svijet, sve sa Rolling Stoneom, Kerrangom, Blabbermouthom, Loudwireom, Metal Hammerom... kaže da je nešto vrh, onda će vjerovatno većina sebi u glavi na osnovu toga kreirati mišljenje, jer, "ko sam ja da propitujem npr veliki Metal Hammer". Sjećam se k'o danas kad je izašao Load i izvala po časopisima tipa "Metallica prevaspitala gomilu zalutalih speedera".
2. Popularno jer je popularno: Ljudi ne vole da se izdvajaju iz gomile ni u kom pogledu i to je, sa evolucijske strane, razumljivo. Ako pet klinaca nosi majice Metallice i Slipknota, i ovaj šesti će gledati da sebi nabavi jednu, jer se ipak treba družiti. Jedan od razloga što sam fanove Metallice uporedio sa vjerskom skupinom je taj što će se kult širiti sa generacije na generaciju jer "to tako treba", bez nekog boljeg objašnjenja od "to je nešto najbolje na svijetu".
3. Metallica kao fudbalski klub: Okej, naš fudbal i američki nemaju veze jedan s drugom, ali, nevertheless, fanovi tog benda, kao fudbalski navijači, shvataju svoj fanluk smrtno ozbiljno: Samo Metallica, nema ništa drugo osim Metallice, šta god Metallica uradi mora valjati, koliki god fail taj bend da napravi, mi ćemo biti uz njega do kraja, jer pravi fan je tu i kad gube i kad tuku (uvijek vjerni svome Kirku... mislim, Hajduku).
4. Metallica kao poveznica sa mladim danima: Faktor koji je možda i najvažniji "u moje doba, Metallica je bila to i to". Svima nama je Metallica sigurno u 90 posto slučajeva bila prvi bend, što znači da samo diiivne dane naše mladosti proveli slušajući ih. Realno, dok smo bili mladi bili smo i zdraviji, energičniji, imali smo manje obaveza, odgovornosti, a i problema. Ljudi kojima je taj bend most između starosti i mladosti, zadovoljni su samom činjenicom da oni još uvijek postoje, jer samim tim negdje tu postoji i njihova mladost.
Kao svaka druga vjerska organizacija (da ne kažem sekta) fanovi će braniti boje svog benda po svaku cijenu pa lupati gluposti tipa:
"Oni pune stadione, a vi i dalje serite kako ne valjaju" Ono, da li je to sinonim za kvalitet ili za nešto što se dobro reklamira? Hmmm... da li, tom logikom, znači da je korida u Čevljanovićima najveći naš kulturni događaj, ipak se tu skupi preko 100.000 ljudi? Staljin je takođe punio stadione, da li ga to čini kvalitetnim državnikom?
"Oni su uzeli milione, boli ih briga" Ovaj argument sam navikao slušati od fanova Bube i Jale, ali kad to čuješ od ljubitelja benda kao što je Metallica, zabrineš se za neke ljude.
"Znaš li ti koliko je njima godina, kako možeš očekivati da prže k'o prije" Da, 1. ni ne očekujem novi "Dyer's Eve" niti "Fight Fire With Fire", ali nešto kao mega klasik "Wherever I May Roam" bi se vrlo lako moglo odsvirati. 2. nije ni istina da ne mogu pržiti k'o prije, bendovi kao što su Kreator, Sodom, Testament, Exodus, Overkill... nisu mnogo, ako su uopšte, mlađi od Metallice, pa opet prave muziku kao da su u svojim 20im.
"Haj' ti bolje, ako možeš" Ubjedljivo najgluplji komentar, na nivou sedmogodišnjeg djeteta.
"Znaš ti kakva su oni prva četiri albuma izdali" Pa i ja sam nekad bio 10 kg lakši i trčao 20 km u komadu, mogao sam pojesti i kilu janjetine i zaliti s gajbom pive... kakve to veze ima s tim šta jesam i šta radim danas i što bi me to amnestiralo i od čega?
Od afera Napster i Ticketmaster, sudske tužbe cover bendu za korištenje njihovog loga, užasnih cijena karata (čak i za Amerikance), Loada, St. Angera, Lulu, dijeljenja bine sa Miley Cyrus, Lady Gagom, duet sa Ja Ruleom... ovako posmatrajući sa strane, fascinantno je koliko toga su die hard fanovi spremni oprostiti ovom bendu.
