Nacionalnost: N... N... N... Narkoman

Sjećam se išao sam u srednju školu i imala se neka ekipica - miješani burek od metalaca, rockera i punkera, a stara Sloga je bila glavno mjesto za popit pivu.

 

Eh... onda se otvorio Vistafon i house partiji su omladini postali glavna atrakcija. K'o prave ovce koje se drže svog stada, ili u slučaju omladine, onoga što je "in", i moja alternativna ekipica nije bila imuna na "te jedno, te isto" muziku i na tabletice sa ugraviranom slonom, kornjačom ili smajlijem.

Mali Dino, nekad prva duga kosa raje, poletio je za "jaaraane, jesmo se razvaalili" ekipom, prodao gitaru i počeo hodati po partijima. I hajd super, malo trava, boba, spid, malo murija, čeeka pred školom... dok ga njegova voljena "imaš marku za sintelana" raja nije, bez njegovog znanja, zalijepila tripom na jednom partiju.

“Jarane, je l’ ti nekad dosadi ovo zdunc, zdunc, zdunc, zdunc... stalno?” - “Ma jok ba, pazi ovo, sad će bum, ckbum, ckbum, ckbum, ckbum...” - “Aha, normala onda”

Danas Dino sjedi kući ko biljka, totalno nesposoban da se brine sam o sebi, živi s ocem i sestrom, koja je btw na žutom, i redovni je posjetilac klinike za duševna oboljenja na Koševu.

 

Vidite sad, nije meni cilj ovdje srati "drugs are bad mkay!?". Droga je super, ali ko zna s njom i ko ima para za nju. Problem je kad ste kokuz iz garsonjere na Alipašinom, a htjeli bi da ganjate ružičaste slonove po mahali. Takvih je narkomana bar 95 posto. Droga ne sjebe čovjeka već kriza (osim kad se pucaš heroinom, a heroinom se pucaju samo kokuzi, jebi ga).

 

Ukratko tijelo samo od sebe proizvodi hormon sreće zvani dopamin (odatle i riječ "dop"). Kad se jednom zveknete žutim ili nečim slične jačine, dopamin se zakuca i budete, kako se ka'e, "high". Problem je u tome što, što se više lupate, to tijelo proizvodi sve manje i manje dopamina i treba vam šut da bi opet doživjeli taj osjećaj. Mislim, slično je i sa alkoholom, čokoladom, seksom, ćevapima... samo što se teža droga manifestuje u i na tijelu, što haplicira da ste najebaali.

Hoćeš kupit’ šporet? Ako nazoveš odmah dobiješ i bojler pun tople vode

Postoje tri vrste navučenosti: navučenost zbog situacije, navučenost zbog furke i raja kojima je to fakat merak. Prvu i drugu ne treba opravdavati ni braniti... podjednako su retardirane.

 

Svaki mjesec sretnem jedno derište godina 16-21 koje, eto zbog situacije u porodici i kako bože ga/je niko ne shvata, mora se drogirati, jer se samo tako može nositi s problemima, bla, bla, bla, "please kill me" priča. 

 

Ovi drugi su mi još draži. "Što haveru, sjedimo pred haustorom, drogiiramo se, mahala kume, thug life, ghetto style...". 

 

Ove treće kontam. Znam vjenčane parove koji se drogiraju jer im je fakat merak i imaju pare da si to priušte. Ti ljudi znaju sebi izdozirati i nikad ih nećete vidjeti da prave probleme okolo, jer je njima droga sredstvo za "gotivljenje", a ne esencijalna za život.

“Jo jarane jesam se napušio, imam osjećaj da mi noge propadaju u zemlju” - “Jarane, hodaš na koljenima”

Droga je od davnina bila jedan od centara socijalne interakcije ljudi. Indijanci su duvali lulu mira (znamo dobro šta je to, nemojte nas praviti budalama), proročice u Delfima su bile fisnute povazdan (nešto ko Engleskinje na Exitu), šamani su se pucali ludim gljivama, rastafarijanci kontaju da je vutra dar od boga, hinduški mistici se isto gudriraju ko ludi, čak se i za neke derviške redove govori da su fisnuti nečim žestokim, da mogu bolje da "hu, hu, hu, hu, hu hez von, hu hez dajd, binit d rimejns".

U ovih 20-ak godina, koliko sam u kontaktu sa narkomanima prve i druge kategorije, zaključio sam jednu stvar: ti ljudi moraju biti navučeni na nešto! 

 

Mogu potpisati, u Iron Maiden fontu ako treba, da su većina vehabija bivši narkomani. Zašto? Jer pod a: lako ih ih je izmanipulisati (jer su idioti sami od sebe), b: moraju biti navučeni na nešto. 

 

Da se vratim na neke od mojih prijašnjih tekstova. Imate ljude koji su jednostavno rođeni glupi, lako povodljivi, šetači linijom manjeg otpora. Takvi ljudi se prepuštaju najnižim strastima, koje često ne znaju kontrolisati. Oni ne žele, ili ne mogu, misliti svojom glavom, već to neko mora raditi za njih. Nemojte misliti da su mene nešto manje nudili drogom nego ostale. Spid, bobe, trip, žuto... you name it (trava se ne pika, to nije droga), ali sam mislio svojom glavom, a oni koji me znaju znaju da i nisam najpametniji.

“Dobrodošli u našu komunu, mislim mesdžid, da pričamo o heroi... Allahu, Allahu”

Metadonske terapije su kurac. Navuku te s jednog na drugo, a onda počinješ cugati i obično ostaneš na cugi. Ono što takvim ljudima treba je MOTIVACIJA. Nešto što vehabije veeeoma dobro znaju. Narkomani se u takvom okruženju nađu "ko kod kuće (prije nego što su je prodali)", toliko se navuku na vjeru da počnu i ostale trovati kako je to jedini ispravni put. 

 

Pošto je opštepoznato da misery loves company, tako i pušači lože nepušače da se propuše, cugeri necugere da popiju (ja prvi to radim jaranu muslimanu), šaneri finu raju da se marišu. Oni koju su djetinjstvo proveli po mahalama mogu uočiti isti pattern ponašanja kod narkomana i dilera "probaj jarane, evo prvi šut džaba, šta će ti biti" - odlična motivacija za maloumne. 

 

Da se razumijemo, vjera je super stvar ko je praktikuje zdravo, ali kad ti ex horsaš sere kako se trebaš pokajati Allahu za svoje grijehe i doći na "druženje"... ma goni se sine u tri pičke materine.

 

Istraživanja su pokazala da jedno ili dva uzimanja heroina nužno ne izazivaju ovisnost. Pretpostavlja se da je preko 20 posto marinaca u Vijetnamu bilo na horsu, a da se velika većina njih vratila čista. To sve haplicira da je za održavanje narkomanskog staža potrebna odgovarajuća atmosfera i okolina. Ljudi koji se pucaju u venu zbog sjebanosti, moraju mijenjati okruženje i naći pozitivnu motivaciju. Jesi li se okružio s luzerima - ode i ti dole.

United States Horsaš Corps

Zato glupani mali, mame vam se najebem, je l' treba da vam dovodim svoje jarane, koji su završavali po bolnicama, policijama, ludarama, vehabijskim zajednicama... ili da vas provodam malo po Barama, i tamo ih ima!? 

 

Ne treba vas žaliti, sigurno je svakom od vas bar 100 puta govoreno da to ne radite. Sami ste odbrali put propadanja, zato propadnite. Problem je samo što ste potrošili pare od prodaje šporeta, pa ćete sad zbosti neko dijete radi Samsung Galaxija.