Zašto nemaš curu

Sjećam se sjedimo prije nekoliko godina dva havera i ja. Jedan od njih dvojice je sada bivši haver, a evo i zašto. Uglavnom, momak je tada imao nekih 30-ak godina i nikad nije imao curu! Nas ostala dvojica smo tad imali neku bolesnu zajebanciju tipa "jesi li ti kad trebi (umetni glagol) (umetni dio tijela)". Nakon dvadesetak minuta našeg plakanja od smijeha i njegovog otpuhivanja iz bijesa, moj bivši haver demonstrativno napušta stol i nikad se više nismo čuli.

Eh vidite, pošto sam i ja nekad govno od čovjeka, nije mi na pamet palo da mijenjamo temu, jebi ga I'm too old da budem dadilja nekome mojih godina. Pretpostavljam je da je momak u tih 20 minuta doživio retrospektivu svog nepostojećeg seksualnog života: sve koke koje je htio imati a nije, sve propuštene prilike, svaku koku koju mu je preoteo neko drugi... I kad više nije mogao slušati naše poluistinite doživljaje napustio je stol.

"Hulk mad, Hulk ga nije složio 30 godinaa!"

On nije izolovan slučaj. Znam brother to brother još bar pet - šest slučajeva momaka 30+ koji su zeleni k'o krastavac i još cijelu brigadu 20+ koji su sa ženskom imali zadnji kontakt u prvom srednje tokom igranja "flaše", a i to nakon što su pet puta poljubili jarana.

Ti momci imaju problem sami sa sobom. Taj moj bivši jaran je znao satima daviti pričom kako sve ženske traže likove s lovom, kriminalce, gazde, fudbalere, dobre aute, stanove; a ja mu svaki put odgovarao sa "kako ba, vidi mene, ni para, ni auta, pa se opet vazda neka curica nađe". Prije sam pisao o tome kako ljudi traže krivce u drugim osobama i događajima, bez introspektive, jer zaista, da ljudi malo više analiziraju sebe našli bi odgovore na mnoga pitanja. On je tvrdio, a kladim se da tako misli i danas, da nikad curu neće naći jer sve traže gore pobrojano. Činjenica je da je momak toliko nesiguran u sebe da je napravio zid koji ga štiti od mogućeg iskušenja da dođe u kontakt sa ženskom osobom, samim tim spasivši sebe poraza, jer ako nema bitke - nema ni zijana.

Da se ne lažemo, nisam ni ja bio puno bolji prije nešto više od jedne decenije. Da sad ne nabrajam sve svoje failove sa ženama (dovoljno sam se downirao samo što priznam) stvari nisu izgledale najsvjetlije za mene sa bradom koja se briše gumicom. Razlika je u tome šta sam ja prihvatio da je problem samo u meni i da ga hitno moram riješiti ako želim mirisati prste satima nakon dolaska iz parka.

"Ne priđeš, ne kažeš ništa, ne izofiraš se i riješen problem... ustvari ne izađeš nikako, vidi što ima dobar film na Fox-u"

Prva stvar koja fali takvim likovima je sigurnost! Žene vole sigurne muškarce, a muškarci nemaju pojma šta to znači. Devedeset posto "mačo" Bošnja će pomisliti da to podrazumjeva jedno 120 kg na benču i udarac koji bi oborio ovna - wrong! Siguran muškarac je onaj koji zna šta želi u životu, koji će donijeti ispravnu odluku kada je potrebno, ukratko - vođa. Znam da će  feministkinjama od ovoga iskočiti žila kenjara, ali boli me neka stvar za njihovo mišljenje. 

Htjele – ne htjele u genetskom kodu je zapisano da je muškarac taj koji vodi, to što to toliko nije bitno za moderno društvo nije tema ovog teksta.  Elem, koliko god žena da je jaka treba joj jak muškarac (opet ne mislim da bilderčiće, ili MMA retarde), onoj slabijoj da je vodi, a onoj jakoj neko ko je k'o ona. 