Pored svega, Metallica je očiti primjer benda kojeg apsolutno boli neka stvar za mišljenje mene, fanova, hejtera, kritike... oni će furati svoju ideju i uvijek će biti neko kome će to biti super. Kada su fanovi kao ozeblo sunce čekali novi "metal" album tog benda, oni su im servirali jedan "St. Anger" i još uz njega snimili dokumentarac o tome kako su oni, eto, u problemima sa sobom, među sobom, s opijatima i zašto je taj isti "St. Anger" ispao kako jeste... totalno zanemarujući činjenicu da su to ljudi teški STOTINE miliona dolara.
E sad dolazimo do zanimljivog dijela (Metallica sektaši, bolje preskočite).
Metallica na zadnjim albumima je daaaaaaleeeeeeeeeekoooooo od thrash metal kraljeva iz 1980ih. Poslije The Black Album-a, koji je zapravo rock album sa metal riffovima (da, moguće je) našli su svoj neki hard rock/metal/blues pravac sa Load i Re-Load, da bi totalno izgubili kompas sa St. Anger i sada pokušavaju svirati neku svoju verziju thrash metala sa uticajem svega što su prije izdali. Metallica danas zvuči kao kad bi Coldplayu ili Imagine Dragonsima rekli "ajde napravite metal album" - gomila riffova koji bi kao trebali biti brzi i teški, a zapravo su žestoki k'o bezalkoholna piva.
Tekstovi su grozni - haj'mo vidjeti šta se sve rimuje na "ation", pa sklopiti "Lux Aeterna" (doduše isto su napravili 1988. u "Blackened", ali to možeš jednom), ili ponavljati "Kill, kill, kill" k'o sumanut u "All Within My Hands", lupetati ko srednješkolac "My life style determines my death style" u "Frantic", totalno nepotrebno psovanje "We're fucked we're shit outta luck" u "Hardwired to Self Destruct", a o "I am the table" u "The View" ne želim ni razgovarati.
Aranžmani su jednostavno loši. Zašto Metallica nema više hitova kao što su "Until it Sleeps", "Hero of the Day", "Unforgiven 2", "Memory Remains"... (namjerno sam uzeo za primjer Load i Re-Load)? Zato što su očito zaboravili kako napisati pjesmu koja ima "glavu i rep", pa se sad trude biti brzi i žestoki (no puns intended) bez da ekšli naprave nešto pamtljivo. Ako je Lux Aeterna najbolje što mogu (kopirati "Power Metal" od Pantere) onda ovom bendu nema pomoći.
Problem s Metallicom je taj što su sami sebi konkurencija. Nema više Megadetha, Slayera, Exodusa, Anthraxa... da se tačkaju ko je bolji. Iznad Metallice je samo nebo i ništa više i samim tim se više nema potrebe bilo kome dokazivati. Drugi problem je taj što ljudi koji imaju sve u životu više ne mogu napisati iskren metal album (a mislim ni bilo kojeg drugog ozbiljnog žanra), jer, kako kaže jedan poznati američki pisac: "Art never comes from happiness".
Mene što se tiče ja ne mrzim Metallicu. Ja bi' sretan bio da snime novi "Sad But True", "The Thing That Should Not Be", "Sanitarium", "Escape", "Seek and Destroy"... ali neće, a neće zbog toga što će uvijek biti ljudi koji će tvrditi da sve što taj bend izda valja, totalno nesvjesni da im tako samo čine medvjeđu uslugu. A ovima što im je Metallica bog, kralj, majka, babo, brat, sestra... neka ipak malo izvade glavu iz pijeska pa čuju bendove kao što su Testament, Sacred Reich, Nevermore, Control Denied, GZR, Evile, Iced Earth... neće se pokajati.
Kada pomisliš na fana Metallice, na pamet ti obično padne ili klinjo od 15 godina u njihovoj majici, ili milenijalac od 40+ godina (ovi između možda i nađu nešto zanimljivije). Uglavnom, fanovi Metallice su nešto kao vjerska skupina: na svako vrijeđanje njihovog benda se gleda kao na blasfemiju, koja se mora sankcionisati, ako ništa privatnom porukom na Facebooku.
