nedjelja, 13. ožujka 2016.

Bolje sjediti džaba?

Sjećam se tek sam završio faks i lagano se krenulo u job hunting. I fakat nije prošlo mnogo vremena izleti meni posao na jednom lokalnom radiju. Raja super, lokacija beton, plata... 600 maraka. "Halo ba, kakvih 600 maraka?!" kontao sam. "Ja imam fakultet haaalo ba, ispod milje maraka neću da priiičam!", prolazilo mi je kroz glavu tih dana. 
 
I tako dan za danom radio sam posao i sve vrijeme se osjećao potcijenjenim: "Kako to da sam se jebavao skoro pet godina na fakultetu, položio preko 40 ispita, da bi’ se sad mučio za jebenih 600 maraka!?".
 
Nakon godinu dana rada (preko neke stvari) nesta posla, pojede maca ugovor, a Keno pade u ambis dvomjesečnog javljanja na biro, ako ništa da ne ostane bez zdravstvenog.
Ručni lanser nezaposlenosti DPL-16: Svaki ispaljeni projektil je programiran da pogodi opštinski biro
 
Eh vidite, ja sam prije tih skoro deset godina bio mali slino, koji nije znao gdje mu je guzica, a gdje glava. Da je BiH neka uređena zemlja možda bi bio neki zakon koji bi mladim diplomcima garantovao posao ne za manje od milju maraka, ali realnost je da nije.
 
Da moj slučaj ne ostane izolovan potrudio se nemali broj pubertetlija veterana, koje sam sretao kroz radni dio života. 
 
Kad god bi se otvorila pozicija na nekom mjestu u firmi u kojoj sam bio zaposlen, prvo što bi me pitali bilo je "A koliko je to para?". Prirodno, moj odgovor je bio "A znaš li ti raditi taj posao?", na šta sam u 90 posto slučajeva čuo "Ne znam, ali naučit ću!". 
 
Znači imate momčića od nekih 18-19 godina, bez dana rada, koji bi odmah novac za posao koji ne zna raditi. Opet ponavljam, to možda prolazi u nekoj skandinavskoj zemlji - ovdje ne. Taj isti slino očekuje da će ga neko učiti i plaćati za učenje, pa evo ja pitam vas: Jeste li ikad išli na kurs za koji su vam plaćali da idete?
Šta si ti završila? - Mašinsku! - Pa šta bi radila? - Nemam pojma, treba vazda konobara, možda se i udam za nekog gazdu

Onda taj isti slino, kakav sam bio i ja, sjeda na kafu vođen sloganom "bolje sjediti džaba, nego raditi džaba" i sere okolo kako država ne valja.
 
Ko je kriv?
 
Krivi su roditelji! Generacije zaključno sa negdje 1970-im godištem pričaju svojim mladuncima kako im je bivša država svima nalazila posao odmah poslije zanata i fakulteta, kako je sve bilo uređeno, svaka plata stizala na vrijeme...
 
I onda debilčići od 16 godina slušaju "partizanske priče" svojih staraca i već formiraju mišljenje kako se država mora pobrinuti za njih, jer je njihovo samo da izađu iz klupa. 
 
Vidite djeco, ovo, zahvaljujući istim tim generacijama rođenim do 1970-te, više nije Jugoslavija. Što su vašim roditeljima isprali mozak da je demokratija budućnost (a fakat jeste), bez da im objasne šta je to uopšte i kako lagano doći do nje, niste vi krivi. Zato mi živimo u onom najcrnjem "Oliver Twist" kapitalizmu, dok nam starci još uvijek nisu pomjerili switch sa "socijalizam" na "kapitalizam". A onda kad su protesti radnika nose se Titove slike, kao da će zombi Maršal ustati sa zombi sekretarima SKOJ-a i vratiti ekonomiju na "puteve stare slave".
 
Ista ta generacija je dovela kadar nacionalnih stranaka (jer komunisti nisu dali da se moli bogu, kuku leleee) na čela firmi i danas su krugovi mega firmi, kao što je bio Energoinvest, lokacija za tržne centre, prodavnice namještaja i pet shopove.
“Živimo kao da će sto godina biti 1960., a spremajmo se kao da će sutra izbiti 2016.”, Josip Brod Žita

Ali da ne serem puno o našim starcima. Slino od 18 - 19 godina, koji konta da posao samo čeka na njega, ni ne pomišlja da negdje volontira jer je "bolje sjediti džaba". Da, jeste bolje sjediti džaba ALI KAD SI JEBENI MAJSTOR!
 
Volontiranjem 1. učite posao, 2. stvarate sebi radnu naviku, 3. stvarate sebi priliku da ostanete na tom radnom mjestu, 4. stičete poznanstva koja vam mogu donijeti drugi, možda i bolji posao!
 
Situacija u BiH je takva da su zaposleni ili fakat majstori ili ljudi upali preko štele. Pošto vas većina, uključujući i mene, nema štelu - ostaje vam samo da se nadograđujete. 
 
Kursevi engleskog jezika i informatike su preko biroa besplatni. Danas manje-više većina ima računare, oni koji nemaju sigurno znaju nekoga ko bi im ga rado ustupio za učenje. A internet... beskrajno polje informacija.
Onaj isfur kad skontaš da na netu ima još nešto osim pornjave
 
Zaključno sa oktobrom prošle godine nezaposlenih ljudi u BiH bilo je nešto više od pola miliona. Nezaposlenost među mladima u Bosni i Hercegovini najviša je u regiji i iznosi 57,9 posto. E neka mi neko kaže koliko je mladih, od tih skoro 60 posto, dobro u svojoj struci? 
 
Da vam ispričam priču o jednom mom jaranu s faksa. Na predavanja smo išli skupa, na ispitima smo bili tu negdje - možda sam ja bio sekundu bolji od njega, ali jaran je nakon faksa volontirao prvo u "Trashu", pa na "202-ci", pa na "Alfi"... da bi danas bio pravo zajeban novinar, kojem veličine poput Al Jazeere nude posao. 
 
Razlika između mene i njega je bila što sam ja bio mali slino koji nije htio raditi za 600 maraka, a njemu nije bilo mrsko ići svako jutro na posao, za koji neće dobiti ni "hvala". Zato on danas ljetuje na Pagu, a Keno lista Posao.ba i sere po Facebook bilješkama.
Zato mrš na posao, pare će doći kad tad!
“Vidiš onu jahtu tamo u daljini?” - “Vidim!” - “To je moja jahta. Vidiš li onu beton koku na njoj?” - “Vidim!” - “To je moja koka. Vidiš li onog beton lika tamo što se ljubi s njom?” - “Vidim!” - “E ono sam ti ja!... Dobro je s tom paštetom ba, nije ti rođendan!“

Nema komentara:

Objavi komentar