nedjelja, 28. kolovoza 2022.

Šta smo sve naučili iz rata u Ukrajini

Rat, rat se nikad ne mijenja, rekao bi čiko u Falloutu, a takođe u ratu i ljubavi sve je dozvoljeno... osim što u ljubavi baš ne možeš ženinom švaleru poslati dron na glavu.

Uglavnom, svaki rat ima nešto svoje što je oblikovale svaki belaj poslije. WW1 je imao artiljeriju i mitraljeze, WW2 tenkove i avione, Vijetnamski rat gerilu, Jom Kippurski rat Maljutke i protuavionske raketne sisteme, rat u Iraku kompletnu dominaciju u zraku, vodi i na zemlji, ratovi u bivšoj Jugi su imali Srbe, Hrvate i Bošnjake...

Šta se tačno može naučiti iz ovog sad u Ukrajini, vidjet ćemo u nastavku ovog kilometarskog teksta. Neke stvari su univerzalne, a neke, boga mi, specifične.

Kažu po akademijama da su za ratovanje najvažniji teren, vojska sa svim svojim elementima i moral. Evo ja bi' tu dodao još strategiju, informacije, logistiku, komunikacije, koordinaciju, bijeli luk i vegetu.

Ptice na grani (bar one što ih nije potamanio ruski PVO) vide i znaju da ruska "specijalna operacija" (aha, specijalna je k'o neko sa specijalnim potrebama) nije ni bliiiizu izvedena kako je planirano i da su od golova ostvarili jedan, a to je okupacija regije Donbasa i Hersona. Krim je pao prije 8 godina jebi ga, znači ženska na koju se danas ložiš imala je tad 12 godina, pa ti skontaj.


Krenimo redom i logički.

Univerzalne lekcije:

Strategija je mozak

General Dvornikov, a nije Dinin

Eh, ovdje se susrećemo sa dva različita modela strategije. Crvenima je više jasno da je prošao voz za bilo kakvu nadu da će k’o Bekrić zabiti gol iz slobodnjaka u sudijskoj nadoknadi i svrgnuti Zelenskog. Ruska strategija je sad već jasna: Polako, ali sigurno, zauzeti što veći komad zemlje, proglasiti tamo nekakve referendume (k’o kad bi se sad u Vogošći glasalo da pripadnu Saraj’vu), proglasiti nekakve njihove SAO Krajine i čekati da se ukrajinski režim slomi i pristane na nepovoljni mir. Ukrajinci idu na tzv “Accelerated Attritional Warfare”, gdje se konta izmoriti protivnika toliko da se u zemlji stvori takvo nezadovoljstvo, da će narod sam tražiti da se povuku trupe iz Ukrajine, što je teško izvodivo, ali ostaje da se vidi.

Ukrajinci znaju da je praaavo zajebano vratiti izgubljene gradove po jugu i istoku, pogotovo sad kad su utvrđeni k'o međunožje studentice medrese, tako da im sad ne preostaje ništa drugo nego da dove da se ovi hajvani jednostavno povuku.

Ruski napad bi izgledao ovako: Roka se artiljerijom, jedno desetak hiljada granata po jednoj tački prodora, onda kad se „smekša“ odbrana, idu tenkovi, pa pješadija, pa braća Jugovići, pa Nindža Kornjače; a Ukrajinci se povuku na liniju iza i opet sutra isto. Domaći za to vrijeme čekaju noć da udare artiljerijom, HIMARS-ima i Allahovom kaznom po objektima komande, skladištima municije, radarskim jedinicama, mostovima, skladištima pornografije, nargila barovima, aerodromima, ne bi li tako usporili protivnika za sljedeće operacije, dok se i sami naoružavaju.

Tako da je za očekivati da će se u budućnosti ukrajinski udari na gore pobrojane vrste objekata samo intenzivirati, bez nekih ozbiljnijih prodora koji bi podrazumijevali veće gubitke MTS-a (Materijalno tehnička sredstva). Evo sad su u Hersonskoj oblasti porušili mostove preko Dnjepra, kažu da su tako odsjekli 20.000 ruskih vojnika od zaliha i ozbiljnijih pojačanja, kontaju da će ih tu prisiliti na predaju, pa ćemo vidjeti na šta će to ispasti.


Logistika je crijeva


I Napoleon i Eisenhower su rekli da logistika dobija ratove, nemamo se šta raspravljati. Pazi sad 'vako. Na SVAKOG američkog vojnika što se roka dolazi 12 (DVAN'EST) logističara! To bi ti bilo k'o da bariš žensku, a imaš 12 ljudi da ti priprema teren: od onog što će te hvaliti pred njom, do onog što će se namjerno nešto kurčiti da ga ti možeš razbiti. Eh, kod Rusa je to šest ljudi! Znači duplo manje u odnosu na zapadne standarde, 1X na domaćina u startu.

Idemo dalje.  Svi smo gledali one ruske Zapad i Vostok vježbe, gdje oni rokaju iz svega ikad: to tenkovi, to avioni, to haubice... da ti se digne ćundas priest ako si into tank porn. E' finta je u tome što su oni na te vježbe dovlačili sve VOZOVIMA! Ali kurko, nema buraz, jednom kad pređeš granicu, voz će te dobaciti do stanice, dalje ćeš kamionima.

