Sjećam se, išlo se u srednju školu, pila se piva u staroj Slogi, šutalo se po prvim svirkama... a stvar koja je bila možda i najzanimljivija bila je kontakt nas divljaka iz tehničkih škola sa finom djecom sarajevskih gimnazija.
Ispočetka je bilo čudno, oni bi da se raspravljaju s nama satima, a mi navikli da se odma' "poštocamo". Lagano smo poprimali karakteristike jedni od drugih, pa ste na kraju imali odlikaša gizmanijalca (mi smo tad gimnaziju zvali "gizmanija") koji se tukao s murijom na tekmama Želje i nas tehničare koji smo upisivali kafultete (kafultet: mjesto gdje se popije više kafe nego znanja).
 |
| Ako se sjećaš ovog loga... mrš spremati dijete za školu! |
Super je bilo to naše šarenilo. Odeš pred Rock Teatar, dočekaš šanere sa Soukbunara, jebeš im mater, šaneri odu zbunjeni, kontajući "otkud otpor, bog te?". Jebi ga, koliko god da su oni bili klošari mi smo bili gori - raja u kojoj je najnovije čizme imao onaj čiji je stari zadnji demobilisan.
Dok jednom u tadašnji Kroki (današnje neko nargila govno, ne znam ni kako se zove) ne dođoše raja iz Bošnjačke. Hajd prezimena političara nam nisu smetala, ali na prvu smo bili u fazonu "šta glumite ba, kakvi Bošnjaci, kakve pizde materine?".
Ono po čemu su se oni razlikovali od nas jeste da su bili luuudi! Hajd što smo mi bili blentavi: voljeli popiti, razvalit' nešto, pomarisat' se; ovi su bili baš ćaknuti. Pošto smo se tad svi kretali u istim punk/rock/metal (i oni Linkin Park pederi) krugovima, svi smo bili malo uvrnuti na svoj način, ali "Bošnjaci" su bili najluđi. Satanizam, pentagrami, piercevi, izrezane ruke i noge... bili su malo too much za nas.
A polako su počeli dolaziti i "Katolici".
Učenici KŠC-a su bili mirniji od bošnjačkih kolega. Od ove ekipe što sam ja upoznao iz generacija 1983 i 1984 manje-više su svi bili fina gradska raja.
Sjećam se dolazi mi prijateljica, kaže sestra joj završava osnovnu, ne zna gdje će je upisati, pala na prijemnom u Prvoj gimnaziji. Poslije malo raspitive uletjela je u KŠC bez problema, zašto - jer je Hrvatica, a tamo nema (ili bar tad nije bilo) prijemnog. Poenta: Jebeš prijemni, bitno je održati koheziju Hrvata.
 |
| “Joj kako sam dobar death metal bend čuo” - “Kako se zove?” - “Slipknot” - “Ho’š da te upucam sad , ili kad dođeš kući?” |
Da se vratim na Bošnjake. Ta škola je u to doba bila jedna od rijetkih koja je bila operisana od jalijaša. Djeca koja su tu išla većinom nisu imala "alipašina", "švrakina" i "grbavice" kroz koja su morala proći, ili, ne daj bože, ostvariti kontakt s lokalcima.
A onda smo upisali fakultete.
Prvi put sam na faksu došao u dodir da maturantima privatnih škola. Lako ih je bilo poznati: džemper i košulja ispod, sve sa cipelama na špic, bili su neizostavan dio outfita. Pričali su o ljetovanjima po zajebanim mjestima, jelima sa sastojcima za koje nas pola nikad nije ni čulo (kotlet od luftona sa umakom od frtotle i preljevom od zingilufe) i dogodovštinama iz škole.
Vidite, ja sam išao u tehničku školu. Kod nas je nasilje bilo sastavni dio života. Jaki su maltretirali slabije, a ja sam imao sreću da sam bio krupniji od većine, tako da nisam bio ni u jednoj, ni u drugoj skupini. Ali priča raje iz privatnih škola me baš sjebala.
