Sjećam se dolazi mi nedavno jedan penzioner i sere kakva smo mi generacija, kako ne znamo razliku između fangle i mistrije, kako ne znamo slićure napraviti, da nas neko ostavi u šumu umrli bi za dva dana... a najgore od svega je priča kako su oni digli zemlju iz pepela i u našim godinama imali već po desetak godina staža.
Vidite, lik je kao većina njegove generacije retard. Da, dobro ste pročitali, većina današnjih penzionera su totalni idioti, a evo i zašto.
Nakon kraja oslobodilačkog rata, u kojem su učestvovali njihovi očevi a ne oni (samo da se zna), generaciji malih idiota koji su do juče znali koje je selo sprsko, a koje muslimansko i s kim se treba ili ne treba družiti, nametnuta je ideja “bratstva i jedinstva”. Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv bratstva, to je prekul koncept; ali havere, da nije malo ofirno “preko noći” promijeniti priču o Turcima i hajducima i praviti se kako smo svi Jugosloveni. Isti ti “svi smo mi Jugosloveni” su jedva čekali da krepa Tito, da mogu glasati za “svoje”, a svi znamo da u južnih Slavena biti “svoj” znači mrziti onog drugog.
Vidite, lik je kao većina njegove generacije retard. Da, dobro ste pročitali, većina današnjih penzionera su totalni idioti, a evo i zašto.
Nakon kraja oslobodilačkog rata, u kojem su učestvovali njihovi očevi a ne oni (samo da se zna), generaciji malih idiota koji su do juče znali koje je selo sprsko, a koje muslimansko i s kim se treba ili ne treba družiti, nametnuta je ideja “bratstva i jedinstva”. Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv bratstva, to je prekul koncept; ali havere, da nije malo ofirno “preko noći” promijeniti priču o Turcima i hajducima i praviti se kako smo svi Jugosloveni. Isti ti “svi smo mi Jugosloveni” su jedva čekali da krepa Tito, da mogu glasati za “svoje”, a svi znamo da u južnih Slavena biti “svoj” znači mrziti onog drugog.
 |
| "Joj Meho, što ne mogu više ovog bratstva i jedinstva, tačno me srklet fata" - "U pravu si Jovane, hajde da se pobijemo kako samo mi znamo" |
Kako sam već pisao Jugoslavija je bila velika Srbija, i ko misli da nije bilo tako je ili jebena budala koja svake godine ide diktatoru na grob ili 19-godišnji student naslušan priča o medu i mlijeku bivše države. Tako da nije slučajno da su se Muslimani prije odlučivali za Ustaše i “Handžar diviziju” nego za Partizane, Srbi za Kraljevu vojsku, a Hrvati za Ustaše... da bi se na kraju se ogroman broj njih hladno priključio “crvenima” i dobijao penziju. I šta očekivati drugačije od nekoga ko bi ratovao do kraja (k'o na primjer pripadnih SS divizije) da je Njemačka dobijala rat, od toga da će svoju djecu učiti ko je Hrvat, ko Srbin, a ko Musliman.
Da ne duljim. Ista ta generacija rođena 1940-ih je naprosto uživala u ljetovanjima u kamp prikolicama, u odlasku u Trst po odjeću, kupovini tehnike njemačkim markama (jer je jugo dinar bio praavo cijenjen... noot!) i paljenju novina ispod domaćih automobila, jer motor nije htio upaliti dok se ne osuše kablovi. Zašto? Jer su svi bili kokuzi i niko nije previše odskakao!
Da ne duljim. Ista ta generacija rođena 1940-ih je naprosto uživala u ljetovanjima u kamp prikolicama, u odlasku u Trst po odjeću, kupovini tehnike njemačkim markama (jer je jugo dinar bio praavo cijenjen... noot!) i paljenju novina ispod domaćih automobila, jer motor nije htio upaliti dok se ne osuše kablovi. Zašto? Jer su svi bili kokuzi i niko nije previše odskakao!
