Indijanski isfurizam: Kako uništiti dobru pjesmu

Sjećam se kad je izašao “mega hit” Dine Gremlina i Željke Joksimović, „Superman“ i hypea među bošnjačkim narodom te 2004. godine. Pjesma, koja je fakat mogla biti dobra (vjerovali ili ne, ali Gremlin ima fakat beton stvari), totalno je uništena jednom rječju: "Superman". Kakav crni Superman još crnji Dino? Pa od tolikog bogatstva našeg južnoslavenskog jezika ti koristiš DC-evog heroja. Druga stvar: što bi lik, koji promijeni rotaciju Zemlje kad mu treba, nosio tvoju trebu na leđima? Dovoljno je da prn'e i da je baci na Vratnik, ili gdje je već. Još je u toj pjesmi onaj nebulozni lajn da ga citira vaskoliki bošnjački narod „sveto je ono pred čime drhtiš... bla, bla, bla“.

Da ne serem puno s Gremlinom. Tema današnje emisije su riječi koje nikako, nema šanse, no fuckin' way ne mogu stajati u „ozbiljnim“ pjesmama. 

"Razbit ću ti glavaa, zbog autorskih pravaaa"

Vidite, bendovi tipa Zabranjenog Pušenja u većini pjesama mogu sebi priuštiti juge 45, agregate, Želju... ali kad treba napisati „Lijepu Almu“, eh... tu se pazi šta će stajati u tekstu. 

Odmah da razjasnimo, turbo folk pjesmu ne možeš uništiti ničim, jer je već uništena i oni što to slušaju su retardirani, tako da je sasvim normalno da Droga Sekulić pjeva o gaćicama, Jebena Karleuša o kasinu, Aca Brukas o burbonu (e čuj burbon, eto nek' ti ga je dedo pio, jebo ti mater), Viki o Swarovskom... njima može proći, jer je raja to što sluša retaridana pa ih boli kita (a napisao sam to već... nema veze, lijepo se podsjetiti), bitno je da je tu "cinticajzer" na frekvenciji od koje pucaju čaše i „tup tap tuptap“ rumba ritam.

Na primjer u repanju je sve dozvoljeno, čak je nekad luđa riječ bolja. Evo primjer Timbeta iz grupe Bad Copy:

„Jednom me je jedan otrak izazvao na betl,
u rimi sam spomenuo Popokatepetl.
Noge su mu uzele da se odseku,
kažu posle toga se učlanio u sektu.“

Ako želite spojiti „dana“ i „salama“ (Ajs Nigrutin)

„Brukala me jedna da jaje mi je slano
I da sličan ukus ima samo jastog

Nisam ga prao nekoliko dana
C cbe cb cb salama„

ili „mamu“ i „Van Dammeu“ (Buba Corelli)

„...a ti slobodno stavi na glavu bandanu,

mislis da se tebe bojim,

jebo bi mamu i Van Dammeu“

nema problema, dovoljno je samo da se rimuje (bar zadnje slovo).

Dobro veče, dobro veče, ja sam ortak Velja, družim se s Nigrutinom iako je seljak

Da bi napisali „ozbiljnu“ pjesmu postoje pravila. Brojni su primjeri dugih i kratkih riječi koje doslovno uništavaju pjesme u kojima su:

„Kuca tika-tak, hladna kao pak“ (Dino Gremlin i Hare Metak Hari). Kakav pak, jebo vam hokej mater, gdje ste pak našli? Pa nije 1984. jarane, mada ni tad ne bi imalo smisla.

„Oprosti, vreme je doslo da krenem dalje, da se osetim ponovo libero“ (Željka Joksimović). Željka nas uvodi u pravila fudbala. Vjerovatno je prije bila lijevo krilo, ili bek, pa je sad prešla na poziciju libera.

„Kao tempera kiša nebo oboji, takve je boje srce moje...“ (Ljigonni). Šta bolan tempera, najpatetičniji čovječe u univerzumu? Šta je s ovim modernim generacijama što neće znati šta je tempera ali će znati za „paint bucket“?