Sindrom televizora

Eh vidite, kao što muda ne rastu u teretani, tako ne raste ni sigurnost. Ono što vam treba je stav i iskustvo, ili bar jedno od toga. Muškarac bez stava je k'o bezalkoholna piva – nema svrhu. Sjetim se razgovora s jednom prijateljicom o njenom cuki rase Čau čau. Taj pujdo nije jebao živu silu, ako mu se sjedilo – sjedio je, ako mu se hodalo – hodao je. Sjećam se da sam je pitao zašto ga ne istrenira da sluša i njenog odgovora, nešto otprilike kao „šta će mi labrador koji će stajati na glavi ako mu ja to kažem, ja hoću kera sa stavom, pa ne mora me nikad poslušati!“. Eh, ni međuljudski odnosi nisu puno drugačiji. Ako žena ima roba koji će staviti nju ispred sebe i raditi samo na ispunjavanju njenih želja i zahtjeva, onda muškarac postaje „televizor“. Sport, politika, zabava... na taj način sve je u vama, ona sve što treba uraditi je pritisnuti kanal koji joj treba, pa čak vas i ugasiti ako želi. Da se razumijemo, niko ne želi televizor, osim ako Japanci ne naprave dovoljno dobre sexbote, a to je već druga priča.

Da Sarajevska pivaro, toliko vam i vrijedi ova piva - nula bodova

Čovjek se ne rađa sa stavom, niti mu je „bogom dan“. Da bi o nečemu razvili stav o nečemu tu „temu“ ste morali doživjeti, ili bar se dobro zamisliti nad njom. Inače u međuljudskim odnosima najebu ljudi bez stava i mišljenja, jer ih je lako uvjeriti u besmislice i izmanipulisati. Danas su žene svjesne da su, zbog prirode muškaraca, neuporedivo traženija roba u odnosu na ružniji spol, tako da im je od deset muškaraca koji ih „bare“ i šalju slike ćundara, skoro uvijek zanimljiviji onaj što najmanje „pegla“, ili onaj što joj ne bi „lizao potpetice“. Moj savjet svim „gušterima“ je da, kad već nemaju iskustva, dobro razmisle o životu prije nego što se upuste u traženje koke. Jebi ga, evolucija je čudo, žensko neće nesigurnog frajera. Zamislite nalazite se u sred zombi apokalipse i naravno da vaša žena i djeca gledaju u vas i čekaju da donesete ispravnu odluku koja neće rezultirati jedenjem crijeva vaših najmilijih. 

Zamislite jednog „zelenog“ na derneku kako sjedi negdje u ćošku i gustira dvolitarku dok mu jaran pleše s kokom koja mu se sviđa i stvara sebi velike šanse za bod u gostima. Naš zelembać moli Allaha, Isusa i Krišnu da mu simpatija priđe i pita ga zašto je neraspoložen, ali to se neće desiti, neće ga ni primjetiti, jer je „mahanjem perjem“ karakteristično za cijeli životinjski svijet, kojem i mi pripadamo.  Paunovi imaju perje, lavovi grive, jeleni rogove, kornjače istežu vratove, a ljudi imaju dar govora da privuku pažnju ženke. 

Što se tiče fizičkog izgleda u muškom svijetu nas je ogromna većina „u pet deka“, ili k'o što bi braća Englezi rekli „in five blankets“. Jedni su Gerard Butler, Jason Statham ili Tom Hardy, mi ostali smo tu negdje u prosjeku. Elem, da bi privukli pažnju suprotnog spola morate mahati perjem. Sjedenjem u kući ćete zbariti kristaliziranu čarapu, osim ako niste, kako bi raja s Tarzanije rekla, „ugledan twitteraš“. Ono što bi zelembaći trebali uraditi je biti dovoljno slobodan, ustati sa kauča i započeti ples parenja.

"Ili ću jebati ili idem u jastuk, ali povratka nema!"

Vidite, ustati s tog kauča i prekinuti autofagiju nije lako. Naši zelembaći su sad već dovoljno potonuli k'o Bizmark, tako da je jedina solucija nakon šeste pive napraviti budalu od sebe i ispovraćati domaćinov lavabo. Ono što gušterima treba je totalni restart ličnosti.

Teretana svakog dana

Ono što našim zelembaćima fali da bi odreagovali u toj situaciji je samopouzdanje. Kao što mora biti siguran, muškarac mora imati dovoljno samopouzdanja da poduzme određene korake koji mu idu u korist, a žene to osjete. Pa zamislite Hitlera kako drži govor pred milion Nijemaca i u po frke se prepadne i zamuca, pa na Poljsku bi išlo šest pijanih navijača Bayerna dok pjevaju „Zehn kleine Jägermeister“. Možete biti jak i siguran muškarac u pm, ali ako nemate samopouzdanja da to pokažete – halali Huso materi! Samopouzdanje se gradi (ili ruši) godinama. Da bi ga imali morate prije svega voljeti sami sebe! Koliko god ovo zvučalo hipsterski – tako je! Pa ne možete očekivati da neko koga su tri puta skidali sa vješala i pet puta ispirali želudac od tableta ima samopouzdanja. Zavoljeti sebe ćete samo ako RADITE na sebi. Žene će vas primjetiti samo na dva načina: vizualno i auditivno (ako ne znate šta ovo dvoje znači bojim se da ste izgubljen slučaj). Da bi neka koka iz Undera zadržala pogled na vama duže od četiri sekunde morate... šta... da izgledate dobro of course.