Rusi su u logistici na početku rata imali oko 5.000 kamiona (Ameri ih imaju deset puta više). Ako uzmemo u obzir da su Rusi do sad (29. 8. 2022.) izgubili oko 1.400 kamiona raznih vrsta, što je ozbiljan belaj, koji će biti sve gori i gori (posebno nakon udara HIMARS-a po ruskim skladištima). Imaju li kamiona da zakrpe rupe, čisto sumLJam, budući da se vide fino slike gdje uzimaju kamione od civila i farbaju ono "Z" (nije Zauder Production nažalost) preko njih. Tako da me ne bi čudilo da se pojave Paja i Jare kako prevoze gorivo za Ruse. Kako god, Rusi su dobro potcijenili ulogu logistike u ovom ratu.


Informacije su srce

Ko se nije skrio, putinovac je bio

Informacija je bog u svakom ratu. Džaba ti imati vojsku od dva miliona insana in the brain, ako haver s druge strane zna svaki vaš potez. Prvi avioni koji su se koristili su vojne svrhe, bili su isključivo izviđački, gdje su slikali neprijateljske pozicije, pa su im poslije, ako se sretnu sa jaranom koji isto to radi za neprijatljsku stranu, davali pištolje, mitraljeze, pa na kraju, kad su bacili govno sa četvrtog sprata i skontali na kom principu radi gravitacija, počeli ubacivati bombe u kokpit, koje su piloti bacali rukama (ja rečenice kolika je, bog te).

Ugl. da ne dužim sad, karine bi Nijemci prošli kroz Ardene da nisi 100% imali info da mogu tuda proći. Karine bi se Saveznici iskrcali u Normandiji da nisu imali informacije da ih Švabe čekaju negdje drugo. Karine bi Nijemci napali SSSR tek tako da su imali info da su Crveni potpisali s Japancima sporazum o nenapadanju. Karine bi Arapi napali Izraelce 1973. da nisu dobili info da su ovi na odmoru kod kuće zbog vjerskog praznika. Karine bi ja napao ovu jednu Almu prije 15 godina da sam imao info da nemam nikakve šanse...

Kakve to veze ima sa Ukrajinom? Ima, burazeru, itekako. Vidiš, SVE što Rusi rade, Ameri vide preko svojih satelita i AWACS-a i znaju im bolje kretanje trupa bolje nego oni sami. Eto k'o slučajno se Ukrajinci nacrtaju s Javelinima i NLAW-ima tačno tamo gdje treba ruski konvoj proći - malo morgen. Zapadnjaci im vrlo rado daju te informacije i to besplatno (ok, možda će Ukrajinke iskihati sve te usluge na ovaj ili onaj način), tako da ne treba čudi kako baš svaki put HIMARS-i pogode šta trebaju sa faktorom pogreške od četiri metra.

Naravno, Rusi takođe imaju uvid u kretanje ukrajinskih formacija, samo što su ograničeni na nekoliko sati dnevno, dok ovi haveri imaju pokrivanje 24/7. Pa jebem mu majku, Ameri milijarde i milijarde dolara skršili u sisteme da svaka jedinica, svako vozilo, svaki haver na terenu, u svakom trenutku znaju gdje se ko nalazi i da komuniciraju međusobno, ali jok kod Rusa, kod njih je "more li se, majstore, ikako dvije cijevi staviti na tenk, jedno osam termobaričnih raketa i dva minobacača, nek se nađe", a to što im dva BTG-a (Batallion Tactical Group) oko Kijeva napreduju na 20 km razmaka a da ne znaju jedni za druge, druga je priča.


Komunikacija je pluća

Kom unikacija, tom i opanci

Za kombinovane manevre komunikacija je sve. Zonfa je taj što Rusi imaju taj problem što uporno, ali uporno, prave gradaciju svojih vozila, pa nikad nećeš vidjeti T-72 u istoj varijanti, već T-72A, T-72B, T-72B3, T-72, T-72AV, T-72BA... bog to više ne može razlikovati i zapamtiti. Ne bi to bio belaj da svaka od tih varijanti ima nešto što druga nema (većina ih nema) tako da npr T-72B3 ima najmoderniju komunikaciju po ruskim standardima, dok T-72A nema, tako da ćeš se džaba derati "Halooo, gluuuhi, debiilu, majmuneee!" kad te lik ne čuje.

E' isto tako npr avioni Su-25 i moderniji Su-25SM nemaju istu komunikaciju. Tako da ovi moderniji moraju prelaziti na prethodno izofirane frekvencije, pa se onda čude kako im žuto-plavi pobjegnu dok dođu do njih. Ni pješadija nema neki standardni dvosmjerni radio, već neke jedinice imaju nekakve kineske ofirne radio stanice, a neke one voki-tokije koji danas ne služe za ku...c. Da se nisu Rusi nedavno kurčili sa "najmodernijim" Azart kriptovanim radiom pa hajde. Davno su govorili da će do 2011. sve jedinice opremiti sa Aqueduct radiom, koji nije hi tech, ali je opet puno bolji od ovog danas džumbusa koji imaju.

Šta se onda desi? Desi se to da generalima pukne film pa krenu zvati jedinice na terenu mobitelima, a fala bogu sve se prisluškuje i locira i onda fijuu-bum, raketa, mrtav general. 


Koordinacija je želudac

"Ja mislim da je bolje 3-5-2" - "Čuj, 3-5-2, ha nije 1980-neka, 4-4-2 burazeru, to nam je taktika!"