Fanovi tog benda se najbliže mogu uporediti sa fanovima Star Warsa: kad god izađe nešto novo, to je uvijek nešto najbolje na svijetu, jer ipak je to Metallica (Star Wars), kako je uopšte moguće da to faila i ko si ti da tražiš mane velikom Urlichu (Lucasu). Obično, nakon desetak godina, i fanovi se slože oko toga da taj i taj album (film) i nije baš kidao.
Više je faktora koji na to utiču (kao na sve ikad):
1. Popularno radi medija: Ako kompletan muzički svijet, sve sa Rolling Stoneom, Kerrangom, Blabbermouthom, Loudwireom, Metal Hammerom... kaže da je nešto vrh, onda će vjerovatno većina sebi u glavi na osnovu toga kreirati mišljenje, jer, "ko sam ja da propitujem npr veliki Metal Hammer". Sjećam se k'o danas kad je izašao Load i izvala po časopisima tipa "Metallica prevaspitala gomilu zalutalih speedera".
2. Popularno jer je popularno: Ljudi ne vole da se izdvajaju iz gomile ni u kom pogledu i to je, sa evolucijske strane, razumljivo. Ako pet klinaca nosi majice Metallice i Slipknota, i ovaj šesti će gledati da sebi nabavi jednu, jer se ipak treba družiti. Jedan od razloga što sam fanove Metallice uporedio sa vjerskom skupinom je taj što će se kult širiti sa generacije na generaciju jer "to tako treba", bez nekog boljeg objašnjenja od "to je nešto najbolje na svijetu".
3. Metallica kao fudbalski klub: Okej, naš fudbal i američki nemaju veze jedan s drugom, ali, nevertheless, fanovi tog benda, kao fudbalski navijači, shvataju svoj fanluk smrtno ozbiljno: Samo Metallica, nema ništa drugo osim Metallice, šta god Metallica uradi mora valjati, koliki god fail taj bend da napravi, mi ćemo biti uz njega do kraja, jer pravi fan je tu i kad gube i kad tuku (uvijek vjerni svome Kirku... mislim, Hajduku).
4. Metallica kao poveznica sa mladim danima: Faktor koji je možda i najvažniji "u moje doba, Metallica je bila to i to". Svima nama je Metallica sigurno u 90 posto slučajeva bila prvi bend, što znači da samo diiivne dane naše mladosti proveli slušajući ih. Realno, dok smo bili mladi bili smo i zdraviji, energičniji, imali smo manje obaveza, odgovornosti, a i problema. Ljudi kojima je taj bend most između starosti i mladosti, zadovoljni su samom činjenicom da oni još uvijek postoje, jer samim tim negdje tu postoji i njihova mladost.
Kao svaka druga vjerska organizacija (da ne kažem sekta) fanovi će braniti boje svog benda po svaku cijenu pa lupati gluposti tipa:
"Oni pune stadione, a vi i dalje serite kako ne valjaju" Ono, da li je to sinonim za kvalitet ili za nešto što se dobro reklamira? Hmmm... da li, tom logikom, znači da je korida u Čevljanovićima najveći naš kulturni događaj, ipak se tu skupi preko 100.000 ljudi? Staljin je takođe punio stadione, da li ga to čini kvalitetnim državnikom?
"Oni su uzeli milione, boli ih briga" Ovaj argument sam navikao slušati od fanova Bube i Jale, ali kad to čuješ od ljubitelja benda kao što je Metallica, zabrineš se za neke ljude.
"Znaš li ti koliko je njima godina, kako možeš očekivati da prže k'o prije" Da, 1. ni ne očekujem novi "Dyer's Eve" niti "Fight Fire With Fire", ali nešto kao mega klasik "Wherever I May Roam" bi se vrlo lako moglo odsvirati. 2. nije ni istina da ne mogu pržiti k'o prije, bendovi kao što su Kreator, Sodom, Testament, Exodus, Overkill... nisu mnogo, ako su uopšte, mlađi od Metallice, pa opet prave muziku kao da su u svojim 20im.
"Haj' ti bolje, ako možeš" Ubjedljivo najgluplji komentar, na nivou sedmogodišnjeg djeteta.
"Znaš ti kakva su oni prva četiri albuma izdali" Pa i ja sam nekad bio 10 kg lakši i trčao 20 km u komadu, mogao sam pojesti i kilu janjetine i zaliti s gajbom pive... kakve to veze ima s tim šta jesam i šta radim danas i što bi me to amnestiralo i od čega?
