Međureligijski dijalog? Nemojte me nasmijavati

Sjećam se, prošle godine, ne mogu se sjetiti na kojem tv kanalu, Vladika Grigorije je pričao o međureligijskom dijalogu i kako sve tri vodeće konfesije moraju naći zajednički jezik (sataniste i nas pastafarijance ko jebe, ali nema veze). Kontam, haveru, 2016. je godina i ti govoriš da morate naći zajednički jezik, da nije malo kasno, jedno 600 godina kasno!

Vidite, BiH je kroz istoriju imala religija k'o Željo trenera: Crkva bosanska, katolička, pravoslavna, islam, judaizam... you name it. Sad da me konstitutivni retardi ne napadaju kako nemam pojma o istoriji njihove religije (samo da se zna, postoje istorija, povijest i historija) neću se toliko baviti vremepolovom opijuma za narod.

Pošto smo utvrdili da su sve tri konstitutivne religije kod nas već pun kurac godina, što znači da su mogle naći “zajednički jezik” (bez da se ljube u usta) jedno sto puta do sad, haj'mo se malo zaroviti u temeljne razlike među njima i zašto se to nikad nije desilo.

Vrijeme je da se nađe zajednički jezik

Raskol između pravoslavlja i katoličanstva je 100 posto full političke prirode; bez šuplje o upotrebi beskvasnog hljeba, dogmatskih učenja je l' Marija plod grijeha ili nije, je l' Sveti duh ishodi i iz Oca i iz Sina ili samo iz Oca... Kršćani su zakuhali iz istog razlog k'o i šiiti i suniti kod muslimana – zbog razlike u civilizacijama među kojima se religija prostirala, a u ovom slučaju to je ona između Grčke i Rima. Čim je centar izmješten u Konstantinopolj; papa se sjaranio sa Normanima, koji su se marisali s Bizantom; istočnjaci pozatvarali latinske hramove... nastao je belaj, koji traje do dan danas i teško da će se ikad smiriti.

Danas da pitate jednog Srbina i jednog Hrvata, pljunite me u gornju nepcu ako će vam znati reći u čemu im se dogme razlikuju. Jebi ga, garant jedni misle da je Isus bio super Srbin, koji je krstom zatukao rimske vojnike, a zatim stukao flašu šljivovice; dok drugi da je bio profinjeni intelektualac, koji je nadmudrio Rimljane tako što izlobirao oslobađanje kod Amerikanaca i Švaba, a zatim otišao na jednu kavu na Bana Jelačića.

Iz perspektive Pravoslavne crkve katoličanstvo i pravoslavlje imaju deset temeljnih razlika... od kojih je samo tri vezano za dogmatsko učenje, dok je ostalih sedam ljudskog karaktera (mada treba dodati i jedan'estu, a to je da pravoslavci slave praavo, dok katolici dosta umjerenije). U te tri razlike spada da pravoslavci ne vjeruju da Duh Sveti izlazi i od Oca i od Sina (ovo baš i ne kontam, ali hajd' jebo mene); da je “čistilište” samo u katolika; te da pravoslavci uče da je Djevica Marija “griješno” začeta, a ne plod molitve, kako uče latini. Kada sve razlike stavite na papir dobijete karinu, niđe veze, manja razlika nego između In Flamesa i Soilworka: Je l' papa glavni ili nije, mogu li se grijesi otplatiti ili ne, da li se pričešćuje beskvasnim hljebom ili ne, da li ima molitva za Duha Svetog ili ne... sve u svemu glupost, presitno da bi se oko toga ljudi mrzili stotinama godina.

Nope, ne kontam i bog

Ono čemu želim najviše pažnje posvetiti je razlika između kršćana (oba kluba) i muslimana. Eh, sad stvari postaju zanimljive. Islam je na ove prostore nesumnjivo došao sa Turcima. Ko kaže da se nije širio mačem i ognjem nek' mi se napase trave ispred haustora... i tako su nam kralju Stjepanu odrezali glavu, a narod je izašao na ulice da dočeka islam k'o humanitarnu pomoć '93-će. SDA istoričari s početka rata su raji punili glavu glupostima da su na islam prelazili pripadnici Crkve bosanske, jer su ko već imali nekih sličnosti... jest' ali u kurcu, prelazilo se jer je islam značio povlastice, nešto k'o članstvo u Partiji 1940-1990.