Ovo je blisko vezano uz komunikaciju. Pazi sad, Ameri + nešto malo koalicionih snaga uspjeli su 1991. uspješno koordinisati 2.000 aviona (koji su izveli oko 100.000 letova), 1.500 tenkova, 1.400 lakših oklopnih vozila... i razbiti tada četvrtu najjaču vojsku svijeta za 100 sati! A još tada nisi imao satelitsku pokrivenost i dronove k'o danas, već si morao pitati vidovitog Alju gdje se nalazi irački štab (i pravo da ti jednog šejtana ufati u ceker).

Rusima je koordinacija snaga kur...na. Bliska zračna podrška je misaona imenica kad uzmemo u obzir da trupe na terenu i avijacija nemaju komunikacije (zbog radio stanica na primjer). Najgore je od svega je to što su na početku invazije slali same tenkove, bez pješadije, helikoptera i ostalih jedinica za podršku, da odrade posao, pa na kraju završavali s plamenom k'o Kreka Veso peć.

Rusi su od 24. februara pa negdje do prvog aprila tako pokušavali na foru upadati bez koordinacije kombinovanih snaga, pa, kad su skontali da su pojeli govno, povukli se u Donbas i Herson i odatle se miču jedan Željin stadion dnevno prema zapadu.


Osmatranje je bubreg

"Jao kako su maleni, to je potpuno drugačije"

Nema se o ovome puno šta reći. Danas ko vidi u mraku dobija bitku. Prvi koji su se zajebavali s konceptom infracrvenog osmatranja bile su Švabe, koje su ga koristili da vire Francuzima u spavaće sobe. Šalim se, koristili su ga na Panther tenkovima, doduše u svega 50ak komada, ali nebitno, samo zamisli da znaš da je negdje tamo Panther koji te vidi kako ideš kenjati u kutiju - strahoba. Poslije su ih stavljali i na puške i to na one zajebane StG 44.

Infracrvena tehnologija za osmatranje je zastarila k'o moj desni kuk. Danas moraš imati uređaje za termalno osmatranje, ali jok, Rusima to ne treba, njima su naučnici sa Univerziteta u St. Petersburgu preko injekcije ugradili mačji vid  i ne trebaju im takvi uređaji. Tenkovi kao što su T-80BV i T-90M imaju termale, ali većina T-72 varijanti nema, tako da su ograničeni na marisanu na dnevnom svjetlu.

Ovi Agava i Catherine termali su bar jednu generaciju iza NATO-vih Attica i Palomar sistema. Ne bi to bio toliki belaj da Ukrajinci ne forsiraju noć, pa dovedu HIMARS-e u gluho doba, negdje u šumu, ispale sve što imaju za nekoliko sekundi i pobjegnu u rupu u zidu (zato se i zove HIMARS - High Mobility Artillery Rocket System).

U dosta slučajeva dešavalo se da Rusi nešto zauzmu po danu, pa izgube po noći. Oni Javelin lanseri protuoklopnih raketa imaju svoj termal. Finta je u tome što odvojiš cijev od ciljnika i imaš termal za pješadiju sa 12X zoomom.


Haj’mo sad ove sekundarne:

Zračna dominacija je Tito

Leti, leti, leti ispred svoga praga

Još u Prvom svjetskom ratu bilo je jasno da će dominacija u zraku značiti dominaciju i na zemlji, jebi ga. Zamisli da možeš pišati po ljudima sa desetog sprata, a oni ne mogu dobaciti ni do šteke, e to je zračna dominacija. Kad imaš dominaciju u zraku, možeš bombardovati ove levate ispod do iznemoglosti.

Znaš koliko je Amerima trebalo da uspostave kompletnu dominaciju nad Irakom 1991? Jedan dan(!) a još je Sadam imao oko 930 borbenih aviona, od kojih je MiG-29ki i MiG-25ca (koji su u to doba bili hi tech mašine kojih se Zapad plašio) bilo po 70 komada. Ukrajina je pred rat imala oko 210 aviona, od kojih je 50ak MiG-29, 30ak Su-25 i 30ak Su-27 (ko imalo prati avijatiku, zna koja je zvijer Su-27).

E šta je fazon? Pa fazon je što su se Rusi kurčili po Siriji sa svojim Su-30 i Su-34, gdje su slali po četiri aviona po formaciji, i to ako je dobar dan. I naravno da oni levati po Siriji nisu imali čime obarati ruske avione.

Elem, linija fronta u Ukrajini je duga oko 950 kilometara, što zahtjeva desetine aviona i stotine letova svaki dan, koje Rusi jednostavno ne mogu povezati (hoće se reći da im je avijacija bez veze). Ruski piloti imaju DUPLO manje sati leta od kolega sa Zapada. Pametne bombe vidjeli na Wikipediji. Kurče se sa sistemom ciljanja SVP-24 koji je PrECizNiJi od JDAM-a (američke pametne bombe), a zapravo preciznije moj jaran bomba kad bari trebe. Ako su pametne bombe i dobili na avionima, velika je vjerovatnoća da pojma ne znaju kako da ih koriste. Za navigaciju koriste jeftine civilne GPS-ove (kineske, naravno. Nije ni čudo kad Kinezi dođu u Sarajevo i pitaju gdje je plaža). SEAD i DEAD koncept - špansko selo. (SEAD bi bila skraćenica za Suppression of Enemy Air Defenses, a ne ime mog tetka; a DEAD Destruction of Enemy Air Defenses).