Od afera Napster i Ticketmaster, sudske tužbe cover bendu za korištenje njihovog loga, užasnih cijena karata (čak i za Amerikance), Loada, St. Angera, Lulu, dijeljenja bine sa Miley Cyrus, Lady Gagom, duet sa Ja Ruleom... ovako posmatrajući sa strane, fascinantno je koliko toga su die hard fanovi spremni oprostiti ovom bendu.
Pored svega, Metallica je očiti primjer benda kojeg apsolutno boli neka stvar za mišljenje mene, fanova, hejtera, kritike... oni će furati svoju ideju i uvijek će biti neko kome će to biti super. Kada su fanovi kao ozeblo sunce čekali novi "metal" album tog benda, oni su im servirali jedan "St. Anger" i još uz njega snimili dokumentarac o tome kako su oni, eto, u problemima sa sobom, među sobom, s opijatima i zašto je taj isti "St. Anger" ispao kako jeste... totalno zanemarujući činjenicu da su to ljudi teški STOTINE miliona dolara.
E sad dolazimo do zanimljivog dijela (Metallica sektaši, bolje preskočite).
Metallica na zadnjim albumima je daaaaaaleeeeeeeeeekoooooo od thrash metal kraljeva iz 1980ih. Poslije The Black Album-a, koji je zapravo rock album sa metal riffovima (da, moguće je) našli su svoj neki hard rock/metal/blues pravac sa Load i Re-Load, da bi totalno izgubili kompas sa St. Anger i sada pokušavaju svirati neku svoju verziju thrash metala sa uticajem svega što su prije izdali. Metallica danas zvuči kao kad bi Coldplayu ili Imagine Dragonsima rekli "ajde napravite metal album" - gomila riffova koji bi kao trebali biti brzi i teški, a zapravo su žestoki k'o bezalkoholna piva.
Tekstovi su grozni - haj'mo vidjeti šta se sve rimuje na "ation", pa sklopiti "Lux Aeterna" (doduše isto su napravili 1988. u "Blackened", ali to možeš jednom), ili ponavljati "Kill, kill, kill" k'o sumanut u "All Within My Hands", lupetati ko srednješkolac "My life style determines my death style" u "Frantic", totalno nepotrebno psovanje "We're fucked we're shit outta luck" u "Hardwired to Self Destruct", a o "I am the table" u "The View" ne želim ni razgovarati.
Aranžmani su jednostavno loši. Zašto Metallica nema više hitova kao što su "Until it Sleeps", "Hero of the Day", "Unforgiven 2", "Memory Remains"... (namjerno sam uzeo za primjer Load i Re-Load)? Zato što su očito zaboravili kako napisati pjesmu koja ima "glavu i rep", pa se sad trude biti brzi i žestoki (no puns intended) bez da ekšli naprave nešto pamtljivo. Ako je Lux Aeterna najbolje što mogu (kopirati "Power Metal" od Pantere) onda ovom bendu nema pomoći.
Problem s Metallicom je taj što su sami sebi konkurencija. Nema više Megadetha, Slayera, Exodusa, Anthraxa... da se tačkaju ko je bolji. Iznad Metallice je samo nebo i ništa više i samim tim se više nema potrebe bilo kome dokazivati. Drugi problem je taj što ljudi koji imaju sve u životu više ne mogu napisati iskren metal album (a mislim ni bilo kojeg drugog ozbiljnog žanra), jer, kako kaže jedan poznati američki pisac: "Art never comes from happiness".
Mene što se tiče ja ne mrzim Metallicu. Ja bi' sretan bio da snime novi "Sad But True", "The Thing That Should Not Be", "Sanitarium", "Escape", "Seek and Destroy"... ali neće, a neće zbog toga što će uvijek biti ljudi koji će tvrditi da sve što taj bend izda valja, totalno nesvjesni da im tako samo čine medvjeđu uslugu. A ovima što im je Metallica bog, kralj, majka, babo, brat, sestra... neka ipak malo izvade glavu iz pijeska pa čuju bendove kao što su Testament, Sacred Reich, Nevermore, Control Denied, GZR, Evile, Iced Earth... neće se pokajati.
U pravu si. Ne slušaj hejtere/Metalikine lovere, što oni ne napišu blog o tome kako vole Metallicu?
OdgovoriIzbriši