Neki dan dolazi meni jedan momčić sa pričom kako hoće da upiše MMA, jer će tu dobiti samopouzdanja, narast će mu muda, naučit će se marisati... Pitam ga ja „boga ti, kad si se zadnji put potukao?“, na šta sam dobio odgovor „prije pet - šest godina“. Nije mi dugo trebalo da mu kažem „nije to sine za tebe, uhvati se knjige!“. Ako iz teretana izlaze moroni, iz MMA klubova često izlaze duplo veći. Realno, nije svako za MMA. Kako sam pisao u jednom od prethodnih tekstova, uz ogromnu fizičku snagu dolazi i ogromna odgovornost, a veliki broj MMA "boraca" se ne zna nositi s tim, već teroriše sve oko sebe. Većini normalnih cura ništa ne znači „joj kako sam danas razbio lika, Ramele mi!“, osim ako nije krkanka iz Barlottija. Ono što vam treba je... teretana. Znam, sad mislite kako kontriram sam sebi – i u pravu ste velikim dijelom, ali ako pametno izdozirate koliko će vam željezo udariti u glavu možete imati fine rezultate. Evo opet ćemo uzeti mene za primjer (jesam narcis, jebo Vučinu). Ja sam zadnji fajt imao prije nešto više od deset godina kad je mali bataljon navijača prešao preko mene, precijenio se momak, jebi ga. Od tad manje – više uspješno dižem tegove i ne tučem se jer se nikome ne da rizikovati. Ko zna, možda bi ja tu izvukao deblji kraj, ali to nećemo nikad saznati. Poenta je u tome da teretana služi kao dobra prevencija za led ispod oka. Tegovi su dobar izbor iz nekoliko razloga: ne brane se, ne ljute se i ne prigovaraju, tako da možete dići samopouzdanje boreći se samo sami sa sobom!

Ja poslije zadnje moje marisane

Eh, kakve to sve veze ima sa muško – ženskim odnosima? Ženska u Underu pojma nema da vi ne bi djetetu od četiri godine znali oteti čokoladu (btw, moj Harun bi vam ruku odgrizao), ona samo vidi jaka ramena i podsvjesno stvara sliku o vama kao Conanu barbaru koji bi zadavio međeda za nju. Vjerovatnoća da ćete se nekad u životu morati tući za svoju dragu je sitnija od ćune na minus dvadeset, ali žene vole da znaju da „konja za utrku“ imaju. 

Vidite, za muškarce nije da budu lijepi. Izrazito lijepi muškarci su napola žene, uzmite za primjer Božu Vreću. Mužjaci moraju biti „dobri“, „moćni“... a to se ne postiže u kozmetičkom salonu već teškim radom. Ovaj sistem vrijednosti vrijedi za sve socijalne krugove osim onih hipstersko – umjetničkih, njih svakako treba prebiti, pa se nećemo mnogo obazirati na njih. 

Da se vratimo na doziranje željeza u glavi. Niko iz teretane nije izašao isti i to mogu potpisati svim tjelesnim tekućinama. Bitno se dovoljno „prokurčiti“ za slobodnu interakciju sa ženama, ali nedovoljno za zabacivanje ramenima kroz Grbavicu 2 oko deset naveče, jer vaši bicepsi ne znače mnogo Denzinoj utoci. Vjerujte mi, mnogo je lakše ostvariti prvi kontakt ako imate šta pokazati. Pa i žene su životinje majku mu, naravno da će se prije okrenuti za nekim ko može iscjepati dva metra drva za dan nego za nekim ko može pročitati sto stranica poezije, jer geni i instinkt su čudo, a prije desetak hiljada godina naše poete bi bile uveliko pojedene i posrane za isti dan.

Eh, sad kada smo riješili problem fizičkog izgleda prelazimo na phase two našeg dijaboličnog plana: govorni kontakt. 