Majmun je zadovoljan dok oba dobijaju isti obrok, čim jedan dobije bolji dolazi do nezadovoljstva
Poslije ekonomskih reformi Ante Markovića 1990-te, kada je industrijska proizvodnja pala za skoro 20 posto, a devalvacija došla do 100, ista ta generacija odjednom shvata da je KPJ kurac, budi sav nacionalizam koji je skrivala u sebi godinama i bira nacionaliste. Odoše Sutjeska, Kozara, Neretva, ZAVNOBIH, AVNOJ... u pizdu materinu, odjednom se iskopavaju kur'ani i biblije, a KPJ postaje “banda crvena”.
I tako poče rat, isti ti bogalji 1940+ su uveliko bili prestari za nosanje puškomitraljeza, a generacija mog buraza 1970+ osta bez života, udova i mladosti. Jebem vam mlijeko koje vas je zadojilo!
I onda vam jedan takav metuzalem sa četiri razreda osnovne i poslom koji mu je dao Tito jer je dobar komunista (kojeg btw. ni blizu nije zaslužio) krene srati o životu.
Vidite, komunistima je intelektualac bio potencijalna prijetnja, dok je nepismeni seljačina bio pravi Jugoslaven, jer ovca i da hoće ne zna kako bi kritikovala vlast. Tako su metuzalemi decenijama protivnici svega “mladalačkog”, jer je to sve proizvod “dekadentnog zapada”. Budimo realni, prosječna poluretardirana seljačina kojem je Šaban pojam kulture je neuporedivo manji problem od nekog kratkovidog, dugokosog ljubitelja “Idola”; toga je partija bila i više nego svjesna, tako da se trudila othraniti što više debila koji slušaju “Južni vetar”, a progresivnu manjinu proglasiti narkomanima (EKV). Eh, ako ste se do sad čudili zašto je vašim starcima recimo Punk “drekavci”, “hašišari”, “drogeraši”... dobili ste objašnjenje.
 |
| Sve go narkoman, delikvent, zapadni špijun, to treba hapsit! |
Takvi, navikli da im je cijeli život dosta četiri razreda osnovne, ili ne daj bože zanat, odbacuju sve vezano za tehnologiju riječima kako njima to ne treba i kako je prije sve bilo bolje. Pa ja znam ljudi kojima je godinu dana trebalo da počnu koristiti teletekst, a za računar tvrde da "ništa pametno ne možeš naći tamo".
Eh, da se vratimo na njihove radne staževe. Meni moj rođeni otac govori kako je njega poslije zanata čekao posao. Ja njemu ne mogu objasniti kako sam ja morao završiti fakultet, kurs stranog jezika, informatike i još sijaset različitih obuka za djelatnosti kojima sam se bavio da bi danas bio koliko-toliko konkurentan na tržištu rada... i kako se ne žalim zbog toga. Ma ja im ne bi' dao drva da mi iscjepaju sa svojih četiri razreda osnovne škole, a ne da im dajem poslove. I onda ti isti, koji nisu dogurali dalje od mašine za kojom su robovali 20 i kusur godina, svoju djecu uče da im država treba dati posao... i onda štrajkuju sa Titovim slikama, istog onog bravara kojem su zabili nož u leđa desetak godina nakon njegove smrti.
U zlatno doba Jugoslavije si mogao spavati na klupi, da se probudiš a da ti ništa ne fali... ali i da radiš cijeli život ko portir, jer ti, kao dobrom komunisti, to mjesto niko nije mogao oduzeti... i onda odeš u penziju i trošiš 15-ak posto plate ostalih dobrih komunista čiji je proizvodni učinak jednak učinku Željine navale u Ligi prvaka... i onda se, naravno, uzme kredit od MMF-a da bi se isplatili silni referenti za osvježavajuća pića, portiri, čistačice, sekretarice, kao i varioci i metalstrugari koji su dolazili na posao da se prijave, koji nisu smjeli dobiti “nogu” jer su im očevi nosioci Titovih priznanja. S obzirom na to da su danas na vlasti ljudi otprilike tih godina, ne može se ni očekivati da znaju išta drugo do uzeti kredit.
