nedjelja, 13. ožujka 2016.

Objektivna sarajevska publika

 
Sjećam se kafe od prije nekoliko godina sa jednim pripadnikom generacije 1960+ i razgovora o Top listi nadrealista. On nije birao riječi da popljuje sve što je TLN napravila, govoreći kako su pođonili sve zajebancije tadašnje sarajevske raje. Tvrdio je i kako Sarajevo ima više za ponuditi od bureka u svemiru i Seje i Seade.
 
Meni njegovo razmišljanje ni dan danas nije jasno. Zašto bi neko hejtao najsvjetlije utjelovljenje sarajevskog duha, još u godinama kada je bio najživlji?
 
Sarajevski hejterluk je puno stariji od danas prihvaćenog termina "hejtanje". Evo jedan primjer: U ratu je FK Sarajevo išlo na turneju po arapskim zemljama, gdje su skupljali donacije. Koliko znam te su pakete dijelili po Sarajevu, dok su igrači Želje dolazili na treninge sa prve linije. Navijačima Želje i dan danas nije pravo što naš klub nije išao na tu turneju umjesto Sarajeva, inače vječitog miljenika vladajuće SDA. 
 
Ono što je bitno u cijeloj toj priči je da je NEKO OTIŠAO i pokazao svijetu da život u Sarajevu nije iščezao, te ukazao na situaciju u kojoj smo se našli u glavnom gradu tih devedesetih. Pa jedan Elvir Baljić vjerovatno ne bi bio ono što je bio da nije iz Želje prešao kod Pitara i otišao na tu turneju.
“Šta će oni sestre mi, sve su fazone od mene pokupili”
Pa jebem ti život, slušao sam jednog bauštelca kako sere da je Džeku slao po cigare. "Šta će on sestre mi, ja mu loptu kroz noge probacivao".
 
Redom su iz Sarajeva odlazili Čola, Đuro, Haris, Brega... i postajali šupci, izdajice, prodane duše... Čola je ostao jedna od najvećih balkanskih zvijezda, Đuro je snimao filmove sa najvećim hollywoodskim glumcima, Brega je sarađivao sa Iggy Popom... 
 
Da se vratimo u sadašnjost. Sfera u kojoj se sarajevski hejterluk najviše manifestuje je uvijek bila muzika. Da Sarajevo ne trpi zvijezde, zna se i van Evrope. Boni Voxu je bilo super proći gradom da ga niko ne zaustavi. Prava istina je da ljude boli kurac za Bonu Voxa, te je za njih "Šta si nam sad došao, đe si bio kad je najteže bilo (a bio je tu fakat)... došao da uzme pare od napaćenog naroda... bla, bla, bla... lako je njemu ima para... bla, bla...".
 
Sjećam se, nekad sredinom 2000-ih, aktuelan je bio (a i danas je hvala bogu) bend Uncle Sam Decided. Sjećam se priča za taj bend: "Joj, šta će oni sestre mi... onaj Keno ima para... lako je njima imaju svoj prostor... vidi mu gitare... šta glume da su iz Amerike... kopiraju ovoga, onoga...". Stvarna je istina da je bend u to doba zvučao modernije i progresivnije od skoro svih naših tadašnjih bendova. Hladno Pivo, Dubioza Kolektiv, Ritam Nereda... samo su neki od bendova sa kojima je Uncle nastupao.
Uncle Sam Decided
Nekoliko godina kasnije krenuo je Rat bendova. Bend koji su tad svi mrzili bio je The Last Location. Opet je krenula rafalna paljba (priznam i s moje strane, jebi ga): "Šta će oni... šminkerčići... lako je njima, imaju Latiće iza sebe... imaju para...". Ja lično se sjećam kad je taj bend osnovan. Bili su jedan u nizu demo bendova, koji bi ostali u garaži da nisu sabrali 2 i 2, skontali šta mogu, napravili nešto od sebe, te dogurali i do MTV-a.
 
Nedavno je prašinu digao sarajevski metal bend The Loudest Silence i njihov odlazak na Wacken Open Air festival. "Taa će oni... lako im je kad imaju Džemu koji zna sve... Taida je tu samo da izgleda... imaju para... bla, bla...". Prava istina je da je TLS jedan od rijetkih bendova koji actualy mogu izgurati odlazak na najveći metal fest na svijetu, odsvirati pred nekoliko hiljada ljudi i predstaviti bh metal scenu kakva je - takva je. Prava je istina da se neki tamo Švabo zainteresovao za metal made in Bosnia i pravo čuo i za Festival Of Mutilation, Toxicdeath, Flatline, Agonize...
 
