Za ljepšu budućnost: 15 stvari kojih Bošnjaci moraju biti svjesni

Budućnost za BiH je crna. Nedavno su naučnici otkrili nijansu crne koja je crnja od svega te boje... eh BiH je za nijansu crnja. Elem, ako se misli ovdje neka budućnost krojiti, onda se mora biti svjestan nekih stvari. Znam, neki će mi jebat sve što samo derem po Bošnjacima; ja ipak mislim da svako treba počistiti ispred svojih vrata. Evo nekih stvari kojih Bošnjaci moraju biti svjesni, prije nego što se odluče ući u budućnost u svojoj lijepoj državi, a boga mi i u EU.

1) LJILJANI

Ovo više nije vaša zastava! Majku mu, i ja je imam kući, ali to što ima neku sentimentalnu vrijednost za mene, ne znači da je trebam trljati drugima u oči i govoriti "ovo je zastava BiH". Nije! Od 1992. do 1998. dvije trećine BiH vam je nije prihvatilo, iako je istina da je prva priznata od strane UN-a. Danas je možete razvijati po Banjoj Luci i Moskvi i srati kako je legitimna zastava BiH, nije! Visoki predstavnik je 1998.  zamijenio ovom trokutastom i pomirite se s njom ako želite imalo mira imati na ovih 50.000 km kvadratnih.

2) REPUBLIKA BiH

Ovo nije država koja je nastala otcjepljenjem od Jugoslavije! To što ste imali u ratu NIJE ovo što imate danas. BiH nije nasljednica RBiH, koliko god vi to htjeli. Koliko god bili u tripu da ste u istoj državi k'o prije 25 godina, umijte se hladnom vodom. Srbi nikad neće dijeliti vaše mišljenje, sve ostalo je tjeranje inata.

3) DAN NEZAVISNOSTI

Prvi mart se slavi kao Dan nezavisnosti BiH... ali u nešto više od trećine države (Hrvati su malo rezervisani po tom pitanju). Koliko god vi to htjeli, ovo nije Republika BiH iz 1992. godine već Bosna i Hercegovina, država dva entiteta. Koliko god se išćuđavali kako to da Srbi rade taj dan, stavite se u njihovu poziciju... ili se pomirite s tim da ćete zauvijek imati problem na taj dan. Bosna kakvu imamo je nastala u Daytonu, što prije to prihvatite, bit će vam lakše.

4) UKIDANJE RS

Neće se desiti... nikad! 99,9% Bošnjaka u srcu ima ideju o cjelovitoj BiH, pa i ja k'o nebošnjak među njima, ali to se neće desiti... bar ne mirnim putem. Koliko god srpske žrtve bile mizerne u odnosu na bošnjačke, opet ih je dovoljno palo da bi Srbi imali danas svoj entitet. Da li je u stvaranju RS bio planiran i genocid - ne znam, ali znam da je nastala na spaljenim selima i ubijenim civilima. To je danas nebitno. Bitno je da su bošnjački poglavari u Daytonu potpisali stvaranje entiteta Republika Srpska, za koji će se Srbi boriti kao Bošnjaci za neostajanje u Jugoslaviji. Stvaranje cjelovite BiH je teško koliko pripajanje RS Srbiji, što se prije svi pomire s tim, bit će svima lakše.

5) ŽELJKO KOMŠIĆ

Odmah da razjasnimo, BiH nije sekular-građanska već klero-nacionalna država, ko misli da je ovo prvo, očito je prespavao zadnjih 25 godina. Koliko god svi mogu birati člana Predsjedništva - toliko ne mogu. Isti taj Željko Komšić svojim tvrdnjama da su ga izabrali građani, jeste u pravu, ali u isto vrijeme i nije, jer things aren't like that around here. Svi nisu samo građani već građani Srbi, građani Hrvati i građani Bošnjaci. Jebi ga, ni Bošnjama ne bi bilo drago da im Hrvati izaberu predsjedavajućeg iz njihovog naroda, jer je ovdje bitnije biti pripadnik naroda nego građanin države... do kad će biti tako, nemam pojma, najvjerovatnije zauvijek.

