nedjelja, 13. ožujka 2016.

Ne osjećaš ništa dok ne staviš motivacionu sliku o tome


Sjećam se, ne tako davno, govorio sam poznanici da prestane objavljivati statuse i motivacione postere posvećene ljudima koji su je razočarali. Na pitanje "zašto" odgovorio sam da ljudi kupe te informacije jer imaju uvid u nečiji život, kao i da će neki jedva dočekati da je vide sjebanu. Na sav moj trud dobio sam pitanje "a koji to ljudi?" - Sorry drugarice, from now on, you're on your own.
 
Motivacioni posteri su se prvi put pojavili u Engleskoj tokom Drugog svjetskog rata, kada je državni aparat plakatima "Keep calm and carry on" bodrio ljude tokom bombardovanja da nastave normalno živjeti.
Izradio ga jaran za telefon, kupio pokvaren, može nazvati samo nanu

Vidite, razlika između 1940-ih i današnjih dana je što danas NEMATE JEBENI RAT da bi morali ostati motivisani za nastavak života. 
 
Pošto je sada hi tech doba ljudi su postali ranjiviji nego ikada: posjećuju psihologe, idu na grupne terapije, sve ih vrijeđa, svi moraji biti politički korektni... Odjednom imaš ljude koje moraš tetošiti, koji traže smisao postojanja, koji su nesigurni u svoj izbor, u status u društvu... tako da svaki dan moraš gledati Ekskluziva.ba motivacione slike pune iskustva i mudrosti kojima te zatrpavaju sa svojih profila. 
 
Prije 50 godina ljudi su bili previše zaokupljeni borbom za preživljavanje, tako da im nije kad imalo pasti na pamet kako su neshvaćeni i neprihvaćeni. Danas, kad je sve na dugme, ljudi imaju vremena i snage analizirati međuljudske odnose.
Maznula joj jaranica frajera, sad je s njim na Jahorini, a ova se ubija Cecom i sarmom

Ne kažem da je u tome nešto loše. Činjenica je da je prvi umni rad došao od ljudi koji NISU morali raditi (jer su imali robove and shit). Razlika je u tome što je u to doba nastajala filozofija kao temelj nečega što će izroditi sve buduće nauke, a danas raja razmišlja (ili izmišlja) o tome ko im "priča iza leđa".
 
Da bi lakše razumjeli ljude kojima su potrebne motivacione slike, u nastavku teksta ćemo ih zvati "nesigurni". Eh, nesigurne možemo podijeliti u više grupa. Za početak ćemo ih svrstati u one koji priznaju da su sjebani i one koji to pokušavaju prikriti.
 
Kod ovih prvih je manje-više sve jasno. "Ljudi su kao luk, kako odmotavaš sloj po sloj počinješ plakati" status nije ništa drugo do "neko me nedavno sjebao, pa sad svrstavam ljude u kategorije i trpam u ladice". Takvi priznaju sebi i svijetu (sebi najviše) da su negdje failali, pa stavljaju motivacijski poster da bi pokazali drugima kako su mudri, a ustvari su samo naučili (ili samo odslušali) lekciju. Obično su u pitanju ljudi nesposobni za samostalno djelovanje, koji lete iz veze u vezu stalno tragajući za idealnom polovicom, ili se toliko vežu za prijatelje, pa kad budu izrađeni propada im svijet.
Nije ga raja zovnula na dernek, a bile one Belma i Melisa što su se prošli put gole skidale

Drugi su simpatični. "Izvinite kučke morala sam da se rodim" je klasično odbijanje osobe da prizna da je sjebana u vugla. Takvi nesigurni si obično ego triperi, koji su ubijeđeni da se svijet okreće oko njih, pa tako sami sebi izmišljaju neprijatelje da bi sebi dali na značaju. U većini slučajeva su u pitanju osobe kojima je zadovoljavanje najnižih strasti glavna preokupacija.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Istraživanje pokazuje da su motivacioni statusi na Fejsbuku tupsonski
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidite, činjenica je da su SVI motivacijski posteri upućeni samom sebi. Ako mislite da će "ljudi se dijele na...", "život je kao...", "treba se samo...", "ne daj se lavice, kraljice, vuče, legendo..." u očima drugih od vas napraviti mudraca - hoće u slučaju ljudi kao što ste vi (koji su u većini), ostali vas vide kao nekoga ko je sve samo ne stabilna osoba. Izreka tipa "Da bi te ljudi cijenili moraš..." nije ništa drugo do obraćanje samom sebi, obično zbog nekog faila, kroz koju tjerate sami sebe da zapamtite grešku i potrudite se da se ne ponovi. Sistem sličan kao kod ljudi koji za ispite uče zapisivanjem bitnih stvari.
 