Rusi jednostavno nemaju taj koncept, već dignu avione, krenu gdje su zamislili, pa ako nalete na neaktivan ukrajinski PVO, dobro i jeste. A možda je i najveća fula to što dobiju koordinate od debila s vrha, pa ako ništa ne pogode na toj lokaciji - jebaji ga, nije do njih. O pokretnim metama mogu samo sanjati. E zbog svega toga, ukrajinski PVO radi posao i obara im avione malo po malo. Već se barata brojkama od oko 50 srušenih ruskih aviona, od čega je onih najsavremenijih Su-30 desetak komada, koji svaki košta po 50ak miliončića dolara (po izvoznoj cijeni). Doduše i Ukrajinci su do sad dokumentovano izgubili preko 40 aviona, ali oni te gubitke moraju podnijeti htjeli ne htjeli.

Da stvar bude gora po Ruse, ukrajinska avijacija izvodi letove, ograničeno i hinjski, ali izvodi... još sa ovim američkim HARM raketama (High-speed Anti-Radiation Missile) gađaju direktno ruske radarske sisteme (kako su uspjeli spariti sovjetske avione sa savremenim američkim raketama, nemam pojma, ali eto uspjeli su).


Blitzkrieg je rahmetli

Dok je artiljerija kralj, niko ne jebe princezu

Ako je nešto jasno iz ratova u Iraku i Iranu, Sinaju i Golanu, bivšoj Jugi... to je da ako "fora" propadne (tipa kad lika pokušaš na foru spucati u nos, a on se izmakne), prelazi se na rovovski rat gdje se situacija rješava artiljerijom, a napreduje Željin stadion dnevno.

Egipat i Sirija su na foru uletili da razbiju Izrael, pa na kraju se uvalili u ogromne tenkovske bitke gdje su popušili foru, Irak je pokušao na foru razbiti Iran pa na kraju moljakali koga su stigli za oružje (Sadam postao hadžija ba eee), Srbi su na foru pokušali uzeti Hrvatsku i Bosnu pa se to pretvorilo u četiri godine granatiranja...

Što je sve ovo bitno? Blitzkrieg je mrtav! Nema više da ti neko zaobiđe kompletnu odbranu, da kažeš "Nitam dnao". Danas se sve zna. Svaki manevar se prati satelitima i dronovima, svaka neprijateljska jedinica ima followera ko dobra koka na Instagramu. Amerikanci su znali mjesec dana prije ruske invazije šta će se desiti, ali Zeleni nije htio da čuje, konao blef...

Uglavnom, od 24. februara do početka aprila trajao je ruski "Blitzkrieg", ili, kako to oni vole zvati Глубокая операция (duboka operacija) i završio katastrofalno; da bi se danas rat sveo na gruhanje artiljerijom obje strane, pa ko koga više izmasakrira.

NATO je dugo vremena kontao da je doba artiljerije gotovo, pa tako danas npr. Velika Britanija ima oko 90 samohodnih haubica, Njemačka 120, Italija 54, Francuska 110. E da sve te četiri "sile" skupe sve SPG-ove (SPG - Self Propelled Gun), bilo bi im dovoljno moožda za rat protiv Bosne. Ono što su kontali jeste da će sve to zamijeniti avijacija i da je haubica boomerska stvar (that's soo 1940 i neka). E', pa, k'o što vidimo, bez dominacije na nebu, kurko ćeš mijenjati situaciju na terenu avionima, što znači: ako nisi Amerika, drži se ti artiljerije, bolje ti je.

Rusi su u ovaj rat ušli sa oko 4.500 artiljerijskih sistema, od čega je 1.900 samohodnih, i oko 900 VBR-ova (što znači da mogu ratovati sa deset Bosni). Ono što je zanimljivo je to da je Ukrajina sa svojih 600ak SPG-ova i 360 VBR-ova, JEDINA zemlja u Evropi koja se može suprotstaviti Rusiji kad je artiljerija u pitanju.


Vježbe na granici su potencijalan rat

Vježba se matematika, i fizika, posebno kosi hitac i slobodan pad

Ovo je kriza svaki put kad se desi, zato Sjeverna Koreja pizdi svaki put kad Južna sa SAD-om izvodi manevre. Rusi su imali običaj izvoditi Zapad na zapadu (ha logično, je l’), Vostok na istoku, Kavkaz na jugu, pa se države useru u zavisnosti od toga na kojoj je strani svijeta vježba. Tajvan se sjebe svaki put kada Kina izvodi vježbe u Južnom i Istočnom kineskom moru, Kina se sjebe kad to rade Tajvan i Ameri. Rusi se useru kad NATO izvodi Trident Junction i Cold Response u Skandinaviji i Baltiku…

A što? Pa SVAKOM većem grupisanju vojnih snaga na nečijoj granici realno boba fali da postane full invazija. Džaba ti ako imaš veću vojsku, ako je burazer s druge strane svoju pripremio a ti nisi, a to traje mjesecima. Zato svi prebacuju snage za brzu reakciju blizu granica, u slučaju da vježba postane belaj.

E’ upravo to se desilo Ukrajincima - Gledali su godinu dana kako im Rusi gomilaju trupe na granici (lafo izvodili Zapad a ustvari se spremali da upadnu) i spremili se koliko su mogli (a mogli su puno bolje da nisu ispali levati i da ih nisu domaći izdajnici sabotirali), tako da nije čudno što su gradovi kao što su Izjum, Sjeverodonjeck, Bahmut, Sumi, ili Mikolaiv postali gradovi – tvrđave. Krajem februara vježba se pretvorila u otvoreni belaj, a od sad će se vjerovatno svaka naredna, bilo čija i bilo gdje u svijetu, tretirati kao full prijetnja ratom.


