BiH: Niste vi za ovo

 

Sjećam se 1992. godine, zaglavio sam nekoliko mjeseci sa starom na Grbavici dok su buraz i stari bili na „našoj“ strani u Armiji RBiH. Sad da ne idem u detalje šta nam se sve izdešavalo (vjerujte mi bilo je svega), iako sam imao 6-7 godina sjećam se dobro kad su bradonje počele trčati po parkingu iza naše zgrade u Rave Jankovića. Mislim da nije prošlo ni sat vremena a već su počeli pretresi, obijanja, ispitivanja... Mi smo imali neku sreću što smo živjeli na Grbavici 2 gdje Batko i raja nisu zalazili, ali, kako god, nije bilo lako. Eh sad, zašto je ovo sve bitno? Bitno je zbog komšija Srba koji su nam spasili glavu bezbroj puta. Pošto je Grbavica bila većinski vojno naselje, a Srbi su poznati po ljubavi prema vojsci, dosta komšija su bili vojna lica, koji su uniforme JNA brzinski zamijenili sa odorama VRS. Te komšije su, htjele to ili ne, dobile svoje uloge u ratu u Sarajevu. Kada bi Batko ili Slavko Aleksić prolazili našom mahalom, stara bi dobila dojavu od komšija, a mi bi se zaštekali kod nekog od njih. Danas smo i ja i stara „dobri“, stara ima malo više trauma nego ja, ali life goes on.

Da se ne lažemo, znam ko me ganjao snajperom dok sam pretrčavao između kontejnera, a znam i ko me sakrivao kad su pretresali stanove nesrba. Elem, šta je ovdje bitno, bitno je da sam uspio vidjeti obje strane novčića: i onu sa simbolom nacije i onu na kojoj je vrijednost. Vidite, ja sam jedan od rijetkih koji bi u nekom paralelnom svemiru imao povod da mrzi Srbe i Hrvate, ali u ovom mi to ne pada na pamet. Zašto? Zato što sam za svojih 30 godina upoznao raje i iz Lukavice, i iz zapadnog Mostara, i iz Banje Luke, i iz Viteza... koji razmišljaju otprilike kao ja. Ljudi koji razmišljaju kao ja čine možda pet do deset posto ukupnog stanovništva BiH, ostali su prezauzeti okrivljivanjem drugih za svoje stanje. 

 

Da se razumijemo, nacionalisti se dijele na dvije grupe: siromašan i isfrustriran narod koji čini 90 posto nacionalističkog puka i deset posto koji ima koristi od toga. Najsvježiji primjer je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju i narod koji ga je došao pozdraviti. Ćelavi, krezubi, nepravilnih crta lica, seksualno isfrustrirani muškarci, koji svoju seksualnu pasivnost iskazuju agresivnošću. 

Činjenica je da su navijači najvećim dijelom oni koji "padaju" na priče o velikim srbijama, bosnama, albanijama... Otiđite na bilo koju tribinu, bilo koje navijačke skupine u bivšoj Jugi i posmatrajte lica. Budimo realni, većina raje tamo ili je ružna ili siromašna (ili kombinovano). Eh sad, zamislite da imate lice oblika krompira, sa kožom poput pizze kod "Mahira", stomak veličine manjeg bureta za kiseljenje kupusa, a pri tome nemate za kesicu Ness kafe... kako bi se vi osjećali. Vaša raja guzi, izlazi po klubovima, voza dobra auta...vama ne preostaje ništa drugo već da se osjećate "na svome" sa hiljadama istih kao vi, gdje se cijeni vaših dignutih 120 kila na benču, gdje možete psovati do mile volje, istresajući frustraciju na igrače, sudiju, protivničke navijače. 

 

Ja idem gledati Želju na sjevernu tribinu stadiona Grbavica, koju sam nazvao "psovačka tribina". Ako vam nekad nestane materijala za "na kamaru" samo dođite tu i dopunite znanje. "Bog je kao apaurin", rekao je davno jedan moj haver, "krehneš boga i lakše ti"; tako je u životu, što ste više "popizdili" to vam jača psovka treba, a gdje ćete jaču od psovanja nekome nečega što mu je sveto, ili npr. nekog događaja iz proteklog rata, ili, na primjer, poginulog pripadnika protivničke navijačke grupe. 