Motivacijskim posterima nesigurni često nesvjesno pokušavaju skrenuti pažnju na svoj problem. Instinktivno je prekriti mjesto bola rukom. Ako izuzmemo bioenergiju, sam čin pokrivanja glave dlanom tokom migrene nije ništa drugo do signalizacija ostalima da nešto nije u redu.
Ne samo motivacijskim posterima. Svako forsiranje nečega van granica normalnog je poziv upomoć: neko od nečega bježi! Zato svi "samo teretana", "samo metal", "samo kafana", "samo Warcraft" imaju neki problem koji na taj način žele sakriti ili potisnuti.
Jaranica kupila haljinu što je ona zapikala

Da pojednostavim: Svakim učestalim objavljivanjem nečega, bilo kakvog sadržaja, nešto nesvjesno poručujete ostalima. Peta po redu pjesma Tome Zdravkovića ne znači puno više od toga da ste u sevdahu, ili preciznije: nekom "stanju lijepe depresije". 
 
Većinom stvari koje objavite znače nešto. Svaka pjesma koju ste linkovali odražava vaše trenutno stanje ili raspoloženje. Neko će objaviti Gangam Style jer je veseo, neko Adele jer hoće da se ubije, neko se osjeća napadnuto pa stavlja neki zajebani hardcore, nekoga je ispizida teta na šalteru opštine pa stavlja neki socijalni punk, neko Elitne Odrede jer se osjeća retardirano, nekome se jedu žive trudnice pa će okačiti Abominable Putridity...
 
Da se vratimo na motivacione postere. Sjetimo se filma "Sjećaš li se Dolly Bell?" i mantre "svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem". Motivacijski rade na istom principu, gdje nesigurni zaista napreduju u svojoj spoznaji svijeta oko sebe. Samo uz cijenu da tako otkrivaju svoje slabosti i ispadaju glupi u očima onih koji razumiju o čemu je riječ.
Neko je dobio nogu, i to petom, iz okreta

Vidite, postoji nešto što se zove "emocionalna inteligencija". Po definiciji to bi bila sposobnost samorazumijevanja, samokontrole, samouvjerenosti i empatije. Nesigurni koji nas zatrpavaju sa "ljubomorne duše mogu da mi puše" su u manjku iste, tako da ih je čitati lako kao otvorenu knjigu. Takve osobe ne znaju ništa sakriti, pa tako dozvoljavaju da svaka njihova emocija ili razmišljanje postane vidljivo, da bi na kraju zaista dobile ljude koji im "pričaju iza leđa", jer su društvene mreže svima dale priliku da budu javne ličnosti. 
 
Pa jarane, rad obavještajnih službi je koncipiran oko nalaženja takvih osoba radi izvlačenja podataka. Legendarna Mata Hari je informacije dobijala od polupijanih ljubavnika, koji nisu znali držati usta začepljena. 
 
Motivaciju je inače teško naći kod "običnog naroda". Odatle tolika potreba za njom, koja se manifestuje preko društvenih mreža. Uzet ćemo za primjer Bošnjake (koga bi drugo). To su ljudi koji MORAJU biti usmjereni u neku stranu, jer će u protivnom sami zalutati. Pošto politički sistem svake zemlje odražava stanje naroda u njoj, tako su 183 političke stranke u BiH odraz usmjerenosti ljudi koji tu žive - nema je. Zato im je potreban samo neko ko zvuči pametno i govori šta žele čuti i eto ga vođa, ali da ne davim sad s politikom.
Šmrc, šmrc, ma jebo Siriju šta je ovo, sve mi se kenja od tuge
Pored navedenih imamo nesigurne sa citatima, ilitiga "citatlije". Od vjerskih knjiga, preko Balaševića, Andrića, Ghandija, do Tysona, Scarfacea, Korleonea, Izetbegovića... nesigurni motivišu sebe, a i druge izrekama poznatih ljudi i likova iz pop kulture. Takvi ljudi nemaju svoje mišljenje, ili ga imaju, ali ga samo žele zacementirati izrekom nekog poznatog.
 
Citiranje ljudi kao što je Mandela je pozitivno, produktivno i štaviše poželjno, ali životni moto "Get rich or die trying" je nešto što nikako ne mogu povezati sa inteligentnom osobom.
 
Zato ako nemate nešto pametno ili bar smiješno za napisati - radije nemojte ništa! Kad god objavite nešto sa Ekskluzive, jedan melek ode na pivu!

Nema komentara:

Objavi komentar