Danas je ta ista generacija u depresiji jer očekuje od ove smijurije od države isti socijalni program. Ti ljudi znaju ništa drugo do provoditi sate ispred tv-a i kukati kako ništa ne valja, dok svake četiri godine zavale ostatak države svojim glasanjem za SDA, SNSD i HDZ, jer kako bi neko koga su komunisti (za koje je nepismenost bila poželjna) decenijama učili da ne talasa znao za bolje?
Eh, da se vratimo na njihove radne staževe. Meni moj rođeni otac govori kako je njega poslije zanata čekao posao. Ja njemu ne mogu objasniti kako sam ja morao završiti fakultet, kurs stranog jezika, informatike i još sijaset različitih obuka za djelatnosti kojima sam se bavio da bi danas bio koliko-toliko konkurentan na tržištu rada... i kako se ne žalim zbog toga. Ma ja im ne bi' dao drva da mi iscjepaju sa svojih četiri razreda osnovne škole, a ne da im dajem poslove. I onda ti isti, koji nisu dogurali dalje od mašine za kojom su robovali 20 i kusur godina, svoju djecu uče da im država treba dati posao... i onda štrajkuju sa Titovim slikama, istog onog bravara kojem su zabili nož u leđa desetak godina nakon njegove smrti.
U zlatno doba Jugoslavije si mogao spavati na klupi, da se probudiš a da ti ništa ne fali... ali i da radiš cijeli život ko portir, jer ti, kao dobrom komunisti, to mjesto niko nije mogao oduzeti... i onda odeš u penziju i trošiš 15-ak posto plate ostalih dobrih komunista čiji je proizvodni učinak jednak učinku Željine navale u Ligi prvaka... i onda se, naravno, uzme kredit od MMF-a da bi se isplatili silni referenti za osvježavajuća pića, portiri, čistačice, sekretarice, kao i varioci i metalstrugari koji su dolazili na posao da se prijave, koji nisu smjeli dobiti “nogu” jer su im očevi nosioci Titovih priznanja. S obzirom na to da su danas na vlasti ljudi otprilike tih godina, ne može se ni očekivati da znaju išta drugo do uzeti kredit.
Danas je ta ista generacija u depresiji jer očekuje od ove smijurije od države isti socijalni program. Ti ljudi znaju ništa drugo do provoditi sate ispred tv-a i kukati kako ništa ne valja, dok svake četiri godine zavale ostatak države svojim glasanjem za SDA, SNSD i HDZ, jer kako bi neko koga su komunisti (za koje je nepismenost bila poželjna) decenijama učili da ne talasa znao za bolje?
 |
| Što meza nije odrezana pod uglom od 45 stepeni!? Jesam fino rekao da se koristi uglomjer!? Sad ćeš pola sata gurati kuću! |
Još jedna stvar kojom bi' se želio nasrati na njihovu generaciju je ta vječita priča o “mene bi moj babo udario sjekirom ako bi' se približio stolu” odgoju. Sociološki fenomen, ne samo ograničen na naše prostore, je priča kako su prije nastajali “bolji ljudi” jer su ih roditelji po današnjim standardima zlostavljali. “Ja sam svom starom morao govoriti 'gospodine'”, priča mi jedan haver kojem je stari, inače bivši oficir JNA, usvojio odgojne mjere svog oca. Znači ne da su vaši očevi napravili gomilu poslušnih debila, nego su ti isti debili krenuli svojom “otac je uvijek u pravu” retorikom zasrati i moju generaciju.