Dodaj naslov

Evo još malo ću o navijačima i neću više obećavam. Pošto sam i sam bio član jedne navijačke grupe, poznatije kao "Manijaci", imam malo bolju predstavu o pojavama na tribini od "normalne" raje. Navijače furaju ekstremne stvari, što ekstremnije - to bolje. Pa sami nazivi navijačkih skupina su (i moraju biti) ekstremni "Horde zla", "Grobari", "Bad Blue Boys", "Lešinari"... odatle je lako donijeti zaključak da će ideje o junaštvu i veličini jednog naroda (u kontru sa ostalim narodima) zaživjeti najprije među takvima. 

 

Zašto su navijači bitni u ovoj priči? Bitni su zato što su navijači odraz društva iz kojeg dolaze. Buraz, ako imaš šta za povaliti i čeka te dobra klopa kući svaki dan, što bi koji kurac išao na tribinu i psovao matere balijske, ustaške, četničke i podržavao alije, radovane, gotovine... Razumijem potrebu ljudi za dobrom marisanom, to je normalno, ali navijačke grupe su postale nešto mnogo više od toga - udarna pesnica ljudi koji će od sve te akumulirane mržnje doobro zaraditi. 

Ja sam odrastao u socijalističkoj porodici i u mojoj kući se glasalo za SDP ili za nikoga. Sjećam se prvih izbora poslije rata i "hejtanja" SDA od strane mojih staraca i njihovih prijatelja. Ja sam kao klinjo išao mahalom i cijepao plakate SDA, dok me nije jedan "alijin bojovnik" uhvatio i dobro me napenalio nogom u guzicu. Da se razumijemo, nije mi žao! SVI što glasaju za SDA su retardi i nabijem ih na kurac! Poenta je u sljedećem: ako sam ja, koji sam odgajan da budem "fino" dijete pokupio iz kuće da je SDA loša i radio šta sam radio, zamislite šta će iz kuće iznijeti dijete simpatizera SDA, HDZ-a, SDS-a? I onda na tribinama gledaš "ljiljane", "šahare", "orlove" i kontaš da je to sve jedno veliko, besciljno mahanje kitama, bez pičke na vidiku. 

 

Uz nacionaliste, kao žvaka u kosi, zalijepljena je mitomanija. SVI jebeni narodi u BiH su zadojeni pričama o velikim kraljevstvima, nebeskim narodima, istorijskim bitkama... mislim, budimo realni, sve je to kurac. Bosansko kraljevstvo je na globalnom nivou bitno ko ova prazna šoljica kafe za vas što ovo čitate. Srpsko kraljevstvo je i imalo neku ulogu u Evropi za vrijeme cara Dušana, dok nisu došli Turci i jebali mamu i Bosni i Srbiji. Katarina Kosača - nemojte me nasmijavati, kralj Zvonimir - hu iz ju?, car Lazar - car čega, zemlje od Valjeva do Leskovca? Ono što je zajedničko većini zajebanijih kraljeva zapadnog Balkana jeste da su živjeli u 14. stoljeću. Vidite sad, pojam nacije je nastao tek u 18. stoljeću poslije Francuske revolucije i nastanka republike, kad se nacionalna pripadnost zasniva se na slobodnom izboru, a stanovništvo identificira sa teritorijem na kojem živi. Pa Tvrtko, za čije vrijeme Bosna jeste bila najjača država na Balkanu (neko s kim se Bošnjaci diče, iako se po tradiciji SRPSKIH vladara nazvao Stefanom), imao je pravo na srpsku zemlju, hrvatski vladari Šubići su vladali Bosnom, Stjepan Dabiša Kotromanić je imenovao ugarskog kralja za svog nasljednika... mislite da se narod tu išta pitao, ili se mogao identificirati s nečim? Znao je samo da mora preživljavati i plaćati feudalcima, zato nemojmo se zavaravati periodima kada veze nismo imali ni ko vlada s nama, ni kome plaćamo porez. Znam da se malim narodima poput Bošnjaka, Srba i Hrvata teško pomiriti s tim da su karina, i da su velikim dijelom istorije bili karina, ali guess what, što se prije pomirite s tim - za vas bolje! Bar ćete se spustiti na zemlju, prestati razmišljati o "velikoj albaniji" i početi razmišljati o velikoj plati i velikoj porodici. Pa bog te šta bi Italija trebala, sad da govori o "velikom Rimskom carstvu", Grci o "velikoj Grčkoj", a Turke ne smijem ni spomenuti. 
 