Profi vojska VS regruti

Ovi znaju o ratovanju k'o ja o heklanju

Ovdje se već razilaze mišljenja kreatora odbrambenih doktrina svake države. Pitanje je: da li je bolje imati dva jarana koji se baš znaju marisati, ili imati šest levata, koji će na kraju ipak uspjeti razbiti one s Buća Potoka što su dirali malog Faću.

Ukrajinci su na papiru imali 200.000 aktivnih vojnika na početku rata. Rusi duplo više na nivou cijele države, s tim da su imali isto oko 200.000 ljudi za ovu invaziju. Po nekim polu-objektivnim izvorima, Kod Rusa je do sad ahiretilo oko 15.000 ljudi, dok su žuto-plavi izgubili oko 11.000. Finta u tome je što po nekim statistikama od ranije, na jednog poginulog ide još četiri puta više ranjenih, tako da Rusi ustvari imaju 75.000 ljudi van fronta, a da ne govorim o onima što su trenutno na odmoru jer su iscrpljeni k'o momak gotičarke s Akademije.

Profi vojska je super: imaš nekoliko desetina hiljada ljudi koji su spremni odraditi zadatak od jedno sedam dana trajanja i mrš kući. Kad je full scale rat u pitanju, nestat će ti profi vojske kad tad, šta ćemo onda? Zato je obavezni vojni rok dobra stvar, jer nemaš ni vremena, ni sredstava obučavati levate u sred rata. Ali ok, svi smo mislili da je full scale rat stvar prošlosti pa smo se zajebali. Pa i mi na Č. Vili bi sad pjevali "Hiljade Delija i huligana, bodriće Zvezdu do sudnjeg dana..." da nije bilo raje što su služili vojsku u bivšoj Jugi.


Hi Tech VS jeftinoća

A nisu vam rekli? Ukrajina dobija Iron Mana

Ovo pitanje se prvi put poteglo u ovom ratu. Pazi sad, imaš hiljade i hiljade jeftinih komada željeza koje samo dolaze i dolaze, koje nabiješ nogom i oni prorade; a s druge strane pravo malo preskupih, prezajebanih, prepreciznih hi tech sranja kojima treba tim experata i tech priestova koji će se moliti Omnisiahu, da bi radila kako treba.

Šta odabrati? Pa jednostavno je: Ako sa hi tech sistemima (HIMARS, M777, PzH 2000, NASAMS...) ekšli možeš preokrenuti tok rata za kratko vrijeme, onda super - odabereš hi tech. Ako ne uspiješ, pa se rat otegne k'o The Walking Dead, hi tech postaje sve manje isplativ: nemaš para za štancanje novih komada, postaju skuplji za održavanje, sve je manje ljudi koji znaju upravljati s tim, nemaš vremena obučiti nove... e onda ti je bolje imati više jeftinoće, jer rat košta jebi ga.

Zato haver skrši BMW X7 i dok ga ispopravlja nema za kifle u Raveni, a ti što voziš Forda iz '95. kupiš još dva ista takva, da imaš za dijelova.

Ukrajinci danas rade kombinaciju hi tech i low tech sistema, tako da ispale šest GMLRS raketa iz HIMARS-a i još dvadesetak običnih, nenavođenih raketa iz starih, sovjetskih VBR-ova, pa se jadni ruski radaristi zbune oko toga koju raketu presresti S-300 sistemom, jer ih sad vide 26, pa jednostavno, zakonom vjerovatnoće, proći će bar dvije GMLRS navodeće rakete i napraviti ozbiljan belaj.


Gubitak teritorije VS gubitak MTS-a

Jebo teritoriju, nek smo živo i zdravo

Kao što spomenuh, Rusi dnevno uzmu Željin stadion teritorije po svakoj liniji napredovanja. To možda ne zvuči mnogo, ali zamisli da jedeš po centimetar bureka svaki sat - jeste da će biti sve tvrđi i tvrđi, ali za par dana ćeš ga pojesti. Eh, tako Rusi jedu Ukrajinu svaki dan pomalo... ali uz velike gubitke. Šest tenkova dnevno u prosjeku nije puno kad gledaš scale operacija, ali za pola godine to je skoro 1.000 tenkova! Ako uzmemo u obzir da su Rusi štancali 250 tenkova godišnje, znači da će im trebati četiri godine da se oporave od samo pola godine ratovanja!

Pitanje je vrijede li neka tamo sela po Donbasu toliko izgubljene tehnike i ljudstva? Paa, ako ćemo realno, da sad rat stane, Ukrajina gubi 8% teritorije: i to izlaz na more i pola većih gradova. Ako će rat potrajati još ovoliko, Ukrajina će izgubiti još 10% teritorije, ali će Rusi ostati bez još 1.000 tenkova i sa još 75.000 vojnika van stroja.

Ako mene pitaš Ukrajina se baš kocka, jer u slučaju poraza ili nekog prisiljenog mira, definitivno ostaje bez okupiranih teritorija, dok Rusi mogu odustati, ali i ne moraju.


