Ateista u odbrani vjere

Sigurno se svi pitaju kako to da ateista brani vjeru, zar ne bi' trebao biti zakleti neprijatelj svega što ima veze sa “bogenjem”. Prvo da se ogradim. 1) I dalje mislim da niko nije 100% ateista, isto kao što niko nije 100% vjernik, jer bi to značilo ili da znaš sve tajne univerzuma, ili, u drugom slučaju, da si imao kontakt sa nebeskim bićima na bilo kom mjestu koje nije Jagomir. 2) I dalje mislim da vjeru treba odvojiti od religije, jer je organizovana religija jedno zlo veliko koje svoje odvratne prste zavlači u sve sfere života od politike do porodice - k'o što bi rek'o Diderot: “Čo'jek neće biti slobodan dok zadnjeg kralja ne zadavimo crijevima zadnjeg svećenika” (to se odnosi i na hodže). 3) I dalje mislim da je lore sve tri vodeće konfesije sa svojim grmovima koji gore i pričaju, i hrani koja uzvikuje “Allahu ekber” na nivou djeteta od devet godina kojem je “sve što piše u svetoj knjizi je tačno jer tako piše u svetoj knjizi” dovoljan dokaz.

Cilj ovog teksta nije posrati religiju. Mene da se pita ne bi postojale ni hodže, ni svećenici, gurui, pičke materine... svako bi imao komunikaciju sa svojim bogom bez plaćenih posrednika. Cilj je pokazati neke pozitivne karakteristike vjere koje bi svako od nas trebao imati, bio vjernik ili ne.

Eto, sad kad smo se razumjeli kako stoje stvari, možemo krenuti.

Moral

Moral je pravo zajebana stvar. Nemate pojma kako je zajebano biti kjafir i vagati šta je ispravno, a šta ne. Ako si psihopata i moraš sam skontati razliku između right or wrong, imaš belaj i ti, i svi oko tebe. E' zato je vjera dobra stvar, jer jednostavno većina ljudi na svijetu nema sposobnost razlučiti koje ponašanje je društveno prihvatljivo, a koje nije. Fino ljude uvjeriš da se na ovom svijetu dobro dobrim vraća, a da na nekom tamo slijedi nagrada za merhametluk i super - imaš raju pod kontrolom.
Na endu endova, nemaš ti kad objašnjavati dunjaluku šta je kategorički imperativ i kako je to moral proizvod socijalne evolucije, najbolje neka stoji ovako “budi fin ili će te bog kazniti” i sve pet.

Neuspjeh i gubitak

Možda mi je najfascinantnija pojava kod ljudi u vjeri ta kako se nose sa neuspjehom i gubitkom, kakvi god bili. Bog te, šta bi' ja dao da se mogu pomiriti s gubitkom recimo voljene osobe tako što bi to bila “viša sila”, “dio većeg plana”, “test za mene”, ili jednostavno da ćemo se opet sresti negdje “gore”. Tu su posebno zanimljivi muslimani i cijeli taj koncept “sabura”, koji je možda i razlog zašto Bošnjaci ne izlaze na proteste u većim brojevima, a boga mi nit' se generalno odlučuju na neke radikalne nasilne akcije, jer su jednostavno naučili saburati pa bolji dani kad dođu – dođu.

Zadovoljstvo

Ovo je blisko vezano uz neuspjeh i gubitak. Vjernici su često zadovoljno s onim što imaju (da ne požele tuđeg imetka ili ženu), jer “bog zna najbolje šta je dobro za njih”, tako da je najpametnije uživjeti se u ulogu i go with the flow. Najbolja stvar u tome je ta što se ljudi nauče biti zadovoljni malim stvarima, tipa hranom, zato nije ni čudo što se kršćani često zahvale svom bogu na trpezi, jer, budimo realni, neko nema taj luksuz da ima ručak svaki dan. Jedini downside u tome je taj što često vjernici nemaju motivacije za dalje napredovanje jer su zadovoljni time što imaju, pa ih prestignu ovi što nemaju problem sa prvom kategorijom o kojoj sam pisao.

Smirenost i pacifizam

Ako mi je nešto upečatljivo kod ljudi koji su baš u vjeri to je ta neka “okreni drugi obraz” smirenost. Sjećam se prije Gange što je išao po tramvajima i prao raju sa Hare Krišnom: ovaj haver i ja smo mu svaki put pokušali izvaditi živce – ma nema šanse, Ganga hladan k'o špricer. Sličan vajb dobivam od onog hafiza Bugarija i fra Mileta Babića, iako su vjerski poglavari – sve fino, mirno, lagano, staloženo, bez teških riječi. Opet malo je teško donijeti sud o svemu tome, jer su na drugoj strani spektra trogloditi tipa Elvedina Pezića ili Miroljuba Petrovića, koji su isto veliki vijernici, ali sve pršti od netolerancije i agresivnosti.
Vodio sam sigurno desetine dijaloga o vjeri sa vjernicima svih konfesija mog okruženja i UVIJEK su najveći vjernici bili najmirniji, spremni da te saslušaju i pokušaju objasniti ako ti nešto nije jasno, dok se ove “mortus za Bajram brude” iz nargilhana, odmah žele tući s tobom.

Porodica i zdrav život

Ajd budimo realni, da nije vjerskih praznika, pola familije bi zaboravilo da postoji ostatak porodičnog stabla. Eno nedavno pitali norveške sataniste da li slave Božić, i sha mislite šta je većinski odgovor bio – naravno da yes. Mislim, vjerovali ili ne u to što se slavi (sama činjenica da je kod jednih Isus rođen dvije sedmice kasnije (ili ranije) u odnosu na ove druge, debilizam je kakvog nema), lijepo je vidjeti porodicu na okupu makar taj jedan dan. Jer, htjeli to priznati ili ne, zdrava porodica je temelj društva. Što se zdravog života tiče, nisam još čuo za vjeru koja propagira proždrljivost i pretjerivanje u alkoholu, čak su muslimani u to sve uveli klanjanje pet puta dnevno kao fizičku aktivnost (o čučanju 15 minuta na dženazi da ne govorim). Ne bi' sad da nešto serem, ali nije slučajno što su Fedor - veliki pravoslavac i Khabib - veliki musliman, mljeli sve svoje protivnike, vjerovatno ima tu nešto što ni ja ne razumijem.

Vjera daje ljudima neke kvalitete koje bi "nasuho" teško stekli, tipa kako se oduprijeti činjenju victimless crime-a. Zato agnostik ili ateista, sve i da hoće, ne može biti svako, jer je teško vagati između light i dark side pogotovo ako nemaš "onaj" osjećaj u stomaku kad jednostavno znaš da nešto nije u redu. Takođe, teško je nekim vjernicima objasniti da dobar osjećaj poslije činjena dobrog djela nema veze s bogom koji je zadovoljan kroz vas, već sa hormonima sreće koje žlijezde ispuštaju, jer je kroz hiljade i hiljade godina istorije homo sapiensa takvo ponašanje smatrano društveno prihvatljivim. Ali to je ok. Nije ni za očekivati od svakoga da razumije. Mislite da je bog - ma bog je, nema veze. Na kraju je svakako bitno ono što činite, a ne šta vam prolazi ili ne prolazi kroz glavu.

Ovaj tekst bi posvetio svom dedi - jedinom čovjeku, da ja znam, koji je imao sve ove nabrojane karakteristike. Iako nikad nisam prihvatio islam, uvijek ću težiti tim nekim kvalitetama koje je on imao kao čovjek, pa makar bio nevjernik kakav jesam.