"...al' ne ide, to je jače od tebe, ti fantaziraš i pokvarila si sve" (Vlado Georgnoj). "Fantaziraš", seriously Vlado? Jesmo li to novu riječ naučili, bravoo, izvoli kreker.

"Sanjam da se opet volimo u klasju, u tom klasju sto leži tu pod nama" (Knjižice). Okej, kontam Knjižice su možda naš najbolji bend ikad, ali jarane "klasje"? Ne ide, osim ako sponzor pjesme nije Klas, a ovi je snimili za vreću brašna.

"Sanjao sam, e, kako s anđelima jedes trešnje" (Bijeli Rajfešlus). Trešnje? Doduše, ova pjesma je puna fula k'o Željo u veznom redu: "adresar, kolačići, pazuh..." što jadan Brega?

"...meni kroz glavu prošlo je, tvoje smiješne za maturu haljine" (Prljavo Jebalište). Za maturu? Seriously? Pa sve bilo udure do ovog dijela, što vam je ovo trebalo, eto što?

"Miriše evo opet zima, snjegovi i kod nas već se peku mladi kesteni" (Zdravko Šoljić). Jarane, i mi ljeti okrećemo janje, pa ja to ne stavljam u pjesme.

"Kući kad si došla ti, znala si da si u zabludi" (Divlje Ribizle). Mislim, činjenica je da je Zele retard, ali čuj "zabluda", jarane ne možeš znati da si u zabludi, možeš u zabludi ili biti ili ne biti.

Ponovo liberoo

Ovo su sve primjeri pjesama gdje je konj kopitom ubacio riječ gdje fali. Jednostavno: da bi imali dobru baladu morate paziti na jezik! Neke riječi idu, a neke ne idu, evo primjera: "at" ide - "konj" ne ide, "voditi" ide – "voziti" ne ide, "kuća" ide – "zgrada" ne ide, "kamen" ide – "cigla" ne ide, "vino" ide – "piva" ne ide, "dunja" ide – "ananas" ne ide, "svijeća" ide – "sijalica" ne ide, "kočija" ide – "auto" ne ide, "pismo" ide – "telefon" ne ide, "golub" ide – "kokoš" ne ide, "sjećanje" ide – "memorija" ne ide, i tako dalje, i tako dalje.

Indijanski isfurizam

Vidite, fakat se ne sjećam kako se to zove u bosanskom jeziku, sigurno sam luftao s časa ili sam to jednostavno potisnuo, jer mi je sve vezano za pisanje pjesama bilo „gej“. Sad moram sam definisati termin (može mi se, jebi ga) i nazvat ću ga „Indijanski isfurizam“.

Da bi napisali dobru baladu morate se staviti u kožu Indijanca koji prvi put vidi čuda bijelog čo'jeka i isfura se. Naravno da „Bik koji kopa nos“ ne zna šta je automobil, mobitel, avion, Željo, kifla, gelender, šaht, difenbahija, fortituzla... on to mora opisati svojim riječima, pomoću pojmova koje poznaje.

Ja za svoj death metal bend mogu napisati tekst tipa:

„Idee šeest bombardeera B-52 i ubijaju sve živooo sa šeest hiljada boombii“:

Ali da bi to izrazili u „baladnom stilu“, morate biti indijanac koji se isfurao (đe neće haveru, ipak je to šest bombardeera B-52), znači:

„Vatrene ptice lete nebom, njihovo perje otpada u plamenu i pada na zemlju sijući smrt i prašinu“

Imao sam i ja boljih momenata od ovog, but you get the point - Indijanac gleda šta se dešava i ne konta. Ne kažem da ćete sad koku zvati „blijedolika“ i rakiju „vatrena voda“, ali ne možete napisati „idemo se kod mene karati“ (možete ako ste Goga Seksulić), de malo budite Indijanac koji ne zna ni šta je stan, ni šta je karanje (mislim, naravno da zna šta je karanje, samo et', nek bude neki über romantični Indijanac, koji bi svojoj skvo donio glavu Leonarda di Capria na pladnju da zatraži).

Da rezimiramo, u pjesmu ide sve što je nastalo negdje do 19-og stoljeća, sve poslije toga ispada smiješno.