Zamislite mjesto bez ženskih (mi smo ih imali desetak - bolje išta nego viršla), gdje gomila snobova, koji su se godinama igrali sa svojim prijateljima snobovima - sinovima i kćerkama direktora i političara, nastoji dominirati nad ostalim snobovima (valjda se tako uči biti političar), usput se dijeleći na imovinske statuse, vjere, stranke...
Mislim, da mene, ili nekog meni sličnog, neko vrijeđa govoreći kako mi je stari metalostrugar, vjerovatno bi' mu se nasmijao u facu i nastavio se smijati bar još deset minuta. Njima je to bilo big deal jebi ga - da ti neko kaže kako je firma tvog starog mala. Ekvivalent tome u tehničkoj školi bi bilo da ti kažu za starog da je peder ili nešto slično.
 |
| “Kooo? Sema? Nikad čuo za nju!” |
Da skratim. Svaka škola ima isti ustroj među učenicima - neko je na vrhu, neko je na dnu: u tehničkoj školi na vrhu su jalijaši, po gimnazijama najcool ekipa, a po ovim privatnim karinama djeca političara.
Razlika je u tome što ti jalijaš može oteti pare, mobitel, lančić... ali sutra mu možeš doći s burazerom, ubiti ga od batina i ne strahovati da će ti stari ostati bez posla zbog toga, jer je i jalijaš iz iste klase ko ti.
Ono što se dešava u privatnim školama je mnogo opasnije: gomila "nedodirljive" djece, kojim ne smije faliti dlaka s glave zbog same činjenice da plaćaju razred sa nekoliko hiljada maraka. Zato Mahirovim “drugovima” neće faliti ništa, jer će tatice to fino zataškati. Da se u mojoj školi to desilo - do sad bi im bilo i presuđeno.
Raja te škole i upisuje da, uz kvalitetnije obrazovanje, ne bi imali belaja. A onda "švabe" i "faće" iz tehničkih škola zamijene "...hadžići", "...pašići" i "...begovići" (samo dodaj prefiks).
Pazi sad, "faće" i "švabe" možda jesu sadisti, ali njihovo iživljavanje je posljedica nezadovoljstva životom. Neko kome su roditelji alkoholičari, ko svaki dan mora slušati svađu u kući, mora agresiju ispoljiti negdje. "...hadžići" i "...pašići", za razliku od klošara, imaju obezbijeđenu egzistenciju. Njihov sadizam je mnogo opasniji i proizilazi iz moći. "Faćo" zna da, ako ništa, nije iznad zakona. "...begovići" know people, zato tolika samouvjerenost, nažalost, ostvarenje filmova kao što su "The 120 Days of Sodom", "Hostel" ili "The Purge".
 |
| “Jebga, šta’š, dešava se” |
Svako je u školu išao s nekim djetetom kojem nisu ništa mogli. Moja druga osnovna škola (a imao sam ih tri) bila je bivši "Franjo Kluz" na Koševskom brdu, koje je, uz Ciglane, bilo elitno naselje u tom dijelu grada. Sjećam se djece političara, doktora, direktora... koji se nisu družili s nama izbjeglicama i kako se na nas i na njih nisu primjenjivale iste sankcije... tek mi je danas jasno zašto.
Kako sam prije pisao, djeca sama od sebe nisu zla. Ona su samo mi bez kontrole. Ono što mi osjećamo djeca rade. Prošli put sam pisao o "chain of screaming" i potrebi ljudi da se istresu svoje frustracije na slabijeg. Djeca to isto rade, samo neuporedivo brutalnije. Izderavanje odraslog čovjeka je bullyng djeteta.
Šta je rješenje?
Ne upisujte djecu u privatne škole! Ne pravite od djece elitu! Treća gimnazija nije ništa lošija od nekih tamo turskih mejtefa, ako vaše dijete ne može upasti u Treću gimnaziju - onda se pomirite s tim da NIJE za Treću gimnaziju. Vaša dječica SIGURNO neće biti dobri političari i direktori (a ide se ka tome) ako nisu svjesni "običnog" naroda oko sebe.
 |
| Zlatni papagaj, tata plaća sve račune, zlatni papagaj, jer mi smo snobovi |
Nema komentara:
Objavi komentar