BiH i repka: Zašto Pale ne znaju ko je Njegoš Sikiraš?

Sjećam se repke krajem 1990-ih i početkom 2000-ih. Nikad jači sastav nismo imali s više failova, komšije sa istoka i juga su navijale za srcu drage Srbiju i Hrvatsku, ali ono što me do dana današnjeg buni je naziv koji su navijači repke dali sami sebi "Gazije".

Gazije su bile navijačka grupa, sastavljena od nekih 80% od Hordi Zla, čak je glavna tribina tadašnjih navijača bila koševski sjever (o tome što je u repki većinom bio kadar iz FK Sarajevo drugom prilikom). Koliko se sjećam repki su tada tepali "Ljiljani".

I tad smo se bunili protiv komšija. Kako samo mogu navijati za repke preko Drine i Save, kad je tu naša, bosanska, Allah je sačuvao, sa plavom bojom na bijelom platnu, šest ljiljana vezenih u zlatu, šta tu može biti problem?

Od prve utakmice Reprezentacije BiH do današnjeg dana, zastava s ljiljanima je bila neizostavni dio dekoracije tribina.

Naravno, vječiti branioci bosanskog identiteta reći će kako su ljiljani simbol Bosne još iz srednjeg vijeka i doba Kotromanića. Oni ekstremniji će reći kako su ljiljani bili zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine do 1998. godine. Sve je to neosporno, ali buraz, neki su ratovali protiv te zastave.

Dragi gledaoci, sretna 1993. godina, a sada vijesti iz podruma

Evo Bošnjaci, stavite se u poziciju nekog 20-godišnjaka iz Banja Luke. Zamislite da su na tribinama zastave RS, a od vas se očekuje da navijate za tu reprezentaciju, nije lako a?

Ono s čim bošnjački dio Federacije BiH nije početkom devedesetih računao je da će, nakon četiri godine rata, nastaviti život sa istim ljudima s kojima je ratovao i da će morati graditi zajedničku budućnost. Ko je u RS računao s tim da će sadašnja BiH biti nasljednik RBiH i da će ljiljani ostati jedna od zvaničnih zastava države?

U dijalogu sa hard core Bošnjacima muslimanima "inat bosanski" je nemoguće ne primjetiti. Kada spomenete Republiku Srpsku, obasut će vas paljbom kako je "genocidna tvorevina, nikad je ne treba priznati...". Na pitanje kako vide život u BiH sa Srbima i Hrvatima počet će pričati o jedinstvenoj BiH, bez entiteta, u kojoj ne žele živjeti sa dojučerašnjim neprijateljima. O definitivnoj podjeli države se ne smije pričati, jer se pominju neke druge runde i vojne intervencije. Znači imamo klasičnu "kvaka 22" situaciju: Jedan narod želi jedinstvenu državu, u kojoj ne želi živjeti sa drugim narodima.

Isto je i u RS. Ispranih mozgova od strane Dodikovog BN-a i Karadžićevog RTRS-a, život sa Bošnjacima unutar svog entiteta žele k'o riba pijeska. Njima je Republika Srpska sve što žele, pripajanje majci Srbiji vječiti san, a jedinstvena Bosna ne može biti ni topic razgovora. Na pomen zajedničkog života možete dobiti batine (slično je i sa druge strane), a u najmanju ruku biti prozvani “balijom” ili “ustašom”.

U hrvatskom dijelu FBIH slična priča. Sa školama, fabrikama, zgradama, crkvama... izgrađenim od para iz Lijepe naše, Hrvatima ne pada na pamet identificirati se sa nekim tamo "bosanstvom", jer, realno, BiH im nije mogla dati ni mali dio onoga što su dobili od Hrvatske i tamošnjeg HDZ-a. Pogledajte razliku između istočne i zapadne strane Mostara, a da ne spominjem Stolac, i sve će vam biti jasno.

Uuuuu kako je dobra zastavaa, uuuuu

Treba istaći da velika većina tih ljudi živi u svojim mikrosvemirima, radi svoje poslove, okružena je istomišljenicima i nije svjesna prave situacije u BiH. Lako je primati platu u Sarajevu i furati bošnjački nacionalizam, dok neko mora ići u Lukavicu na fakultet.

Nacionalizam u BiH nisu izmislili Dodik, Čović i Izetbegović. Nacionalizam je opstao inercijom, koja je krenula devedesetih, i drži se tako čvrsto jer se sva tri naroda ne mogu pomiriti s činjenicom da su, kad se računi sravnaju, ginula ni za šta, pa svemu tome moraju dati neki smisao.

Često se sjetim filma "Nafaka", Jasmina Durakovića, i scene u kojoj Senad Bašić tjera ženu (Gordana Boban) da da otkaz u UNPROFOR-u, jer sumnja da se jebe s komandantom. Pa na njeno pitanje "od čega ćemo sad živjeti?" odgovara "od have!" E tako je u Bosni, "daj da ja istjeram svoj inat, pa ne moram ni živjeti".

Buraz, tebi Alija i Bosna nisu bili ni na kraj pameti kad ti je gorilo selo i kad si branio svoje kćerke od silovanja i to je realnost.

Ubijeđen sam da većina raje u postdejtonskoj BiH ima kući bar jedan simbol iz rata, pa bili to ljiljani, četiri "s" ili šahovnica i to mi je razumljivo. Ali, oči moje lijepe, TO VRIJEME JE PROŠLO!!!

Omiljeni bend - “4 esa”

Ova sadašnja "zvjezdana" zastava je možda među najružnijim na svijetu, ali su se tvorci bar pobrinuli da na njoj nema ništa što bi je moglo povezati sa tradicijom bilo kojeg od tri naroda. Westendorpovo dijete je operisano od svega što ima veze sa događajima iz devedesetih, to što plava i žuta pomiješane daju zelenu - vjerovatno nije bilo u planu :) .

I treba je prihvatiti. Tjeranje inata jednih tjera druge. Jebem mu mater, na kraju krajeva, ne moramo se voljeti i nije ni za očekivati da se grle jedan Adnan koji je izgubio brata i Jovan koji je izgubio starog, ali moramo sarađivati.

Znam ja da bi prvi voljeli jedinstvenu Bosnu, drugi veliku Srbiju, a treći veliku Hrvatsku, ali ne može! Kako vam je - tako vam je. Što se prije navikneš bit će ti lakše. Mnogi spominju ponovo neke ratove, ma za koga ba, za šta??? Da 2035. budu još veći jad i bijeda? Ja želim da moje dijete odrasta u miru, sa živim ocem.

Da se vratimo na repku. Dokle god su ljiljani primarni transparent "BH Fanaticosa", a prekrižena glava Ognjena Vranješa u prvom redu, ne treba se čuditi što na Palama ne znaju ko je Njegoš Sikiraš. Pa jebo te, stojim na dočeku zlatnih bh. košarkaša i pored mene lik sa zastavom "Armija BiH", pa koji kurac jarane?! Pa i ta RS sa Vranješove tetovaže je dio BiH i koliko god to nekom "patrioti iz Kopenhagena" smetalo, to je fakt.

Bošnje, Srbalji, Hrvatići, ovo je vaša nova zastava, a sad imate mahanje

Ovo nije ni Republika Bosna i Hercegovina, Srpska Bosna, a ni Herceg Bosna, već jedna BiH u kojoj se pokušava vratiti normalan život. Možda će generacije 1996+ to nekad skontati, kad pomremo mi zadnji što se sjećamo rata.