Kako smo razmazili žene

Neki dan se zadesim u društvu par koka (nebitno kako) i u po frke “cin cin”, jednoj stiže poruka na Viber. Pazi sad, citiram otprilike: “Čuj 'dobar dan'... čuj 'dobar dan'... šta on misli da je ovo, Opština Novo Sarajevo? Morat ćeš se, mali, malo više potruditi, ako hoćeš da ti ja odgovorim!”... a sad vas molim da ustanete, popijete čašu vode i vratite se

Yep, i ja sam ostao bez teksta... Haaalo, ba, eee,?! Ono nije zadovoljno sa “dobar dan”? Hoćeš da ti donese doručak u krevet i recituje Ujevića, pička ti materina?

Vidite, ne tako davno, radio sam jednu malu reklamnu kampanju (nebitno za šta) gdje su mi trebale malo atraktivnije djevojke (namjerno nisam samo napisao “atraktivne”, da mi feministkinje ne bi jebale sve... opet... a i ove “prosječne” ne donose klikove, jebi ga). I pazi sad, jedno 60 posto njih je odgovorilo na moju poruku u roku od dan - dva... a ovih 40... jarane... da sam im poslao pismo sve sa mašnom i bombonjerom, razmislile bi da li bi ga i otvorile. Nakon ovog slučaja od neki dan, kockice su se počele same slagati, jebo Minecraft.

Elem, koji kurac se mora desiti da najobičniju poruku za saradnju tretiraš k'o sliku kite nekog lika, koji drka na samu pomisao da ćeš baciti seen na njegov halat. Stvar je vrlo jednostavna: žene smo razmazili! Uzmimo za primjer Bonton:

Muškarac se prvi predstavlja ženi

Muškarac uvijek prvi pozdravlja ženu

Muškarac treba pomoći ženi pri sjedenju

Žena uvijek prva sjeda

Uljudno je da račun plati muškarac

I tako dalje

Šta nindža, Kine ti i Japana, koji kurac, ima iko ženi činiti ikakve ustupke, ako mu nije djevojka, supruga, šema za karanje, prijateljica, član porodice ili komšinica?

Sjetite se derneka u srednjoj školi i vječitog pitanja "hoće li biti treba?". Eh, to pitanje vas dovede u poziciju da mušku raju muzete za "tal" mnogo veći nego što bi inače bio, jer cure morate dovesti džaba. Yep, neko samo zato što je drugog spola (i traženija roba, realno) jede i pije džabaleskua, još vam napravi belaj jer se dva kloca pobiju oko toga ko će je tješiti dok ona pizdi i sluša Georijeva.

Neki dan sam imao slučaj da sjedim u kafani i mojoj haverici prilazi neka cura i pita je bi l' se upoznala s njenim jaranom. I ova se ko upozna ali na kraju ništa jer "šta će mi muškarac koji ne smije sam prići?" Reko':
- "Haverice, jesi li patentirala nešto?"
- "Nisam"
- "Jesi li dobila Nobela?"
- "Nisam"
- "Jesi li i na koji način bitna za ovaj grad, ako ne za planetu?"
- "Nisam"
- "Pa koji si ti kurac da ti se prilazi?!"

A još ljepša pojava su cure koje izađu samo da bi dizale sebi ego tako što će odbijati sve što im priđe. Da li one uopšte znaju koliko treba normalnom liku da skupi hrabrost da priđe (namjerno sam naglasio "normalnom", jer inače najčešće prilaze likovi koji za noć pokušaju na deset strana, pa gdje upali), koji je to stres uopšte? Naravno da ne znaju, lakše je odjebati lika zato što je zamucao, zapeo, spetljao se, zanijemio, prosuo piće, itd.

Da li je neki muškarac ikad doživio da mu ženska na kompliment uzvrati komplimentom?