Vidite, da bi ostvarili želju za velikim kraljevstvom vašeg karinaškog naroda, nečiju teritoriju morate uzeti. To znači da neko mora poginuti, neko mora biti protjeran, a neko pokršten (ili pomuslimanjen, kako se već kaže). Tako sa velikim srbijama, nezavisnim državama hrvatskim i ostalima, neko mora najebati. Tako dolazimo do argumenta broj jedan u raspravama sa nacionalistima: istorijskim revanšizmom. 

Krenimo od kraja: I ptice na grani znaju šta je bilo u Srebrenici: 8.000 muškaraca dobi od 14 pa nadalje je sistematski ubijeno, sa full organizacijom i logistikom. Ono što će vam prosječni "srbenda" reći je "OK, ali šta je sa Kravicama?". Kao da zločin u Kravicama od strane Armije RBiH opravdava zločin u Srebrenici. Prosječni Bošnjo će za Skelane reći "Ok, ali šta je sa Markalama"... i tako ići u nedogled. Vidite, nacionalisti u svojim maloumnim, zakržljalim glavama nemaju switch koji uključuje "jesmo, krivi smo, stidimo se toga i učinit ćemo sve da se to ne ponovi" aplikaciju. Po njima sve je uzrok nečemu i svako drugi je kriv. Istu stvar gledamo danas kada je terorizam "first world problem number one". Tako se za napad u Briselu govori "jeste, ali šta je sa kolonijama prije više stotina godina" (mada belgijskih kolonija zglaave nije bilo ni blizu Sirije i Iraka). Tako da je fraza "a šta je sa..." postala neizostavan dio vokabulara svakog nacionaliste, od početnika do veterana.

A šta ide uz istorijski revanšizam ako nije religija. SVE religijske zajednice zapadnog Balkana su najveće zlo koje je zadesilo naše prostore. Jebem im boga kojem se mole, pod njihovim blagoslovom su činjeni neki od najvećih zločina koje ljudski rod pamti. Pazi sad, Srpska pravoslavna crkva je odbila svaki mirovni prijedlog tokom proteklog rata, uključujući Vensov plan, Vens-Ovenov plan, Plan Kontakt grupe i Dejtonski mirovni sporazum, a čak je i patrijarh Pavle blagosiljao Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana. Mustafa Cerić je 2009. godine nazvao vehabije čuvarima bošnjačke časti, a iste te vehabije danas kolju po Siriji. Pa jeruzalemski muftija Hadži al-Husseini je dao blagoslov za formiranje ozloglašene SS oružane brdske divizije "Handžar". Stvaranje NDH je blagosiljano od strane Katoličke crkve, a nadbiskup Alojzije Stepinac je otvoreno podržavao ustaški režim Ante Pavelića, a između ostalog je rekao "Dok Vas mi srdačno pozdravljamo kao glavu NDH, mi molimo Boga Zvijezda da da svoj nebeski blagoslov Vama, vođi našeg naroda“. Dok je narod nepismen i gladan - tu je religija da "uleti" kao spasitelj. Narodi u BiH, uvjereni od strane vjerskih poglavara da su pripadnici "one druge" vjere zreli za klanje, održavali su mržnju godinama, mada se o tome nije pričalo. 

Vidite Tito, koliko god bio hvaljen; prvenstveno od strane bosanskih muslimana, koji su, realno, bili najveći Jugosloveni od svih; kiksao je tamo gdje nije smio - nije pobijedio fašizam. Bila je zajebancija tokom snimanja filma "Bitka na Neretvi", kad su uletjeli u neko selo u Bosni da traže statiste za četnike, da su domoroci rekli "hoćete li nam vi dati uniforme, ili da mi vadimo svoje". E’ sad koliko je to tačno ne znam, ali je činjenica da je fazon morao proizaći iz nečega. Ne može me ni Allah, ni Isus ni Jehova ubijediti da je neko ko je bez razmišljanja zaklao komšiju u Vlasenici bio "dobar komunista" u doba Tita. Pa nije se džaba pjevala pjesma "Druže Tito, Srbi tebe lažu - oni vole đenerala Dražu". Isto vrijedi i za ove druge i treće, što su streljali ljude po Alipašinom polju i pod Bijelom Brijegom. Pa sjećam se kad sam, nekad u ratu, prvi put čuo termin "miješani brak". Ono koji kurac ba, do juče ste bili brak, a sada ste dodali prefiks "miješani". Ja znam, a znaju i svi da NIKAD u bivšoj Jugoslaviji nije zaživjelo istinsko "bratstvo i jedinstvo". Pa stari moj priča da prvi Slovenci u JNA nikad nisu htjeli pričati srpskohrvatski, a srpski lobi u armiji je bio i više nego ofiran.