Elem, kršćani ne priznaju Muhameda! Jebi ga, muslimani, tako vaše komšije misle o vječitom šefu vaše raje. Kršćani ga ne priznaju iz više razloga, među kojima su ti da je prorok poslije Isusa suvišan, jer je sve prije njega bilo pripremanje terena da bog dođe među ljude; da Muhamed nije dokazao što bi baš on bio poslanik; i da, po kršćanskom nauku, nije izvodio čuda (muslimani kažu da je raspolovio Mjesec, ja znam samo da je to pošlo za rukom jedino nacistima u “Iron Sky”). Muhamed se u kršćanskim spisima ne spominje nigdje, tako da je logično zaključiti da im ne pada na pamet prilagođavati “veru pradedovsku” nekim novim prorocima.

Hajm'o dalje: Muslimani ne priznaju Isusa za boga, nit vjeruju u njegovo uskrsnuće; iako vjeruju da je bezgrješno začet, ili k'o što bi u našem narodu rekli “jeb'o mu Bog mater”; kršćani, s druge strane, tvrde kako muslimani zbog toga ne mogu biti spašeni. Muslimani ne vjeruju u Sveto trojstvo... to vam je ono “ja sam sam sebi otac, a Duh sveti je tu iz zajebancije”; jer može biti samo Allah, a ne Trallah; ne mogu biti tri boga, samo jedan!

Bogova može biti koliko hoćeš, ali samo je jug jedan!

Dalje, u Kur'anu piše da kršćani nisu dobro skontali Stari zavjet, slično kako danas umjereni muslimani radikalnima govore da nisu dobro skontali Kur'an; kao i bruka kritika na račun kršćana i jevreja, npr “O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike židove i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj koji ih za zaštitnike prihvati; Allah zaista neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“

Po islamu su svi svi po rođenju muslimani, što, naravno, ne odgovara kršćanima; pa zamislite da neko navijaču Sarajeva kaže da se rodio k'o željovac, ali je sam izabrao život pun grijeha.

Da sumiramo: Svi su u pravu; svima je samo njihova vjera ispravna; vjere se ne trebaju miješati (osim ako oženite pripadnicu druge vjere, a onda je ona dužna preći na vašu); ostali su ili pogrešno shvatili božiju objavu, ili je nisu ni dobili; kompromis je moguć... nikad!

Gdje su tu ateisti?

Malo nas je ali smo govna

Religijski poglavari mogu naći zajednički jezik samo ako ne pričaju o religiji uopšte, jer im se vjere u tom slučaju množe s minus jedan; ili ako se udruže protiv nevjernika. Eh, vidite, JEDINI način za ujediniti tri konfesionalna opijuma za narod je uperiti bijes na četvrtu frakciju: ateiste. Za ateiste sve to njihovo: uskrsnuća, letovi na drugi svijet, prepolovljavanje nebeskih tijela, brodovi veličine zgrade popunjeni s milijardama životinja, razmicanje vode i ostale gluposti su... well... ostale gluposti. Ateisti možda jesu gomila kompleksaša, koja je sticajem okolnosti razvila odbojnost prema religiji, a pošto je bila “misfit” većinu života, nije imala drugog izbora do educiranja; ali složni su u jednom: vjera nikad ispred nauke!

Prema ekstremnim muslimanima, ateisti su dno dna, onaj kupus sa dna kace što nije ni za graha. Ateisti su “kjafiri” i prema islamu imaju prava koliko peder u Saudijskoj Arabiji. Najviše “vole” one što su izašli iz islama, za njih je kazna smrt (rekao Muhamed, Allaha mi “Ko promjeni svoju vjeru ubijte ga”, Buharija); samo je sreća u tome što su u BiH muslimani koliko im to odgovara, pa je biti kjafir koliko-toliko normalna pojava.

U emisiju “Zabranjeni form” srbijanske Pink televizije, emitovane sedmog januara prošle godine, voditelj Aleksandar Hršum je ugostio sarajevskog paroha Vanju Jovanovića, Edina efendiju Jašarevića, fra Josipa Jukića i beogradskog ateistu Bojana Dragičevića; pogađajte jednom kako je debata završila... spoiler alert... sva trojica su “udarila” na ateistu, jer su razlike u dogmi ipak manje od one da li bog postoji ili ne.

Pomoć ateistima u vidu donacije građevinskog materijala

Zato je, kao i u svakoj drugoj situaciji sa različitim frakcijama, jedino rješenje naći zajedničkog neprijatelja, a to smo u ovom slučaju mi ateisti. Zato su nevjernici svih vrsta danas najbolji prijatelj religijama, jer smo im samo mi veći neprijatelj od njih međusobno (iako nas je jedno 20 puta manje od njih, ali šta'š kad smo zajebani).

Zato ne slušajte vjerske poglavare kad vam govore o suživotu, oni da su mogli/htjeli našli bi zajednički jezik prije 500 godin, njihove religije negiraju jedna drugu i jedini način za vjersku toleranciju je ne spominjati ih.