Vidite, malo se sistem vrijednosti sjebao. Zapadna civilizacija je svoje muškarce toliko “cuckovala” (“cuck” vam je engleski termin za lika kojem drugi jebe žensku dok on gleda) da su jaja zakopali negdje u Fulda prolazu, da bi ih otkopali u slučaju invazije Rusa. Kako je uopšte polovina svijeta, kojoj je, do ne tako davno, bilo dovoljno reći “ideš sa mnom pizda ti materina”, došla do tačke da mora birati riječi kojima će uopšte započeti razgovor? Kako smo spali na ovo kad nas je procentualno manje na planeti; kad, da hoćemo (a nećemo, jer smo mostly fini) možemo drugu polovinu zbrisati sa lica Zemlje za par dana?

Obično se počinje od malih stvari: Žensku djecu se uči da su princeze; da ne rade teške poslove (s ovim se slažem donekle), da im se daju komplimenti, pokloni, šalju pića, pišu pjesme, da im se treba podmetati jakna da pređu preko lokve... do ovih najbrutalnijih, tipa da ih sleduju samo najbolji među muškarcima, jer su, jebi ga, princeze. Muški (na Zapadu) su ovo prihvatili, jer je zadnjih 50-ak godina skontano da fizička snaga više ne igra neku wow ulogu, tako da su žene dobile mjesto uz muškarca (bagerom žena upravlja jednako dobro kao i bilo koji muškarac).

Žene su danas toliko uljuljane u svojoj sigurnosti da mogu igrati na kartu “neće mi ništa, žensko sam”. Odatle tooolike priče o ženskoj hrabrosti, gdje su se neke “amazonke” odvaživale da se suprotstave najgorim kriminalcima, dok su muškarci ispadali pičke... guess what: muškarci bi popili metak, ili u najblažem slučaju teleskopsku palicu; dok bi žene završile sa psovkom.

Idemo dalje sa cuckovima. Danas imate armiju pičkopaćenika, da ih stavite na poljanu, prizor bi bio jebo “Gospodara prstenova”; koji bi mamu svoju dali za malo rozog mesa. E to vam se desi kad od malena prihvatate da je neko iznad vas pa ostanete zarobljeni u utrci ko će se više poniziti da bi došao do, kako bi Amerikanci rekli, prve baze.

Vidite, žene su većinom klasični oportunisti i to je normalno (evolucija, rođaci). Mogu se zakleti u amidžinog Golfa dvojku da se još nije desilo da roditelji dečkića pitaju mu djevojku gdje radi i kakve su joj ambicije! Muškarac je tu da se brine o porodici, a pošto mu za to više ne trebaju bicepsi, za to služe šuškavi proizvodi od drveta. Mislim, budimo realni, prije bi se pet žena poklalo oko jednog lika koji je “catch”, nego da svaka nađe sebi po jednog prosječnog. Ne vjerujete mi? Pitajte Dana Bilzeriana ili Traversa Beynona šta misle o tome.

Zato su feministkinje naši najbolji prijatelji u borbi za ravnopravnost. Ako smo jednaki, zašto bi jedan spol imao prednost nad drugim u kriznim situacijama? Mrš u pizdu materinu, ima da tonete zajedno s nama i pjevate "Dotak'o sam dno života".

Šta da se radi?

Pa odgovor je prilično jednostavan... I ŽENE SU LJUDI U PIZDU MATERINU! Žene nit su bolje od vas, nit su potrebnije. Kad se počnemo odnositi prema njima kao prema sebi ravnopravnima, možda će i one jednog dana skontati da nisu princeze i da im “prosječni” muškarci mogu biti jednako dobri životni saputnici k'o “alfe”. Zato sljedeći put kad im budete slali cvijeće, bombonjere, pića, nudili se da im budete robovi, tjelohranitelji, mecene... sjetite se da ništa u životu nije besplatno, zašto bi išta bilo njima? Ljude treba vrijednovati ako ne po kvalitetu, onda po godinama... a definitivno ne prema spolu.

Zato pročitajte ovaj tekst, izljubite svoju ženu, kćerku, sestru, majku, rodicu, prijateljicu... one zaista vrijede u vašem životu; a ove ostale... ma ko im jebe mater!