Haj’mo malo biti realni. Srbi su imali Kraljevinu SHS gdje su bili glavni, Hrvati su imali NDH, Bošnjaci su imali karinu, zato im je Titova Jugoslavija i bila ko s neba poslata. I zaista, zašto bi jedan prosječni Srbin nacionalista, sa istorijom vodeće države zapadnog Balkana pristao da bude ravnopravan s jednim Slovencem ili Crnogorcem, čiji ukupan narod stane u jedan Novi Beograd. Zašto bi jedan Hrvat nacionalista htio biti u državi gdje bi Srbi imali glavnu riječ, a nekih 60 godina prije toga imao veliku Hrvatsku. U Bosni je situacija još ekstremnija. U zemlji gdje bi tri naroda trebala koegzistirati, jedni osluškuju šta se dešava preko Drine, drugi preko Save, a treći se nemaju kome okrenuti, te najebu u svakom scenariju.

Rat je završio prije 21. godinu. Jarane, djeca rođena poslije rata se danas uveliko karaju. Stanje u BiH je kao 1991. godine, samo je razlika u tome što su nacionalističke provokacije brutalnije zbog svjesnosti činjenice da je novi rat skoro pa nemoguć, pa „udri, bez posljedica“. Srbi po stadionima pružaju podršku ratnim zločincima, Hrvati crtaju šahovnice iznad gradova, radikalni muslimani veličaju Islamsku državu, a oni umjereniji proklinju Dejton... Namjerno pišem „Srbi, Hrvati, Bošnjaci“, jer je stav velike većine građanstva onakav kakvim ga opisujem. Nije Karadžić sam sebe doveo na vlast i sam pucao po Sarajevu, nije Alija sam sebe doveo na vlast i doveo mudžahedine, a nisu vala ni Tuđman ni Milošević. Za Bošnjake RS je bila i bit će genocidna tvorevina, a činjenica je da je RS nastala u Dejtonu. Ono o čemu Bošnjaci govore je „Srpska republika Bosna i Hercegovina“, koja pod tim imenom ne postoji. Za Srbe je BiH nametnuta država, iz koje su četiri godine pokušavali odvojiti dio i pripojiti matici Srbiji, dok Hrvati o Bosni nemaju nikakvo mišljenje, te full furaju da su građani Hrvatske.

Danas 90 posto Srba smatra Karadžića, 90 posto Bošnjaka Orića i 90 posto Hrvata Gotovinu herojima. Objasniti je lako – ljudi se ne mogu pomiriti s činjenicom da su džaba ratovali!

Nakon više od 100.000 mrtvih u Bosni najteže se pomiriti sa tim da se rat vodio skoro pa za ništa. Lisabonski sporazum koji je bio predložen 1992. godine, Vance-Owenov plan 1993. ili bilo koji jebeni mirovni prijedlog, mogao je biti potpisan čime bi se izbjeglo više od pola žrtava palih u BiH. Da, Srbi, Jovan i Milutin su poginuli da bi Meho studirao u Lukavici; da, Hrvati, Ante i Stipe su poginuli da bi Bojan guzio Ankicu; i da, Bošnjaci, Smajo i Hamo su poginuli da bi Aleksandar dolazio sa Pala u Sarajevo na posao. To je najveći problem – džaba su poginuli, a sve radi usijanih glava krezubog i nepismenog stanovništva BiH. Nele Karajlić, kakav god bio tenkre zbog svojih izjava tokom i poslije rata, u pravu je bio kada je za televiziju N1 prepričavao Facebook komentare na njegovu posjetu Sarajevu. Nele je od gomile bošnjačkog „hejta“ izdvojio jedan komentar, u kojem čovjek govori „ako ga pustimo da se vrati, za šta smo ratovali?“. To je to, za šta ste ratovali – ni za šta. 