Godišnje doba matters

"Uuuuu blato, htjela sam letjeti"

Ono što se Švabama desilo u SSSR u oktobru 1941. kad su upali u blato do lakata, desilo se Rusima danas. Elem, imaš to doba godine, koje Rusi i Ukrajinci zovu "Raspudica", kad se snijeg otapa pa je blato svuda (nešto k'o prosječni metal festival), pa zaboravi na sve što nije asfaltirano.

Jedino što mi ne ide u glavu jeste to kako ste dafuq uspjeli zapeti u blatnjavom terenu, u državi koja je nekad bila dio vas. E tako su naši crveni zapeli u blatnjavim poljima, gdje su im Ukrajinci krali vozila traktorima, pa sve operacije bazirali na auto puteve. Šta se dešavalo na auto putevima, pitajte Javelin Protutenković za detalje.

Sad kad krene sezona padavina u novembru, ima da rat sa pomjeranja Željin stadion dnevno, spadne na šahovski teren za penzionere dnevno, pa opet kad se smrzne zemlja, idemo malena, život je pred nama.


Podrška raje matters

Plavo-žuti, žuto-plavi, nek' se pjeva, nek' se slavi

Pod ovim ne mislim na 75% budala u Rusiji što podržavaju Putina, već ljude koji se nalaze oko prvih linija fronta. Neću uopšte da ulazim u to koliko koji lider ima podrške naroda, već striktno vezano za borbene operacije.

Da bi uzeli ili vratili dio teritorije, praavo je bitno da te lokalci gotive. Partizani su u WW2 imali podršku naroda u Bosni, pa kad bi ušli u neko selo rekli bi "Eh, samo da znate, Švabe za svakog ubijenog njihovog i za poraz Bayerna, ubiju 100 naših seljaka, bolje vam je da idete svi s nama" i tako su cijela sela krenula za Brozom, jer samo je on bio Tito.

Kad si "neprijateljska" vojska na nečijoj teritoriji: nema hrane, nema vode, nema medicine, nema pičke, nema ništa... osim ako kreneš nasilno otimati, e tu si već agresor 1/1.  E' tako su Rusi prošli dobro sa područjem Donbasa, jer je tu raja mostly pro-ruski orjentisana, tako da su Ukri imali velikih problema sa halama koje su dojavljivale Rusima gdje se nalazi koja ukrajinska jedinica.

Bilo je po Telegramu klipova gdje se domaći svađaju s ukrajinskom vojskom, govore im kako jedva čekaju da Rusi dođu - 'nači ludilo. Zamisli, jebo te, braniš Trebinje od napada VRS - pa ima domaći da te isfaširaju, daju svinjama da te pojedu i kažu poslije "ma kontam ja tebe, ali ne znam o čemu pričaš". Tako da će Rusi imati neke ograničene podrške sve do Mikolaiva, Dnjepropetrovska i Harkiva, a već iza tih gradova kapak - nema više.


Šume i urbani centri su i dalje no go zone

Čiji ono tenkovii, bez muzike poljem goree

Ovo je poznato svim vojskama ikad u istoriji ratovanja - ako nisi pametan, grad će te pojesti živog. Isto je i danas: Kijev, Harkiv, Izjum, Mariupolj, Sjeverodonjeck (ok, ova zadnja tri su pala) ne znaš gdje su više Rusi batina dobili. Šume oko Černihiva, Sumija, Kijeva, Hersona, Izjuma, “pojele” su ruskih kolona i kolona, negdje su im znali minirati po 50 metara puta i sve dići u zrak odjednom.

Tako da, što se tiče šuma i urbanih naselja, ništa se nije promijenilo, ako hoćeš da uzmeš grad – moraš se dobro najesti govana.


Tercijarne lekcije:

Pješadija se (ne)može zamijeniti artiljerijom

Zatvaraj vrata, ubi propuh

Ovo nije slučaj samo rezervisan za ovaj belaj, artiljerija je "mijenjala" ulogu pješadije još od WW1. Britanci su tad izmislili koncept "Creeping barage", gdje bi haubice gruhale jedno 20 do 50 metara ispred pješadije, dok su ovi, umjesto da trče ko budale na mitraljeze, hodali za eksplozijama i na kraju zauzimali položaj, tako da su granate obavljale posao za njih. Sad da ne dužim o tome kako se znalo desiti da koordinacija bude kurac pa zaspu granatama svoje ljude.

Uglavnom, artiljerijom je moguće čuvati liniju ako nemaš dovoljno pješadije. Rusi imaju strašan belaj sa rajom. Barata se brojkama od oko 2-3 havera koji se voze u transporterima, (ako ne računamo posadu), a sjedećih mjesta je sedam!

Dokle god ti je neprijatelj u dometu, ne moraš nužno žrtvovati ljude: vidiš gdje ti neprijatelj napreduje, taj dio fronta zaspeš kišom granata i zaustavit ćeš napad. To Rusi rade uveliko u Ukrajini, pogotovo oko Donbasa i Hersona - Ukrajinci se taman zalete i dočeka ih jedno 50 haubica raznih kalibara. Kao što napisah nekad davno: nije potrebno nužno zauzeti teritoriju, dokle god je imaš u dometu što više raznih cijevi - neprijatelj je ne može koristiti.