Ne jebe lijep nego uporan... osim ako ne zaglavi u muriji zbog uznemiravanja

Sjećam se početka srednje škole i mog havera Deje, koji je još u to doba imao najveću pažnju lokalnih curica. Vidite, Dejo je na vrijeme skontao koliko je sati i nije ga bilo stid pričati s curicama, jer će se to iskustvo jednog dana itekako isplatiti. Dejo se nije rodio k'o „ženskaroš“, k'o što bi rekli narodnjaci. Dejo je još kao dijete učio svirati gitaru, išao na časove glume i ono što je najbitnije: stalno se družio s ljudima. Ako se vaše djetinjstvo zasnivalo na cijelonoćnom farmanju u World of Warcraft logično da nećete moći izustiti tri smislene rečenice, jer NE ZNATE pričati s insanima.

"Ko kaže da u Warcraftu nema života, ja juče jednom ženskom liku poklonio svoj mač i spasio je od horde, samo mi nije jasno što je profil registrovan na nekog Johna iz Houstona"

Za zelembaća od 25+ godina, sa terabajtom pornjave, još uvijek nije kasno. Najbolji način za savladavanje pojave zvane „brain freeze“, ilitiga stanja kada bi nešto rekli ali vam se jezik spetlja, je učenje vještina javnog nastupa. Ono za šta su mom Deji valjali gitara i gluma vama može biti nešto drugo, jebi ga, snađite se, ali strah od ljudi morate savladati. Čitajte, gledajte, slušajte, upijajte znanje odakle god možete, jer, ako ništa, možete biti onaj što šuti sve vrijeme i na kraju se uključi sa nekim uber zajebanim zaključkom. Kupite fazone iskusnijih likova; a svi znamo one koji ne upadaju u „awkward silence“, koji na svako neugodno pitanje tipa „bi l' ti guzio (umetni ime nekog groba)“ imaju super cool odgovor; pa ih prosipajte neupućenoj raji, što da ne, svi to rade. Na endu endova upišite časove jebene gitare, iako za desetak godina nikoga neće biti briga za vaš melodic death metal projekat, ostat će vam razbijeni strah od nastupa pred rajom. 

U zavisnosti od toga da li želite jedno dvadesetominutno skakanje po vanjskom usnama ženskih genitalija, nakon kojeg ćete se sa ženskom čuti samo ako vam javi da joj kasni deset dana; ili upoznavanje s njenim dedom i nanom, morate dobro razmisliti o odabiru vaše mete.
Budimo realni, bez dobrog auta i gute para u džepu preko desne sise nećete pokupiti krkanku iz Barlottija (bivši havere, ova rečenica je za tebe!). K'o što bi rekao Dino Merlin, u svojoj bašti berite cvijeće – što bi značilo: ako niste iz tog miljea - odustanite! Zašto se mučiti oko silikonske mlade, kad su tu studentice prve godine književnosti ili akademije likovnih umjetnosti, kojima „društvo neće određivati pravila“. Znam, đubre sam, jebi ga. Elem, moj point je u sljedećem: ulazite u kafanu, klub, ili gdje već želite potrošiti dnevnicu i smuntati nešto i šta napadate? Naravno, onu što vas gleda duže od gorespomenute četiri sekunde. 

Sigurno su svi čuli najveću glupost ovog stoljeća da „ne jebe lijep nego uporan“. Ko mi to može demonstrirati ja povlačim sve što sam napisao do sad i odoh igrati Fallout 4. Evo, ja ću im odabrati random curu koju će „napasti“, a oni neka budu uporni do mile volje, ili dok im ženska ne zovne muriju zbog uznemiravanja. Ako ženska ne pokazuje interes onda ili ste negdje kiksali kod koraka sa fizičkim izgledom, ili, još vjerovatnije, fakat niste njen tip. 

Htio jebati pa bio uporan

Noćni život vam je kao Animal Planet, gdje možete posmatrati muškarce i žene kao odvojene životinjske vrste, sa podvrstama unutar njih (nešto kao mačke i psi). One „najnapucanije“ ženske su rezervisane za muškarce sa najviše samopouzdanja i sigurnosti; „srednja žalost“ frajeri će odabrati ženske koje toliko ne „svijetle“; dok će se grobovi nadati nečemu boljem i na kraju ostati suhe ćundare. Vidite, u životu treba biti realan i znati svoj domet. Zašto bih bario nešto sa thumbnaila Ekskluzive, kod čega mi je prolaz 1:100, kad mogu naći neku ljubiteljku "Cradle of Filth" što se sveti roditeljima i imati prolaz bar 1:10 (đubre sam, drugi dio). 