Danas gomila 30-godišnjaka živi sa nakupljenim frustracijama zbog podređene uloge koju su imali tokom većine života, koji su služili kao vreća za istresanje negativnog naboja njihovih roditelja. Isti ti 30-godišnjaci nisu imali pravo glasa dok nisu odselili, kojima je mišljenje sabijano sa “ma šta ti znaš”, koji svojim starcima nisu smjeli reći ako su doživjeli sranje jer bi to značilo dodatne sankcije... i na kraju, koji nisu svojima mogli reći ni šta im se dešava u životu, jer ni njihovi starci nisu imali drugačiji tretman kod svojih roditelja. Tako da danas mala armija penzionera nema pojma da su im djeca doživljavala probleme, traume, krize, maltretiranja raznih vrsta, jer je komunikacija između njih i djece svedena na moto “dok si pod mojim krovom bit će kako ja kažem”. Danas ti ljudi u najboljim godinama žive nesigurni u sebe, sa bijesom nakupljanim godinama, jer su najmanje dvije dekade života proveli trpeći frustracije svojih roditelja... zatim to isto rade svojoj djeci, njihova djeca će svojoj i lanac se nastavlja.
Zato kad vam sljedeći put neki metuzalem kaže "kakva ste vi to generacija, mi smo u vašim godinama..." pošaljite ga u tri pizde materine i pogodite šahovskom figurom.
Danas gomila 30-godišnjaka živi sa nakupljenim frustracijama zbog podređene uloge koju su imali tokom većine života, koji su služili kao vreća za istresanje negativnog naboja njihovih roditelja. Isti ti 30-godišnjaci nisu imali pravo glasa dok nisu odselili, kojima je mišljenje sabijano sa “ma šta ti znaš”, koji svojim starcima nisu smjeli reći ako su doživjeli sranje jer bi to značilo dodatne sankcije... i na kraju, koji nisu svojima mogli reći ni šta im se dešava u životu, jer ni njihovi starci nisu imali drugačiji tretman kod svojih roditelja. Tako da danas mala armija penzionera nema pojma da su im djeca doživljavala probleme, traume, krize, maltretiranja raznih vrsta, jer je komunikacija između njih i djece svedena na moto “dok si pod mojim krovom bit će kako ja kažem”. Danas ti ljudi u najboljim godinama žive nesigurni u sebe, sa bijesom nakupljanim godinama, jer su najmanje dvije dekade života proveli trpeći frustracije svojih roditelja... zatim to isto rade svojoj djeci, njihova djeca će svojoj i lanac se nastavlja.
Zato kad vam sljedeći put neki metuzalem kaže "kakva ste vi to generacija, mi smo u vašim godinama..." pošaljite ga u tri pizde materine i pogodite šahovskom figurom.
Ostavljam vas uz stihove Neletovog Zabranjenog pušenja iz pjesme "Od istorijskog AVNOJ-a"
Četr'espete njega je primila partija a s' vojskom je uš'o u Trst
Sada ulazi na vrata komesarijata a prima ga Crveni Krst
Njegov sin više nema svoga osmjeha po kom su ga znale cure s' Koševa
Kaze, "stari, tvoja Juga je veliki zajeb tebe i tvojih komunjara"
A stara sjedi i plače kaze, "Dragane, pusti vijesti malo jače"
Od istorijskog AVNOJ-a do izbjegličkog konvoja preko Sremske Rače
U njemu teče krv radnih akcija kad se diglo i selo i grad
Bio je on bez igdje ičega ali nikad prazan k'o sad
"Stari, sad se vidi, sad se vraća s' kim ste htjeli da budete braća..."
Zajeb'o vas Tito i partija cijela, sloboda očigledno nije umjela da pjeva
Ponekad sanja smrt kako se šunja i odvodi najbolje drugove
A ponekad usni nerođenog unuka što zbori Majakovskog stihove
Sa barikada se čuje "No pasaran", o, kako je čudan bio taj san
Tu je četa proletera, zastava crvena, tu je slika Ive Lole Ribara
A stara veli "dosta svađe" kaže, "Dragane, pusti vijesti malo jače"
Od istorijskog AVNOJ-a do izbjegličkog konvoja preko Sremske Rače