Jedan čovjek može napraviti ozbiljan problem

Ništa što veliki solunar ne može riješiti

Još od prvog puta kad je jednom haveru u ruke data neka sprava što ispaljuje nešto explozivno, taj isti lik je mogao preokrenuti tok bitke. Od WW2 - doba Bazooke i Panzerfausta, jedan burazer je iz zasjede mogao načepiti oklopnu kolonu, da ih razbije k’o gajbu i pobjegne kući na Ligu prvaka i uštipke. 

Naravno, svi znamo za RPG-7 (To je ono što izgleda k’o patlidžan nabijen na cijev), e’ on je jeb’o mame izraelskim tenkovima po Sinaju 1967, a boga mi i ruskim u Čečeniji 1993. 1970-ih, Maljutke su opet mlatile izraelske tenkove po Sinaju i Golanu. Sredinom 2010ih, američki TOW-ovi su razbijali ruske tenkove po Siriji. Ali zašto se ograničiti samo na zemljane ciljeve, Stingeri su obarali ruske helikoptere 1980ih k’o inflacija jugoslovenski dinar, a i Egipćani su izraelske avione Strelama krajem 1960ih.

E’ danas to nikad nije bilo izraženije. U doba kad je RPG-7 bio problem, tenkovske posade su se mogle osloniti na to da su ti sistemi bili precizni k’o Admir Raščić u Želji prije 17 godina (a svi znamo kako su te lopte pogađale raju po sjeveru). Danas NLAWi ne fulaju, Javelini pogađaju tenk u nozdrvu, Stugna-P spuca tenk iz druge vremenske zone, ruski Kornet uleti u tenk k’o horsaš u krizu… Stingeri i dalje ne daju mira bilo čemu što leti ispod 3.500 metara, Piorun 4.000 metara, Starstreak čak ispod 7.000, Mistral 2 6.000 metara… (helikopteri bye bye).

Jedan burazer teoretski (naglašavam ovo “teoretski”) može zadužiti tri Stingera i tri Javelina, oboriti tri letjelice i ukinuti tri tenka, a sve to iz nekog zaštićenog šteka, sve dok mu se pive hlade u potoku, što je prije bilo gotovo pa nemoguće.


Dronovi (ni)su rješenje

Kad nekog voliš k'o Bajro tenkove

Dronovi se mogu koristiti za špijuniranje žene kad ide s jaranicama, ali, boga mi, mogu se koristiti i za bacanje minobacačke mine ženinom švaleru na glavu.

Dronovi se koriste već 30+ godina. Prvo za izviđanje (Bosna 1993.), a prvi put za raketiranje levata na zemlji prije jedno 20 godina (koja sad muslimanska zemlja je već fasovala). Prvi put da su dronovi baš izdominirali k'o Atalanta protiv FK Sarajeva, bilo je u toku zadnjeg fajta Azerbejdžana i Armenije, kad su Azeri turskim Bajraktarima razbili petoricu iz Armenske raje i sjetili im se familije. Ne fakat, oni snimci su bili baš brutalni: ljudi odmaraju u rovu, eto rakete, niko živ ne ostaje.

U Ukrajini se dešavalo nešto slično na početku: Ukrajinci su istim tim Bajraktarima presjecali ruske kolone, razbijali im PVO sisteme, nagazali im desetine i desetine vozila (da podsjetim, to je onaj "Blitz" period 24. februar - početak aprila)... aaali kad se rat premjestio na istok, pa se fino napravili rovovi, (eno linija oko Izjuma, Popasne i Bahmuta izbrazdane k'o tepsija bureka), Bajraktari bye bye.

Onog trenutka kad su Rusi pozicionirali svoje Pantsire, Tor-ove i BUK-ove, Bajraktari su dobili ban na neodređeno - sve ih više i više pada, a sve manje i manje posla obavljaju.

Ali! (Uvijek ima "ali") Ono što su žuto-plavi skontali jeste to da su civilni dronovi više nego sposobni nositi minobacačke mine, a toliko se sporo kreću da ih radari ne mogu detektovati (average radar registruje samo leteće objekte brzine preko 300km/h), tako da je net preplavljen snimcima malih dronova kako bacaju mine na tenkove, kamione, vojnika koji se igra sa ćundarom... Tako da, dok Rusi ne skontaju kako zaustaviti rojeve malih dronova, rezultat je dron 2 - PVO 1.


Jurišni helikopter je mrtav (definitivno)

Fazlija sa svojim "Helikopterom" ima više uspjeha od Rusa

Jep, dobro ste pročitali, dani su mu odbrojani. Nekad davno, krajem 1970ih i početkom 1980ih, svi su kontali da je tenk mrtav jer se pojavio jurišni helikopter (svakih nekoliko godina se priča kako je tenk mrtav, pa je nekako doživio preko 100 godina, ko Pantelija, bog te), jer je mogao raketama zajmiti tenkove sa velike udaljenosti.

E sad šta je fol? Razlika između tenka i helikoptera je ta što tenk zavisi od oklopa, naoružanja i mobilnosti, dok je kod helikoptera to pregled situacije na terenu, naoružanje i mobilnost. Helikopter ima radare, kamere i senzore, ali da bi vidio išta, mora se podići iznad livada, rijeka, šuma i puteljaka, stare majke što se smije... a 100% nema jači radar od onog neprijateljskog na zemlji, tako da je u tom odnosu snaga helikopter donji.

Helikopter možeš oklopiti do neke granice i to je to - motor neće moći hendlati tešku letjelicu (zamisli da guziš sa ruksakom od 20 kg na leđima, ne ide, je l' tako?). Znači, neeema tog oklopa za helikopter koji može podnijeti batine više od kalibra od 14.5 mm, znači ne postoji! Sve preko toga bi imali leteći tenk, koji ne bi mogao letjeti iznad visine Golfa dvojke.