6) OTCJEPLJENJE RS

Eh, dolazimo do aktuelnih problema naše unutrašnje politike. Otcjepljenje Republike Srpske je jedno veliko NE za sve Bošnjake, pogotovo one koji su izgubili nekoga u ratu. Za početak ovo nije BiH za koju su poginuli vaši muževi, očevi, braća... već malo bolji spoj Sjeverne i Južne Koreje, koji se morao napraviti da bi stao rat. Elem, da se vratimo na RS. RS jeste dio BiH i svaki pokušaj otcjepljenja je protivan Ustavu - ali šta ako zaista većina Srba ne želi živjeti s Bošnjacima, hoće li ih silom držati uza se? Pošto FBiH nije Španija da može uhapsiti odgovorne, a boga mi ni Ukrajina da može poslati trupe u fajt, veća je vjerovatnoća da će se napraviti jedna velika DMZ duž granice RS i FBiH sve sa ogromnim minskim poljima, gdje opet Srbi dobijaju svoju autonomiju, jer FBiH jednostavno nema resurse ni ljudstvo za blizkrieg koji bi pripojio RS. O reakciji NATO-a na agresiju od strane FBiH ne smijem ni pomisliti, jebali bi nam mamu i oni i Srbija. Bošnjaci moraju shvatiti da se Srbi mogu otcjepiti i da je jedino rješenje naći zajednički jezik sa njima i raditi na boljoj BiH.

7) BOSANSKI JEZIK    

Ja sam završio škole učeći bosanski jezik i sa našom verzijom južnoslavenskog-štokavskog jezika živim od rođenja. Elem, nekim ljudima je bitniji nacionalizam od gramatike, tako da je bitno naglasiti da je neki jezik "srpski" ili "hrvatski". Mislim, mom bratiću od šest godina je logično da bi sve trebao biti jedan jezik sa više načina kako nešto reći "pravilno", ali jok, mi smo narod i moramo govoriti "narodski". Ono što je realnost jeste da Srbi i Hrvati nikad neće prihvatiti "bosanski" jezik, jer bi to značilo da je tolika krv prolivena ni za šta. Insistirati na tome da svi moraju govoriti bosanskim jezikom i jezik koji koristi, ruku na srce, jedan konstitutivni narod nazivati imenom države je samo tjeranje inata.

8) GENOCID

Genocid je nešto što vam komšije sa zadnje Dobrinje nikad neće priznati! Kao što sam već pisao (http://re4litycheck.blogspot.rs/2016_08_17_archive.html), genocid niko u istoriji nije priznao ko nije morao... tako da će genocid u BiH doživjeti istu sudbinu kao genocidi nad Indijcima, Armenima, Indijancima, Kinezima... Priznati genocid nije lako, štaviše, to je veoma stresno i traumatično iskustvo, jer na taj način priznate da ste loš čovjek, sramota će vas biti dio određenog kolektiva, oslobodit ćete oštećenu stranu krivice i na kraju pasti u depresiju... a to ne želi niko. Tako da, Bošnjaci trebaju biti svjesni da će do daljnjeg živjeti s ljudima koji nikad neće priznati njihovo stradanje, govoreći da su "svi ubijali". Rješenja nema

9) SDA

Ova stranka NE štiti bošnjačke interese već interese svog glasačkog tijela, ako ja to moram objašnjavati, onda se ubijte. SDA radi istom principu kao i sve stranke u BiH, ali pošto je ona najveća u Bošnjaka, najviše ću po njoj "oplesti". Elem, SDA drži u šaci prevelik broj ljudi u BiH da bi njihov broj zanemarili, a drži tako što ih zaposli u državnim institucijama uz ucjenu da njihove porodice moraju glasati za njih. Problem nastaje u tome što su ti ljudi obično nekompetentni za posao na koji su primljeni, a oni stručni dobijaju "nogu" zbog toga što nisu "njihovi", jer je SDA stalo samo da imaju svoje ljude, pa kakvi god oni bili. Cijela država je u kurcu zbog ovakvog sistema, jer ako niste u SDA, bolje da niste Bošnjak.

10) TURSKA

Pisao sam o tome već (http://re4litycheck.blogspot.rs/2016/05/sta-su-nama-rusija-turska-i-amerika.html) Turska nije vaš najbolji prijatelj, isto k'o što Srbima nije Rusija! Turci nisu vojno intervenisali 1992, njihova uloga u bombardovanju srpskih položaja 1995. je bila mizerna, a daleko od toga da su danas najveći investitori u BiH. 