Ponovit ću još jednom: 90 posto svih naroda u BiH smatra ratne zločince herojima! Od toga su Srbi najglasniji, jer je narod uvjeren da je granatiranje Sarajeva odgovarajuća odmazda za 500 godina pod Turcima, kakve god oni veze imali sa rajom iz grada pod Trebevićem. Pa jebem ti život, moja jedina veza s Turskom je moj fotoaparat, koji sam posudio jaranu kad je išao u Istanbul. Svemu tome je uveliko pridonio ratni propagandni aparat RTRS, na čelu sa Ristom Đogom, koji se dobro zajebavao praveći lutke i tako objašnjavao masakar na Markalama. S druge strane, dok se pjevalo „Mila sura i žestoka“, mjesta za Srbe i Hrvate u Armiji RBiH je bilo sve manje.

Pazi sad 'vako. Narodi na ovim prostorima se tuku već stotinama godina, s tim da svaki put najdeblji kraj izvuku muslimani. Od ratova Turske sa Austrougarskom, Badnjaka opisanog u Njegoševom Gorskom Vijencu, srpskih ustanaka, Berlinskog kongresa, masakra u Bijelom Polju, Drugog svjetskog rata... muslimani su, bez podrške Turske, mogli samo da najebu, najčešće od strane Srba. Srbi su s druge strane najviše stradavali u 20. vijeku, prije svega u Drugom svjetskom ratu od strane Nijemaca i NDH (u čiji je sastav ulazila i Bosna), gdje ih je pobijeno blizu pola miliona. 

Bez da ulazim u beskrajnu polemiku o tome ko je koga više zguzio na ovim prostorima, činjenica je da su narodi ovdje prilično fucked up. Tito je imao finu ideju o jedinstvu južnoslavenskih naroda, ali je previše krvi proliveno oko toga koliko ko ima kožice na ćuni da bi to nakon pedesetak godina zaživjelo kako treba. Gradovi u BiH kao što su Sarajevo, Mostar, Tuzla ili Banja Luka su velikim dijelom prihvatili ideju „jugoslavenstva“, o čemu NAJBOLJE svjedoči broj „miješanih“ brakova; dok se „zla krv“ zadržala po selima i manjim mjestima gdje se čuvao gene pool jednog naroda. Pošto seljaci i seljačine čine većinu stanovništva BiH, a uz to su najbrutalniji, najgrlatiji i najlakši za manipulisanje, moglo se pretpostaviti čija će se riječ na kraju pikati, jer je demokratija vid diktature napravljen da bi narod zajebao sam sebe. 

Navijači, o kojima sam pisao na početku teksta, su djeca tih istih seljaka i seljačina, koji su zakuhali ovo sve.

Naravno, danas će mnogi, najvećim dijelom iz RS, govoriti kako je rat u Jugoslaviji „maslo“ velikih sila. Okej, možda i jeste, možda jeste bio plan da se od prosperitetne Jugoslavije napravi više zemalja „trećeg svijeta“, iako bi Juga MORALA vremenom postati kapitalistička država - ali neću da ulazim u to. Ako Južne Slavene jesu zavadile strane sile – nije dugo trebalo da se pobiju. Kad su u relativno stabilnoj i naprednoj Jugoslaviji narodi jedva dočekali rješenje „vijekovnih pitanja“, kako je tek u kurčevoj Bosni, gdje, prema Agenciji za statistiku BiH, 15 posto stanovništva BiH živi ispod apsolutne linije siromaštva što znači da žive sa manje od 235 KM mjesečno, dok skoro 20 posto građana BiH sa manje od 416?! 

 

I treba ih razdvojiti, svako u svoje stado, jer očito NE MOGU jedni s drugima. Lako je meni srati o progresivnoj raji iz Banja Luke, Sarajeva i zapadnog Mostara, kad 90 posto ljudi u BiH tjera neki inat „onim drugima“ u obliku grafita, navijačkih parola i zastava, vjerskih simbola iznad gradova, imenovanja institucija po imenima ratnih zločinaca, do napada na povratnike i paljenja vjerskih objekata. Većina Srba iz Republike Srpske neće nikad prihvatiti da su dio BiH - jer za šta su ratovali, Bošnjaci nikad neće prihvatiti nešto što nije jedinstvena BiH - jer za šta su ratovali, a Hrvati će i dalje misliti da su u Hrvatskoj - jer za šta su ratovali.