Danas je na tapeti mladi sarajevski metal bend Whispering Rebellion. "Lako je njima, imaju para... imaju Damira Marjanovića iza leđa... guzonjini sinovi...nafurani... vidi im opreme...". Slično kao i sa Last Locationom: momčići su skontali šta mogu, kako se mogu progurati i voila, eto ih u medijima.
Još jedan od bendova koje treba spomenuti je i sarajevski Snake Eater. Taj bend je prvi skontao da je i anti reklama - reklama, te napravio pravu PR kampanju da privuče pažnju na sebe. Najbolji proizvod tog rada je genijalna domena "Najboljibend.ba". Naravno da je bilo priče "Šta će oni... čuj najbolji bend... šta glumi onaj Šaran... znam ih ja privatno, nisu to šta furaju...", a prava istina je da, voljeli ih ili ne voljeli, SVI su čuli za njih.
The Last Location
Bend koji je možda izazvao i najviše hejta kod dobrog bošnjačko-muslimanskog puka je Dubioza Kolektiv. Kada pričate sa inventarom sarajevskih kafića Dubioza je bend fejkera, komercijale, babinih sinova... Dubiozi se NIKAD neće halaliti kako mogu pričati o BiH i kokuzluku kad mlate ogromne pare i nastupaju ko predgrupa jednom gigantu kao što je Faith No More. "Ta će oni, pođonili Rage Against The Machine, ubacili malo reggaea i eto im muzike, ja to mogu žmireći djeteta m'", zvučala bi priča jednog garažnog štakora, koji se nije odmakao od svirke u AG-u. Prava je istina da je Dubioza naš NAJVEĆI kulturni izvozni proizvod i JEDINI naš bend koji može otići vani i napuniti halu, bez da svira za dijasporu St Louisa. Brate, ko to ne zna cijeniti nije ništa drugo već DEGEN!
 
Možda najbolji primjer za sarajevski hejterluk su ona seljačka talent takmičenja. Koliko god da su Gile (Grand), Babaja (Operacija Trijumf), Škaljo (ZMBT) zabava za šire narodne mase, činjenica da su se cijeli gradovi digli da im donesu pobjede. Nešto ne znam da je ikad neko iz Sarajeva pobijedio na takvim takmičenjima, jer "Taa će on, znam ga ja kad za kafe nije imao".
Kolektoza dubitiv
Da sumiramo. Da bi ste bili dobri objektivnoj sarajevskoj publici, ne smijete raditi sljedeće stvari:
1. NE SMIJETE NIKAD uzdići se iznad raje. Raja je svetinja, ako su oni kokuzi i vi morate biti kokuz, inače postajete prodana duša.
2. NE SMIJETE NIKAD pjevati o stvarima koje nisu iz vašeg života. Ako pjevate o drogi - morate biti narkoman, ako pjevate ili repate o kriminalu - morate biti zajebani, ako pjevate o siromaštvu - morate biti kokuz.
3. NE SMIJETE NIKAD uraditi nešto što bi vas izbacilo u prvi plan. Ako se za vas čuje, a za neki bolji bend ne - šupak ste.
4. NE SMIJETE NIKAD imati nekoga da vas pogura - odmah ste babin sin, amidžin miljenik, tetkovo zlato...
5. NE SMIJETE NIKAD nešto izjaviti ili uraditi radi čega će vas raja uzeti na zub. Raja nikad ne prašta, nikad se nećete oprati.
Whispering Rebellion

Vjerujem da i ostale zemlje nisu imune na ovaj slučaj. Sjećam se komentara jednog Pakistanca na govor Malale Yousafzai u Skupštini UN-a, u kojem tvrdi da Malala to sve radi samo za sebe, dok je za običan svijet (pakistansku sarajevsku raju) nije briga.
 
Objasniti nije teško. "Raja" su po definiciji "pripadnici pokorenih naroda" - čemu bi u kapitalizmu najbliži bili kokuzi. Raja voli da ste ko oni, da zajedno tonete, da se oni ne osjećaju usamljeni u svom jadu. 
 
Bosna je unikatna zemlja po jednom - SVI SU KOKUZI, A NIKO NE UMIRE OD GLADI. Inače sam VELIKI kritičar Bošnjaka, ali u jednome im skidam kapu: skoro uvijek će pomoći čovjeku u nevolji. Kakve to veze ima sa sarajevskom rajom? Eh, miljenik raje bit ćete samo ako ste ko ona: siromašan, bez štele i perspektive. Ako ste ispod nje, organizovat će se da vam pomogne. Jeste li se uzdigli iznad - zaboravite na nju.
 
Da se vratimo na muziku. Imam jedno pitanje za sve hejtere: Da li fakat mislite da možda nema boljih bendova, pjevača, dj-eva od onih koji su popularni, a niste čuli za njih jer ih nije imao ko pogurati?

Nema komentara:

Objavi komentar