11) REPREZENTACIJA BiH

Uvijek je ista tema u bošnjačkom dijelu Federacije: Kako to da Hrvati i Srbi ignorišu reprezentacije BiH. Ono, seriously? Zar vam treba crtati? Naravno da će ignorisati kad su tribine Zenice i Sarajeva natrpane zastavama s ljiljanima. Da li bi vi navijali da su u pitanju zastave Republike Srpske? Kako da navijaju za repku čiji su se navijači zvali "Gazije"? Haalo ba, Nurkić na tenama nosi ime heroja Armije RBiH!!! I rest my case.

12) RADNI STAŽ

Poslije rata se desio jedan čudan ekonomski fenomen: Firmama je dozvoljeno da nastave s poslovanjem, iako nisu marke (one njemačke, naravno) doprinosa uplaćivale državi. Problem je u tome što je sve to ostavljeno "on hold", jer su se čekali "bolji dani". Jebi ga, ne krivim ljude, rat je tek završio i ljudi su bili željni para... ali da su bili svjesni da se ne uplaćuje - hell yeah. Dvadesetak godina kasnije... "staž nam nije uvezan!" Je l' me zajebavate da 20(!!!) jebenih godina nemate pojma da vam se ne uplaćuju doprinosi? Da se nikad niste razboljeli i morali ovjeriti knjižicu?

13) ZAHTJEVI BORACA

Ovo je trenutno "najškakljivije" pitanje koje možete postaviti bh. političaru: šta uraditi sa ogromnim brojem demobilisanih boraca koji traže svoja prava - paa, ne baš mnogo toga. Borci moraju biti svjesni da u vladajućoj garnituri više nema ni Alije, ni Harisa, ni Edhema, ni bilo koga ko je donosio odluke dok su oni ginuli; tako da su trenutni vlastodršci naslijedili problem koji državu svake godine košta oko 550 miliona KM. Mislim, razumijem ja borce, ali i oni trebaju razumiti da para nema! Jebi ga, rat se završio, treba se vratiti normalnom životu. Da li država treba više pažnje posvetiti borcima - da, definitivno... ali je realnost i da je danas reći da si ratovao tabu(t) tema, tako da se gleda da se priča o tome sakrije pod tepih. Da će biti bolje - neće!

14) ŠEHIDI

Vidite, po definiciji pravi i istinski šehid je onaj koji pogine boreći se na Allahovom putu, aktivno se suprostaviti sijačima zla i nasilja i pri tome založiti svoj život u odbrani tih najčasnijih vrijednosti. Eh sve to zvuči divno i krasno, ali u ratu u BiH rijeetko ko je išao u borbu za islam ili nekih etičkih vrijednosti. Štaviše, boljela je nekoga kita i za jedno i za drugo, kada si na liniji da ti neki bradonja s nožem ne uleti u avliju. Budimo realni, rijeetko ko je u BiH pao kao šehid, osim šake budala što su došli s Bliskog istoka da šire islam. Cijeli taj koncept šehidluka je uveden da se dobiju neke pare od islamskih zemalja, za kupovinu oružja. Znam, sad mnogi misle kako je šehid i onaj ko padne u borbi protiv zla i nepravde... pa djetetu od pet godina je jasno da univerzalno zlo ne postoji. Šta je s muslimanima koji su bili u VRS i branili neko srpsko selo od paljenja? Jesu li i oni šehidi?

15) BIJELI BRIJEG

Koliko ja god bio simpatizer Veleža, volio Mostar kao grad i imao bruku raje dole... realnost je da je to vjerovatno most fucked up mjesto poslije Jeruzalema. Elem, ko god živi u BiH, zna da je Mostar podijeljen i da je Veležov stadion ostao na hrvatskoj strani i da sad na njemu igra Zrinjski (koji jebe Želju za prvo mjesto već godinama). Zrinjski je dobio stadion na korištenje 100 godina tako da je Veležov povratak sve osim moguć. Sve i da se Crvenima i omogući odigravanje utakmica, organizacija dolaska Red Army-ja bila bi noćna mora, jer, je l', u pitanju je mnogo više od fudbalskog rivaliteta. 

Eto, vidjeli ste, naučite se. Iz ovog svega se da zaključiti sljedeće: pravi kočničari progresa u BiH su Bošnjaci... koliko god to bilo teško sažvakati i progutati... ili brate da se ponovo porokamo, pa opet svako svoje.