nedjelja, 13. ožujka 2016.

"Mama, baci mi nož": Kako preživjeti bullying

Sjećam se jedne moje rasprave sa "NGO zaštitnicima ljudskih prava" na temu silovanih muškaraca. Ovako je to bilo ukratko: Neki je portal, mislim Radio Sarajevo, ne sjećam se baš najbolje, objavio galeriju silovanih muškaraca kako drže kartone s natpisima tipa "bio je stariji, drogirao me, namamio..." ne znam ti više šta. Naravno, ja ko "dežurni fašista", morao sam objaviti taj link sa komentarom tipa "ko vam jebe mater, umrite, itd" :D
Kao i što se moglo očekivati dušebrižnici sa Filozofije i Akademije likovnih umjetnosti su me zasuli komentarima kako sam netolerantan, bezosjećajan, fuj... a u stvari sam samo bio brutalno realan ;)

Kakvi ba silovani muškarci, a i žene, kakvi kartoni s natpisima, kakve pičke materine? Sjekiru u ruke i rješavaj to! :P

Mogu haveru, svakome se može desiti, pitanje je šta ćeš ti uraditi poslije?! 
 Bullying svih vrsta je pravo, praavo, i da ponovim, praaavo zajebana stvar! Znam ljude koji i danas nose traume, neki su čak razmišljali o samoubistvu, dok su neki postali umjetnici (jebi ga, nekome je dobro došlo :D). To nije situacija kad vas uhvate šaneri, izvade nož i uzmu vam telefon, to je kad se takve svari ponavljaju danima, u nekim slučajevima i godinama.

Elem, ja sam imao sreću što sam od malena bio među najkrupnijom djecom u mahali, tako da me bullying u manje-više zaobišao, ne zbog toga što sam se nešto extra tukao, već više zato što se nikome nije dalo rizikovati hoću li ga zakačiti u vilicu kako treba ili ne... Ali viđao sam svega: djecu koja su svaki dan donosila pare, ostajala bez mobitela, tena, jakni... do djece koju 95% ostalih nije prihvatalo, jer su bila siromašna, bolesna, sa poteškoćama u razvoju, itd.

Zato bullying treba sasjeći u korijenu?! 


Da se vratimo na silovane muškiće. Haveru, NEEEMAAAA te terapije, tog psihologa, tog slikanja, te poezije, tog Allaha, koji te može dići poslije toga, bilo to silovanje, prebijanje, jebanje u mozak... Tako slomljenog duha, možeš biti samo ko narkoman na odvikavanju, koji se, poslije jedne preskočene sesije, kod lokalnog hodže, vrati heroinu!

Šta je rješenje? FIGHT FIRE WITH FIRE naravno! Često se sjetim priče o jednoj ženi iz Sarajeva, koju je muž tukao godinama. Znate šta mu je napravila? Jedno jutro je došla sa sjekirom i polomila mu i ruke i noge!!! Da li je matretirao ikad više poslije - naravno da ne!

Ono što vas ne uče po školama i fakultetima je da je čovjek ustvari jebena životinja i jedina moneta kojom se plaćaju međuljudski odnosi je respekt! Svi znamo bar jednu osobu, koja dopušta da se izderu na nju, a znamo i jednu kojoj niko ništa ne smije reći. Eh, to se ne stiče terapijama i sesijama već proporcionalnim odgovorima na situaciju u kojoj se nađete.


"Stanite ba, da priičaamo!"


Naravno, opet se jave NGOvnari, sa svojim teorijama kako nasilje proizvodi više nasilja. Po toj logici Rusi su Nijemcima 1941. trebali reći "stanite da porazgovaramo o ovome, jer ako mi odgovorimo - to će izazvati još više nasilja, a mi odosmo na savjetovanje" :D Ovako su ih satjerali u doslovno zadnji kvadratni metar Berlina i upozorili naredne tri generacije ljudi na Zemlji da se ne zajebaju s njima!

Radeći u medijima naučio sam kako se "korektno" nazivaju ljudi koji su doživjeli bullying ili druge vrste nasilja - nisu "žrtve" već "preživjeli". Ne znam, iskreno, šta je više "pičkastiji" izraz :P nije bitno preživjeti, bitno je iz te situacije izaći k'o pobjednik brate, ako je nekome pobjeda šaka apaurina i posjeta psihologu - beton, drago mi je zbog te osobe.

Šta tačno uraditi? 

 
Nisi ti victim, haveru, već quitter!

  

Fino, batina je iz raja izašla, ko tebe kamenom - ti njega čekićem! Razbijajte glave, bodite, lomite noge, dovodite braću, rođake, platite lokalnom bilderu ako treba... samo riješite to. VJERUJTE MI, bullyiji ne znaju drugi jezik osim nasilja! Ako ga i ne uspijete poraziti, bar ćete porasti u njegovim očima i uvažavat će vas s poštovanjem.  Da ne dužim, riješite taj problem prije nego što vam slome duh - ako ne, onda ste najebali! Bez volje za otporom mogu s vama šta hoće. Zašto zarobljenici ne bježe iz konc logora? - Zato što su ljuske od ljudi!

Nemojte da vam Jonathan Davis bude utjeha, Jonathan je pičkica, koju sa 50 godina muče stvari koje je proživio sa 18. Ako nekoga treba slušati to je Jamey Jasta, samo borba bratee :D

I pičko jedna












Nema komentara:

Objavi komentar