I na kraju, ni brzina helikoptera više ništa ne znači, jer su PVO rakete počele dostizati tolike brzine (Starstreak ide preko četiri maha, znači brže od tebe kad ti ženska kaže da je sama kući), da je mobilnost helikoptera postala totalno nebitan faktor. E zato su i Rusi i Ukrajinci totalno odustali od helikopterskih operacija po neprijatljeskim snagama na bliskoj udaljenosti, već ko pitchke nakose helikoptere prema gore i ispaljuju one nenavođene raketice u luku, pa šta pogode - pogode.

Ne znam, ako u budućnosti skontaju neke aktivne mjere odbrane, možda preživi, ovako nema šanse.


Tenk (ni)je mrtav

Da vidimo sad čija majka crnu vunu prede

Prvo da naglasim jednu bitnu stvar: Ko god kaže da je tenk mrtav, nabijem ga na muškomitraljez. To što oni bogalji iz Rusije nisu znali izvesti kombinovane operacije, pa izgubili još malo pa 1.000 tenkova, nikako ne znači da je tenk mrtav.

Pa jebem mu mater, UVIJEK će biti potreba za oklopljenim vozilom što će nositi big gun u fajt. E sad ide ono "A ZAštO sE TenK nE ZamiJEni VoZiLiMA sA RakETamA?" Da, bilo je tih ideja. Izguglaj propast tenkova MBT-70, M60A2, a boga mi i M551. Svi su bili zamišljeni da iz cijevi ispaljuju rakete 152 mm, ali samo malo naleti na minu i izgori k'o Indira Gandi, nepouzdano k'o kvačilo mog Pežoa uz Soukbunar.

Elem, rakete su mnogo skuplje od shelova (logično). Prosječna brzina protuoklopne rakete je oko 300 m/s, zrno Kalaša 800 metara u sekundi, dok tenkovski protuoklopni potkalibarski projektil ide do 1.700 m/s, gdje to porediti bog te?!

Ajd da ne smaram s levatima. Razlog zašto su Rusi izgubili skoro 1.000 tenkova nije krivica vozila, (okej, jeste dijelom). Kad pustiš tenkove same, bez podrške, naravno da će ti od njih napraviti preskupe kućice za vjeverice.

Zna se taktika jebem mu miša:

1) Preko ravnice, tenkovi idu prvi, pješadija prati

2) Kroz šumu i naseljeno mjesto, pješadija ide prva, tenk pruža podršku direktnom vatrom

Ne znam odakle ljudima taj neki mit o tenku kao neuništivom čudovištu kojem ne možeš ništa? Da, ruski tenkovi imaju ogroman problem sa držanjem municije ispod posade tenka, pa kad šta (Javelin) prođe do shellova, stružu ih poslije lopatom sa ceste.

Što sam baš poredio helikopter sa tenkom? Pa zato što, za razliku od helikoptera, tenk može podnijeti još oklopa i aktivnih sistema (jeste da će mu mobilnost biti uveliko narušena, ali jebo mobilnost kad svakako danas ne može izbjeći skoro pa ništa ispaljeno na njega, pogotovo nešto što ide preko 1.500 metara u sekundi).

Da razjasnimo: koncept tenka je here to stay, da li će izgledati kao danas, ili će imati uši, surlu i krila, nemam pojma, ali nešto oklopljeno, mobilno, sa ogromnim kalibrom, što ide preko leševa aliena, heretika i mutanata, mora postojati.


TikTok vojska

"Samo za raju s TikToka, ide 'rokaj po napuštenoj zgradi' challenge"

E', ovo u Ukrajini će ostati zabilježeno kao prvi TikTok rat u istoriji. Društvene mreže su vrh jer vojnici mogu na frontu gledati slike Instagram sponzoruša i cijediti Gladimira Putina i biti dobri u glavu koliko-toliko.

Društvene mreže nisu dobre jer se idioti slikaju gdje stignu, pa lijepo neko od domaćih skonta gdje se nalazi lokacija i lagano HIMARS - gotovo: od onog minobacača u Mariupolju, S-300 sistema na Krimu, do Wagnerovog štaba u Hersonu (dobro, ovaj zadnji je bio na televiziji, ali nebitno).

One čečenske maloumnike zaostale zovu TikTok vojska. Šta god ljudi da urade, snimaju se za TikTok: pa zauzimaju prazne zgrade, pucaju po zraku, rešetaju semafore... Eh, pazi sad, retardi su ušli na Hostomel aerodrom, napravili ceremoniju dodjela medalja za "herojski uspjeh" i sve prenosili online (da ne govorim o tome što su nabacali vozila jedna na druge)... i naravno fasovali artiljerijsku paljbu.

S druge strane Ukrajinci objavljuju po Instagramu sve što unište, pa imaš dojam da će sutra doći do Moskve, a ustvari razvale šest tenkova dnevno u prosjeku, što je za front od 950 kilometara prihvatljiv gubitak za Ruse jebi ga.

To bi bili neki moji dojmovi vezani za rat u Ukrajini. Da li će se pojaviti još nešto što će promijeniti tok rata, ostaje da se vidi. Sad za sad, vojne akademije, papir u olovku i tražite rješenja.


Nema komentara:

Objavi komentar