Sa biranjem partnerke na duže staze je slična, mada malo kompleksnija situacija. Džaba što ste odabrali neku iz „vaše lige“ ako je vama smisao vikenda Željina tekma, a njoj veče poezije. Neki dan me haver, inače žešći metalac, pita za jednu žensku kojoj bi himna bila duet Dine Merlina i Harija Varešanovića. On se može nadati da je ona dovoljno otvorena da joj ne smeta njegova duga kosurina i majica „Tomb of the Mutilated“, ali je bolje ne rizikovati. Rekao sam mu „nije to za tebe haveru“. U scenariju šišanja zbog nje on gubi stav, a ako ostane „metal“ gubi nju – tako da je situacija „Kvaka 22“. Danas ona ima momka kojeg voda po nargila barovima, a on svira u mom death metal bendu.

Friendzone, run!!!

... and would svršio on your tene if he had a prilika

Eh, dolazimo lagano do posljednjeg dijela ovog smaračkog teksta, njegovom veličanstvu „friendzoneu“. Termin definisan devedesetih u popularnoj seriji „Prijatelji“ postao je najgora noćna mora za sve „fine“ frajere u rasponu od 15 do 35 godina. You see (da ne bude više „vidite“), ženama iz nekog razloga trebaju muški prijatelji, a pod tim ne mislim na „prijatelje sa povlasticama“. Tako ako želite žensku pridobiti tako što ćete joj biti najbolji prijatelj – osuđeni ste na vječnost u friendzoneu! Evo opet ćemo uzeti mene za primjer (dosadniji sam od proljeva). Ja sam etiketu „fin frajer“ nosio na čelu sve dok broj “drugarica“ nije dostigao kritičnu tačku. Nakon što sam povukao crtu broj drugarica je ostao godinama skoro pa isti, jer je „ja i ti ne možemo biti prijatelji“ bivalo sve lakše i lakše izgovoriti. Da vam pojednostavnim: drugarice su 1. cure koje vam se ne sviđaju (bilo zbog fizičkog izgleda, bilo zbog slušanja njihovih sranja još iz djetinjstva), 2. rezultati propalih barenja, 3. cure koje nije bilo moguće bariti (jer je neko od vas u određenom trenutku bio zauzet, mada ni to nekome ne smeta). Eh da, đubre sam, treći dio.

Žene vole znati na čemu su. Ako od njih želite samo noge na ramenima onda im to dajte do znanja, jer su i one bića od krvi i mesa i imaju potrebe kao i muški, možda čak i izraženije. Ako im se želite zavući među noge tako što ćete se praviti da slušate njihovu priču o bivšem frajeru, onda se spremite da slušate o bivšim frajerima još narednih nekoliko godina, dok na kraju ne puknete i kažete joj sve što mislite i osjećate, ali tad će već biti kasno jer će već tad misliti da vam kita služi samo za malu nuždu.

Pitanje je sad: kako dati do znanja šta želite a da ne ispadnete „kreten“, „ljigavac“, „svinja“...? Eh, za odgovor na to pitanje moramo se vratiti na dio o samopouzdanju i javnom nastupu. Sigurno svako ima u raji jednog koji može ženama reći sve, od suptilnih uvreda do poziva na ljetovanje u „Karakas“, bez da fasuje šamar. To je već umjetnost gdje morate biti u isto vrijeme simpatični, smiješni, vidno napaljeni, iskusni, sigurni i puni samopozdanja. Da bi to izveli trebaju vam godine iskustva u „kurvaluku“, tako da je bolje da ne pokušavate. Ono što vama treba je lagano „ispitivanje terena“. 
Najbolje je priču lagano nageti ka muško – ženskim odnosima, pa polako prema taslačenju, što da ne. Ako u startu primjetite nesudjelovanje u temi – bolje odmah odustanite, jer od silovanja priče nema ništa. Ako se primi –  savladali ste prvog mini bossa, idete dalje. 

Samo prvi album sestre mi!

Eh, eto ga, mislim da je našim zelembaćima bar malo jasnije što nemaju curu i kako doći do nje ili njene donje polovice. Neka bar trojica omaste brk i meni će to biti k'o da sam ja.